Društvo u BiH bi trebalo da se prisjeti nevolja raseljenih lica
Radiosarajevo.ba
Jedna od ključnih poruka koju je prenio g-din Antonio Guterres (Antonio Gutereš), visoki komesar UN-a za izbjeglice, tokom njegove nedavne posjete Bosni i Hercegovini je da je neophodno da svi nivoi vlasti u zemlji ponovo preuzmu na sebe da učine sve što mogu kako bi se iznašla trajna rješenja za preostale izbjeglice i raseljene osobe.
Raseljenje je problem o kojem se više ne piše u novinama. Ali humanitarna situacija u kojoj se nalaze oni koji su pogođeni ovim problemom nije nešto što se može ignorisati. Da osmotrimo stvari iz pravog ugla – od 2,2 miliona ljudi koji su raseljeni tokom konflikta, više od 1 milion je ostvarilo pravo na povratak, dok su mnogi drugi iznašli alternativna rješenja. Međutim, ostalo je još oko 117.000 raseljenih širom Bosne i Hercegovine, među kojima i 7.000 ugroženih ljudi koji žive u kolektivnim centrima, često u užasnim uvjetima. Mnogi povratnici u svoje predratne domove se suočavaju sa poteškoćama u pristupu pravima, a u zemlji također živi i 7.000 izbjeglica iz Hrvatske kojima je neophodno rješenje za tešku situaciju u kojoj se nalaze.
Poziv visokog komesara da se obnove napori na okončanju poglavlja raseljenja je naročito važan ako znamo da su ostali oni slučajevi raseljenih osoba za koje je veoma teško iznaći rješenje. Mnogi od 117.000 raseljenih žive u groznim uvjetima, negdje bez vode i struje. Činjenica da su oni upali u pukotine sistema socijalne zaštite u zemlji, sa anomalijama koje su jedinstvene za njihovu individualnu situaciju, znači da nemaju pristupa socijalnoj i zdravstvenoj zaštiti ili drugim beneficijama. Ostale raseljene osobe i povratnici mogu biti starci, krajnje ugroženi i oni koji žive u udaljenim područjima, nesvjesni njihovih socijalnih prava.
Jedan takav primjer je slučaj Deve Ćućuz, starice koja živi u udaljenom selu Gornje Peulje na teritoriji općine Bosansko Grahovo. Deva se nikad nije udavala i nema porodicu. Njen predratni dom je uništen i, mada se prijavila za pomoć u rekonstrukciji, nikada je nije dobila. Zbog toga se preselila u staru, trošnu kuću svojih roditelja, izgrađenu u 1920-tim. Deva živi u užasnim uvjetima bez struje, a zbog starosti i svog stanja ne može da uzgaja povrće i voće u bašti za prehranu. Svaki mjesec dobija 120 KM penzije koju je naslijedila preko oca, ali veliki dio tog novca mora da potroši na lijekove.
UNHCR će g-đi Ćućuz dati peć, kao i neke druge stvari kako bi ublažili njenu tešku situaciju. Međutim, širom Bosne i Hercegovine postoje slični slučajevi, koji zahtijevaju sistemski pristup organa vlasti u BiH. Neophodno je da svi nivoi vlasti u zemlji učine još jedan posljednji napor, uz podršku međunarodne zajednice, kako bi se iznašla trajna rješenja za preostale raseljene osobe. Usvajanje i realizacija revidirane "Strategije za implementaciju Aneksa VII Dejtonskog mirovnog sporazuma" Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice bi predstavljalo značajan korak u pravcu jednog takvog pristupa i okončanju raseljenja u zemlji. Da bi se olakšalo usvajanje revidirane strategije, neophodno je da vodstvo u zemlji postigne politički kompromis. Usvajanje i realizacija revidirane strategije može imati samo pozitivan ishod jer će se pomoć dati raseljenim osobama i povratnicima svih nacionalnosti i na svim područjima, na osnovu kriterija zasnovanih na njihovim potrebama.
Mnogi u zemlji bi željeli da vide Bosnu i Hercegovinu u Evropskoj uniji, kao stabilnu i progresivnu zemlju sa ekonomijom koja zadovoljava njene potencijale. Međutim, zemlja neće moći u potpunosti ostaviti svoju problematičnu prošlost za sobom sve dok se za one koji još uvijek žive u raseljenju ne iznađe rješenje koje oni toliko dugo zaslužuju.
radiosarajevo.ba
Raseljenje je problem o kojem se više ne piše u novinama. Ali humanitarna situacija u kojoj se nalaze oni koji su pogođeni ovim problemom nije nešto što se može ignorisati. Da osmotrimo stvari iz pravog ugla – od 2,2 miliona ljudi koji su raseljeni tokom konflikta, više od 1 milion je ostvarilo pravo na povratak, dok su mnogi drugi iznašli alternativna rješenja. Međutim, ostalo je još oko 117.000 raseljenih širom Bosne i Hercegovine, među kojima i 7.000 ugroženih ljudi koji žive u kolektivnim centrima, često u užasnim uvjetima. Mnogi povratnici u svoje predratne domove se suočavaju sa poteškoćama u pristupu pravima, a u zemlji također živi i 7.000 izbjeglica iz Hrvatske kojima je neophodno rješenje za tešku situaciju u kojoj se nalaze.
Poziv visokog komesara da se obnove napori na okončanju poglavlja raseljenja je naročito važan ako znamo da su ostali oni slučajevi raseljenih osoba za koje je veoma teško iznaći rješenje. Mnogi od 117.000 raseljenih žive u groznim uvjetima, negdje bez vode i struje. Činjenica da su oni upali u pukotine sistema socijalne zaštite u zemlji, sa anomalijama koje su jedinstvene za njihovu individualnu situaciju, znači da nemaju pristupa socijalnoj i zdravstvenoj zaštiti ili drugim beneficijama. Ostale raseljene osobe i povratnici mogu biti starci, krajnje ugroženi i oni koji žive u udaljenim područjima, nesvjesni njihovih socijalnih prava.
Jedan takav primjer je slučaj Deve Ćućuz, starice koja živi u udaljenom selu Gornje Peulje na teritoriji općine Bosansko Grahovo. Deva se nikad nije udavala i nema porodicu. Njen predratni dom je uništen i, mada se prijavila za pomoć u rekonstrukciji, nikada je nije dobila. Zbog toga se preselila u staru, trošnu kuću svojih roditelja, izgrađenu u 1920-tim. Deva živi u užasnim uvjetima bez struje, a zbog starosti i svog stanja ne može da uzgaja povrće i voće u bašti za prehranu. Svaki mjesec dobija 120 KM penzije koju je naslijedila preko oca, ali veliki dio tog novca mora da potroši na lijekove.
UNHCR će g-đi Ćućuz dati peć, kao i neke druge stvari kako bi ublažili njenu tešku situaciju. Međutim, širom Bosne i Hercegovine postoje slični slučajevi, koji zahtijevaju sistemski pristup organa vlasti u BiH. Neophodno je da svi nivoi vlasti u zemlji učine još jedan posljednji napor, uz podršku međunarodne zajednice, kako bi se iznašla trajna rješenja za preostale raseljene osobe. Usvajanje i realizacija revidirane "Strategije za implementaciju Aneksa VII Dejtonskog mirovnog sporazuma" Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice bi predstavljalo značajan korak u pravcu jednog takvog pristupa i okončanju raseljenja u zemlji. Da bi se olakšalo usvajanje revidirane strategije, neophodno je da vodstvo u zemlji postigne politički kompromis. Usvajanje i realizacija revidirane strategije može imati samo pozitivan ishod jer će se pomoć dati raseljenim osobama i povratnicima svih nacionalnosti i na svim područjima, na osnovu kriterija zasnovanih na njihovim potrebama.
Mnogi u zemlji bi željeli da vide Bosnu i Hercegovinu u Evropskoj uniji, kao stabilnu i progresivnu zemlju sa ekonomijom koja zadovoljava njene potencijale. Međutim, zemlja neće moći u potpunosti ostaviti svoju problematičnu prošlost za sobom sve dok se za one koji još uvijek žive u raseljenju ne iznađe rješenje koje oni toliko dugo zaslužuju.
radiosarajevo.ba
Radiosarajevo.ba pratite putem aplikacije za Android | iOS i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram, kao i putem našeg Viber Chata.
/ Najnovije
