Adrijana, Vahid i četvero djece žive u baraci tik uz vile na Vrelu Bosne (FOTO + VIDEO)

Dolazak hladnog vremena i pravih zimskih temperatura najteže podnose oni koji nemaju krova nad glavom, žive u lošim uvjetima, bez grijanja, električne enegrije i pitke vode. Takva je i šestočlana romska porodica koja u blizini Vrela Bosne živi u baraci koju su sami sagradili. U blizini kuća brojnih zvijezda bh. muzičke scene, ambasadorskih rezidencija i lijepo uređenih vikend kuća bosanskohercegovačkih političara, ekipa Anadolu Agency posjetila je drugi, siromašni kraj jedne od sporednih ulica u Velikoj aleji koja vodi prema Vrelu Bosne.

Porodica Adrijane Ramović i Vahida Seferovića živi u baraci na periferiji Sarajeva osam godina u uslovima nedostojnim za čovjeka.

U drvenim barakama na minus deset stepeni, po snijegu i vjetru, Adrijana Ramović i Vahid Seferović odgajaju svoje četvoro maloljetne djece. Prije nepunih godinu dana, ekipa AA posjetila je ovaj, manje ugledni kraj ulice na Vrelu Bosbe, kada su tu živjele tri porodice.

Ekipa Anadolije zatekla je dva dječačića, prljava i u staroj odjeći, kako se igraju ispred srednje barake. Druge dvije barake bile su prazne.

Adrijana kaže kako su dvije porodice, njen djever i zaova, koji su prošle godine bili tu, sada odselili u stanove.

"Prošle godine smo bili u drugoj kući, a onda smo prešli u ovu srednju, kada su druge dvije porodice odselile. Djever je sad ovdje blizu u jednoj zgradi, nije daleko od nas, a zaova je u nekoj kući koju su uzeli pod kiriju. Ovdje smo ostali muž, ja i naše četvoro djece", kazala je Ramović.

Svakog dana cijepa drva, a po smeću skuplja plastiku, kako bi se mogli grijati. Primanja, osim dječijeg doplatka, nemaju. Kaže, jedva preživljavaju.

"Sad sam bila u gradu, prosila malo i došla sam s djecom. Mora se nekako živjeti. Obećali su nam stanove prije osam godina, ali nisu nam dali. Sada mi je najmlađa kćerka bolesna, juče sam je vodila doktoru. Imala je upalu pluća, dali su joj neke lijekove i sirupe. Najstariji sin ima sedam godina i vrijeme mu je da ide u školu, ali nemamo uslove za to", rekla je Ramović.

Adrijanin suprug Vahid Seferović napominje kako već duže vrijeme pokušavaju da dobiju stan u kojem bi živjeli kao ljudi. Majka i otac, kao i brat, živjeli su zajedno s njima u barakama. Međutim, kada više nisu mogli podnijeti zimu, bili su prinuđeni da se odsele.

"Obećane su nam kuće i rješenje stambenog pitanja, ali ništa još nismo dobili. Ostaćemo ovdje dok opština ne kaže drugačije. Ali ne idemo nigdje dok od opštine ne dobijemo mjesto gdje bi mogli da živimo, kao i drugi ljudi što su dobili. I mi želimo da imamo vodu i sve", rekao je Seferović.

Preživljavaju, nastavio je on, sakupljajući željezo, hodajući od kante do kante, od pijace do pijace.

"Šta nađemo na pijaci, prodamo. Marka, dvije, tri, koliko zaradimo. I tako živimo, eto", pojasnio je Seferović.

Mrak je počeo padati, a u prostoriju veličine ne više od šest kvadrata pucketala je vatra iz male peći. Nasmijana dječica okupila su se oko peći kako bi se ugrijala, a Vahid i Adrijana ostali su sa mislima kako će preživjeti još jedan hladni dan i snijeg.