Dijeliti fakultete na kvalitetne i nekvalitetne, a ne privatne i javne

U vezi s tim izvršni direktor Omladinske informativne agencije (OIA) Jan Zlatan Kulenović izjavio je za Fenu da je činjenica da je manje upisanih na javne fakultete u Bosni i Hercegovini, a razlog je što mladi sve više napuštaju BiH.

"Nemamo još podatke koliko se povećao broj upisa na privatne fakultete, ali definitivno razlog zašto na nekim privatnim fakultetima imamo povećani broj upisanih jest u činjenici da su tu radi o “brzom dobivanja diplome” koje nazivam fiktivnim privatnim fakultetima. A za one koji spadaju u kategoriju privatnih kvalitetnih fakulteta, koji također postoje, rezultat njihovog većeg upisa upravo je u tome što nude kvalitetniju infrastrukturu, moderniju opremu, nastavne planove i programe i odnos profesora prema studentima", kazao je Kulenović.

Istakao je da ako govori o povećanju upisa na privatne u odnosu na javne fakultete, mogu biti isključivo dva razloga.

"Ili je riječ o tome da su fiktivni privatni fakulteti vrlo pogodni za „lako“ dobivanje diplome, a drugi razlog jeste da ambiciozniji studenti žele kvalitetniji studij jer su daleko bolji od javnih", naglasio je on.

Kako je istakao rektor Internacionalnog Burch univerziteta Damir Marjanović u svakoj generaciji se pronađe dovoljan broj izuzetno zainteresiranih i još više motiviranih mladih ljudi koji pronalaze sebe u nauci i u naučnome radu.

"Takve ljude je lako detektirati i još lakše motivirati – jednostavno im treba stvoriti uvjete u kojima će njihovo kritičko znanstveno razmišljanje biti ohrabreno i u kojima će im biti omogućeno da svoje ideje i realiziraju", rekao je Marjanović.

Naglasio je da pojedine analize ukazuju na tendenciju povećanja upisa na privatne fakultete i "čini mi se da se polako razbijaju stereotipi o svim privatnim univerzitetima kao tvornicama papira i bezvrijednih diploma".

"Neminovno je da su motivi različitih studenata u biti i različiti te da neki od tih mladih ljudi tragaju za znanjim i vještinama koje možda ne mogu pronaći na državnim univerzitetima, dok drugi misle da će plaćenom školarinom ujedno kupiti diplomu. No, ovaj proces nije ireverzibilan, vjerujem da privatni i državni univerziteti su svjesni da postoji samo jedan kriterij koji može i mora biti presuđujući u utrci za studente, a to je kvaliteta i ništa drugo", dodaje Marjanović.

Smatra da je podjela na privatne i državne univerzitete primarno zasnovana na određenim stereotipima.

A taj stereotip podrazumijeva da su profesori na državnim univerzitetima nedostupni, nezainteresirani i da ih nije pretjerano briga za studente, njihovo znanje, dok oni na privatnim su nestručni i, po tom stereotipu, poklanjaju ocjene jer je školarina već plaćena.

"Imam iskustvo dugogodišnjeg rada na državnim i privatnim univerzitetima kako u BiH, tako i u regionu pa iz prve ruke vam mogu reći da postoje kvalitetni državni i privatni univerziteti, kao i oni koji to nisu u obje ove kategorije. Odgovorno tvrdim da postoje odlični profesori na državnim te na privatnim univerzitetima koji fenomenalno rade svoj posao, kao i oni koji su jednostavno zalutali u akademske vode pa ne bi smjeli predavati niti na jednoj od ovih dviju kategorija visokoškolskih ustanova", dodaje Marjanović.

Prorektor za naučnoistraživački rad Univerziteta Sarajevo Izet Rađo ističe da nema spoznaju da sve više mladih ljudi upisuje privatne fakultete.

"Još su javni univerziteti vodeći u obrazovnom prostoru u BiH. Kako će biti ubuduće zavisi od puno faktora", rekao je Rađo.

Naglašava da na javnim univerzitetima, kao i privatnim postoje ljudi i fakulteti koji su kvalitetni.

"Isto važi i da i na jednim i drugim univerzitetima imate loše profesore i fakultete. Promatranje visokog obrazovanja kroz javne i privatne institucije crno-bijelom percepcijom nije dobro", dodaje Rađo.

Svakako, ističe, dobre institucije i profesore treba promovirati, a loše treba sankcionirati u skladu sa Zakonom, dodajući da u organiziranim društvima to radi država, te i kod nas bi bilo vrijeme da se država ozbiljnije pozabavi visokim obrazovanjem, kako javnim, tako i privatnim po istim principima i metodologijama.

Rađo naglašava da ako se to ne dogodi prostoru visokog obrazovanja u BiH prijeti urušavanje.