FOTO: Privredni grad Skenderija gubi sjaj, trgovci nadu nikada

Privredni grad Skenderija oduvijek je važio za mjesto posebno važno Sarajlijama. Prostor je ovo u kojem su uvijek bile trgovine, ugostiteljski objekti, saloni ljepote, a u posljednje vrijeme mogu se vidjeti i radnje sa zaključanim vratima.

Kako vrijeme prolazi, sve je više ovih posljednjih - sudeći barem prema onome što se na prvu može vidjeti kada posjetite ovo nekadašnje mjesto susreta generacija. Kako koja godina prolazi, Privredni grad Skenderija gubi svoj sjaj, ali prodavači, koji su ovdje već godinama, nadu ne gube.

Bisera Ćerimagić, jedna od prodavačica koja ima svoj butik u Skenderiji, u razgovoru za Radiosarajevo.ba vrlo je optimistična i vjeruje u bolje sutra.

"Ja sam ovdje već osam ili devet godina i mogu kazati da su u posljednjih pola godine promijenjeni rasvjeta, klima-uređaji i svi protupožarni aparati - što je itekako bitno. Skenderija nije propala, ovdje samo treba uložiti novac. Direktor Hajriz Bećirović mnogo je uradio za ovaj kultni centar, ali ne može onoliko koliko bi htio jer Kanton i država ne daju novac", kaže Ćerimagić.

Smanjen dug, redovne plaće

Naša sagovornica ističe da je direktor u posljednjem periodu smanjio dug koji se prethodno nagomilao i snizio cijene kirija svim trgovinama.

"Jako je važno da sada imamo manji dug koji se od prethodnih vlasti iz dana u dan nagomilavao. Također, cijene kirija su sada smanjene. Moja radnja od 20 kvadrata košta oko 400 KM - to je prilično prihvatljivo. Ja imam svoje stalne mušterije i zarada je solidna. Treba istaknuti da činjenica manjih cijena kirija za sobom povlači i manje kupaca i slabiju prodaju. Ovdje svi imamo redovnu plaću, što je definitivno ohrabrujuća činjenica. Postoji projekt za Skenderiju - gradnja džamije s jedne i hotela s druge strane, ali direktor ne da ovaj centar za malo novca", zaključuje Bisera.

Zatvorene radnje

Samim ulaskom u nekadašnju oazu trgovina i raskoši, može se vidjeti većina zatvorenih objekata s natpisima - prodaje se ili izdaje se, ili tek poneki prolaznik kako razgleda po buticima. 

"Kirija za moju radnju košta 1700 KM, ljudi se odlučuju da zatvore svoje radnje upravo iz tog razloga, ali i zbog sve manjeg broja kupaca. Mišljenja sam da je država kriva", kaže naša druga sagovornica.

Vidno je da u ovaj centar treba uložiti mnogo novca kako bi barem podsjetio na ono što nekad bješe. Do tada, u Privrednom gradu uvijek možete odmoriti uz šoljicu kafe i evociranje uspomena. Nebrojeno puta uživat ćete u nekoj sportskoj manifestaciji ili ponekom koncertu. 

Ipak, čini se da više nije bitno koja vrsta zvuka će se širiti hodnicima i dvoranama Skenderije - bitno je da se zapjeva.