Kada braća Morići sjede i puše, preko Šeher-ćehajine ćuprije niko ne smije preći (FOTO)

Uzvodno od Careve ćuprije, pred zgradom Vijećnice na Brodcu nalazi se stari most poznat pod nazivom Šeher-ćehajina ćuprija. 

Piše: Sanja Šabanadžović, Radiosarajevo.ba

Naziv Šeher-ćehajina ćuprija ili Šeherija, je jedino poznato ime za ovaj most, no kada je podignut i ko je zaslužan za to, nije poznato. Pretpostavlja se da ga podigao neki šeher-ćehaja (načelnik grada), jer je na tom mjestu postojao brod, odnosno mjesto gdje je bilo moguće rijeku pregaziti pješke ili na konju, kako nam to i govori naziv nekadašnjeg sela Brodac. 

Zahvaljujući pojavi Gazi Husrev-bega, Sarajevo postaje veliki grad - šeher, poznat širom Evrope. Pored džamija, medresa, tekija, mekteba i biblioteka, grade se i mostovi na Miljacki, hamami i česme, bezistani, hanovi i karavan-saraji, te mnogobrojni dućani, magaze i daire.

Dolina Miljacke postaje veoma frekventna, tako da se počinju graditi mostovi, i, počevši od Kozje ćuprije do Alipašinog mosta, bilo je izgrađeno trinaest mostova, od kojih je pet kamenih. 

Za godinu igradnje Šeher-ćehajine ćuprije uzima se 1585/6. godina.

Most na ovom mjestu spaja dvije suprotne padine grada, Nadmline na desnoj, i Alifakovac na lijevoj obali. 

Most je obnovljen nakon katastrofalne poplave koja je zadesila Sarajevo 1619/1620. godine, kada je stradalo šest mostova na Miljacki. A 1843. godine, rijeka je ponovo nadošla i srušena su dva potporna stupa na Šeher-ćehajinom mostu.

Prilikom radova na regulaciji korita rijeke Miljacke, nastale su velike promjene na mostu - 1897. godine zatrpan je jedan od pet lukova mosta, onaj koji se nalazio na lijevoj obali Miljacke, a 1904. godine skinuta je kamena ograda mosta i dodati su konzolni pješački prelazi sa željeznom ogradom.

Ova kamena ljepotica se spominje i u jednoj usmenoj predaji o braći Morić. 

"Predaja zna da su ova braća bili i zulumćari. Govori se kako bi njih dva sjeli na Šeheriju ćupriju, jedan prema drugom i opružili čibuke da se lule dodiruju pa bi sidjeli i pušili i niko nije smio preći preko ćuprije"...

Pretposljednji popravak mosta izvršen je 1987. godine, kada su obnovljeni nosivi dijelovi mosta, pješačke staze, kolovoz i ograda.

Nakon završetka rata, Šeher-ćehajina ćuprija u Sarajevu je restaurirana, tako da joj je vraćen autentičan izgled i namjena kakvu je prvobitno imala: promet samo za pješake.

Komisija o očuvanju nacionalnih spomenika je 2005. godine proglasila Šeher-ćehajinu ćupriju nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine.