Karadžić: Do jednog oslobađajućeg dokumenta došao preko Hrvatske
Radiosarajevo.ba
Radovan Karadžić rekao je danas u Haškom tribunalu da je do jednog dokumenta koji ga oslobađa krivice došao preko Hrvatske.
Vlasti BiH su prošle nedelje obavijestile tribunal da „zbog tehničkih poteškoća vezanih za dobijanje vize nisu u mogućnosti da organizuju dolazak predstavnika BiH".
Ostale države koje su pozvane, Hrvatska, Nemačka, Francuska i Iran predstavljali su njihovi ambasadori i predstavnici ministarstava inostranih poslova.
Karadžićev zahtjev za dostavljanje materijala Njemačkoj ambasador ove države u Hagu Tomas Lojfer nazvao je spornim jer „traženi dokumenti nisu potrebni, ili nisu u skladu sa pravilom 54 bis", dok je Karadžić insistirao da o relevantnosti materijala ocjenu ne može da donese pojedina država.
On smatra da bi Njemačka morala da ima i dokumente o njegovim aktvnostima u vezi sa Srebrenicom. Podsjećajući da je preko Hrvatske već došao do jednog dokumenta koji ga oslobađa krivice, on je dodao da bi takvog materijala trebalo da bude još, naročito u Njemačkoj, koja je „bila veoma prisutna u Unproforu, ili na druge načine".
Ambasador Lojfer još je rekao da određeni broj traženog materijala nije pronađen, dok se neki dokumenti odnose na „nacionalnu bezbednost, pa o njima odluku o obelodanjivanju mora da donese parlamentarni odbor za kontrolu".
Predstavnici Francuske su sudu saopštili da su dokumenti u posjedu vlade u Parizu predati, a da su neki zahtjevi optuženog „pogrešno upućeni", jer se zapravo odnose na UNPROFOR ili nevladine organizacije koje su djelovale u BiH.
Ambasador Hrvatske u Hagu Josip Paro, koji se sudu obraćao na engleskom jeziku, izjavio je da je, „to što je mogla, Hrvatska već dostavila", i da je „spremna da obezbijedi i više materijala, ukoliko zahtjevi budu dovoljno konkretni".
Hrvatska je Karadžiću dostavila 15 traženih dokumenata, ali je on tražio dodatnu dokumentaciju u vezi sa sastancima hrvatskih zvaničnika sa inostranim ambasarodima, kao i dokumente koji se tiču dopreme oružja u BiH, preko teritorije Hrvatske.
Predstavnici Irana, koji optuženom nije dostavio ništa, tvrdili su da su zahtjevi optuženog „nejasni, široki po prirodi, da ih je teško identifikovati i da nisu relevantni za predmet".
Iran je tražio da se zahtjev optuženog za predaju dokumenata koji se odnosi na dostavu oružja muslimanskoj strani odbaci. Sud je obaviješten da u Iranu „nema nikakvog traga o bilješkama o teretima na brodovima i avionima", te da se, „poslije određenog vremena dokumenti uništavaju, zbog zastarjelosti".
Iran smatra da se, „čak i ako je nekoj državi dostavljano oružje, to ne može smatrati ozbiljnim kršenjem humanitarnog prava".
Karadžić je na kraju rasprave insisitrao da vijeće obaveže zvaničnike zemalja da pred sudom, pod zakletvom, potvrde tvrdnje da nemaju tražene materijele, a na osnovu obaveze saradnje sa tribunalom.
srna/radiosarajevo.ba
Vlasti BiH su prošle nedelje obavijestile tribunal da „zbog tehničkih poteškoća vezanih za dobijanje vize nisu u mogućnosti da organizuju dolazak predstavnika BiH".
Ostale države koje su pozvane, Hrvatska, Nemačka, Francuska i Iran predstavljali su njihovi ambasadori i predstavnici ministarstava inostranih poslova.
Karadžićev zahtjev za dostavljanje materijala Njemačkoj ambasador ove države u Hagu Tomas Lojfer nazvao je spornim jer „traženi dokumenti nisu potrebni, ili nisu u skladu sa pravilom 54 bis", dok je Karadžić insistirao da o relevantnosti materijala ocjenu ne može da donese pojedina država.
On smatra da bi Njemačka morala da ima i dokumente o njegovim aktvnostima u vezi sa Srebrenicom. Podsjećajući da je preko Hrvatske već došao do jednog dokumenta koji ga oslobađa krivice, on je dodao da bi takvog materijala trebalo da bude još, naročito u Njemačkoj, koja je „bila veoma prisutna u Unproforu, ili na druge načine".
Ambasador Lojfer još je rekao da određeni broj traženog materijala nije pronađen, dok se neki dokumenti odnose na „nacionalnu bezbednost, pa o njima odluku o obelodanjivanju mora da donese parlamentarni odbor za kontrolu".
Predstavnici Francuske su sudu saopštili da su dokumenti u posjedu vlade u Parizu predati, a da su neki zahtjevi optuženog „pogrešno upućeni", jer se zapravo odnose na UNPROFOR ili nevladine organizacije koje su djelovale u BiH.
Ambasador Hrvatske u Hagu Josip Paro, koji se sudu obraćao na engleskom jeziku, izjavio je da je, „to što je mogla, Hrvatska već dostavila", i da je „spremna da obezbijedi i više materijala, ukoliko zahtjevi budu dovoljno konkretni".
Hrvatska je Karadžiću dostavila 15 traženih dokumenata, ali je on tražio dodatnu dokumentaciju u vezi sa sastancima hrvatskih zvaničnika sa inostranim ambasarodima, kao i dokumente koji se tiču dopreme oružja u BiH, preko teritorije Hrvatske.
Predstavnici Irana, koji optuženom nije dostavio ništa, tvrdili su da su zahtjevi optuženog „nejasni, široki po prirodi, da ih je teško identifikovati i da nisu relevantni za predmet".
Iran je tražio da se zahtjev optuženog za predaju dokumenata koji se odnosi na dostavu oružja muslimanskoj strani odbaci. Sud je obaviješten da u Iranu „nema nikakvog traga o bilješkama o teretima na brodovima i avionima", te da se, „poslije određenog vremena dokumenti uništavaju, zbog zastarjelosti".
Iran smatra da se, „čak i ako je nekoj državi dostavljano oružje, to ne može smatrati ozbiljnim kršenjem humanitarnog prava".
Karadžić je na kraju rasprave insisitrao da vijeće obaveže zvaničnike zemalja da pred sudom, pod zakletvom, potvrde tvrdnje da nemaju tražene materijele, a na osnovu obaveze saradnje sa tribunalom.
srna/radiosarajevo.ba
Radiosarajevo.ba pratite putem aplikacije za Android | iOS i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram, kao i putem našeg Viber Chata.
/ Najnovije
