FOTO: Most koji (ni)je projektovao Ajfel

Najljepši sarajevski mostovi su nastali do kraja XVI stoljeća.  Poslije Careve ćuprije i Skenderije, nastaje u prvoj polovini XVI stoljeća treći poznati sarajevski most na mjestu današnje Latinske ćuprije. A drveni most koji se našao između dvije kamene ćuprije dobio je u narodu naziv Drvenija. 1557. godine nastaje četvrti most Čobanija, a 1567. godine peti Ćumurija. 1585. godine nastaje most pod Alifakovcem – današnja Šeher-Ćehajina ćuprija.

Piše: Sanja Šabanadžović, Radiosarajevo.ba

A kada je Skender-beg Mihajlović od 1485 do 1490 godine bio bosanski namjesnik, izgradio je na mjestu današnjeg Centra Skenderija nakšibendijsku tekiju i imaret, dok su na desnoj obali Miljacke kod ušća Koševskog potoka stajali njegov dvor, te karavansaraj.

Miljacku je trebalo preći, pa je podignut je tada običan drveni most na šipovima, kako je bilo uobičajeno u Osmanskom carstvu.

Kao i većina drvenih mostova, i taj je često bio oštećen i rušen zbog poplava. Posljednji put je obnovljen 1881. godine. 

Nakon što je 1883. godine izvršena regulacija rijeke Miljacke visokim kamenim zidovima, odlučeno je da se stari i dotrajali most zamijeni novim, od čvrstog materijala.

Navodno će tada Austrougarske vlasti za dizajn mosta zadužiti  mladog francuskog arhitekta Gustava Ajfela (Eiffel). Nažalost, ne postoji dokumenti koji će to potvrditi. Tako je postao Ajfelov most.

Most je dug 40,6 metara i širok 13, 46 metara sadrži jedan kolski i dva pješačka mosta, a na mjestu ga drži lučna željezna konstrukcija. 

Iako su preko mosta vozili automobili, do izgradnje drugog susjednog mosta na Skenderiji krajem 1960-tih godina, njegova stabilnost nikad nije bila ugrožena. I on je također obnovljen. i to nedavno.

Kada je taj novi most izgrađen, stari je zatvoren za saobraćaj. Most je prvobitno bio siv, kasnije je postao bijel, sve do prije par godina kada mu je vraćena prvobitna boja, te je dodato osvjetljenje.