Kanton Sarajevo: Za deset mjeseci 2025. više od 100 optužnica i 80 presuda za nasilje u porodici

Nasilje u porodici predstavlja jedan od najozbiljnijih društvenih problema, o čemu svjedoči i činjenica da je u Kantonu Sarajevo te u cijeloj Federaciji BiH zabilježen porast broja ovog krivičnog djela. O tome kako se Kantonalno tužilaštvo Kantona Sarajevo (KS) suočava s ovim izazovom, koji su glavni ciljevi u radu na predmetima nasilja u porodici te kako se pruža zaštita žrtvama, u intervjuu je govorila vršiteljica dužnosti zamjenice glavne tužiteljice Kantonalnog tužilaštva KS Maja Pašić.

Krivično djelo nasilja u porodici, kako je pojasnila, obuhvata radnje koje predstavljaju napad na fizički i psihički status te mir žrtava. Takve radnje mogu imati različite oblike, od fizičkog i verbalnog nasilja, pa sve do radnji koje su usmjerene ka ekonomskom nasilju.

Kada je riječ o trenutnoj situaciji u vezi s krivičnim djelom nasilje u porodici u Kantonu Sarajevo, istakla je da postoji tendencija povećanja broja izvršenja ovog krivičnog djela, ne samo u ovom kantonu, već i u cijeloj Federaciji BiH.

Trending

Novinarka Mirza Vranj traži pomoć: Nakon reakcije na antibiotike vraćaju je kući, a stanje sve gore

Djeca su žrtve i kad su posmatrači

Na pitanje koji su glavni ciljevi Kantonalnog tužilaštva KS u radu na predmetima nasilja u porodici te na koji način se ostvaruju u praksi, Pašić je odgovorila da su to identifikacija počinilaca ovog krivičnog djela, zatim dokumentiranje krivičnog djela u što većoj i boljoj mjeri, optuženje izvršilaca, njihovo izvođenje pred sud te, u konačnici, adekvatno kažnjavanje. Kao poseban cilj istakla je zaštitu žrtava nasilja u porodici, napominjući da se taj cilj ostvaruje kroz cijeli tok krivičnog postupka, počevši od saslušanja žrtava u svojstvu svjedoka.

"Saslušanjima pristupamo na vrlo obazriv način, uz poštivanje svih prava oštećenih koje jamči Zakon o krivičnom postupku FBiH. Posebno smo obazrivi kada je u pitanju dijete ili maloljetnik kao svjedok krivičnog postupka, gdje se saslušavaju na poseban način, u skladu sa zakonom koji se odnosi na položaj djeteta i maloljetnika u krivičnom postupku. To podrazumijeva pomoć psihologa, gdje psiholog može napraviti pauzu prilikom saslušanja te prilagoditi pitanja uzrastu djeteta, odnosno maloljetnika", pojasnila je Pašić.

Napomenula je da se djeca smatraju žrtvama nasilja u porodici, čak i ako su samo prisustvovala radnjama nasilja: "To znači da ovo krivično djelo ne mora biti direktno izvršeno nad njima, dovoljno je da su bili posmatrači."

Naglasila je da su svjesni da se iza svakog krivičnog postupka i svake prijave nasilja u porodici krije priča o stvarnoj ljudskoj patnji i traumi koja stoji iza tog djela. Upravo to je, kaže, razlog zbog kojeg svakom takvom predmetu u ovom Tužilaštvu prilaze na individualan način.

Kada je u pitanju zaštita žrtava, v.d. zamjenice glavne tužiteljice Kantonalnog tužilaštva KS istakla je da zaštitne mjere, odnosno mjere zabrane koje sud izriče po prijedlogu tužilaštva, trebaju omogućiti stvaranje sigurne sredine u kojoj svjedoci bez bilo kakvog uplitanja ili prisile mogu slobodno dati svoje iskaze te u miru čekati ishod krivičnog postupka. Napomenula je da po Zakonu o krivičnom postupku FBiH, oštećeni imaju pravo da odbiju svjedočenje kada su pitanju bliski srodnici nasilnika, a to su roditelji, djeca ili supružnici.

"Upravo navedene mjere imaju za cilj da onemoguće bilo kakav uticaj nasilnika na ova lica u smislu stanja njihovih iskaza i odbijanja svjedočenja, što bi nama otežalo sam postupak", naglasila je.

Osvrnula se na i na mjeru pritvora koja, kaže, treba da omogući da se istraga i krivični postupak vrše na što objektivniji način, posebno kada je u pitanju prikupljanje dokaza subjektivne i materijalne prirode.

"Osim što se mjerom pritvora onemogućava uticaj na svjedoke po pitanju njihovih iskaza, ova mjera, kao i mjere zaštite, odnosno mjere zabrane, imaju još jedan cilj, a to je da onemoguće da se ponovi krivično djelo nasilja u porodici od strane istog lica u odnosu na iste žrtve. Mjera pritvora je najstrožija mjera u kojoj određeno lice lišavamo slobode. Ona se koristi, predlaže i izriče samo u slučajevima kada je u pitanju lice koje je već ranije kažnjavano za ovo ili srodna krivična djela, zatim kada je posebno težak način izvršenja krivičnog djela nasilja u porodici ili posljedice koje proizlaze po žrtve te kada su se radnje nasilja u porodici ponavljale i kada su duže trajale", pojasnila je Pašić.

Dodala je da se pritvor razlikuje od zatvora, jer pritvor nije kazna već mjera obezbjeđenja kojom se osigurava da osumnjičeni, odnosno optuženi, bude dostupan pravosudnim organima i da se postupak provede što efikasnije i ekonomičnije.

Šta kad žrtva ne želi svjedočiti?

Govoreći o poteškoćama u dokazivanju krivičnih djela nasilja u porodici, naglasila je da se najčešće suočavaju s činjenicom da žrtve često odbijaju svjedočiti, što im zakon dopušta kada su u pitanju njihovi bliski srodnici.

"To nam otežava dokazivanje jer su to obično osobe koje su jedini očevici događaja. Ovu situaciju prevazilazimo tako što koristimo druga dokazna sredstva u krivičnom postupku, a to su svjedoci i materijalni dokazi. Kada su u pitanju svjedoci, to su najčešće policajci koji prvi dolaze na intervenciju. Oni mogu da primijete posljedice izvršenja krivičnog djela u smislu predmeta koji proizlaze iz ovog krivičnog djela ili tragova poput kapljica krvi, ukoliko je došlo do povrede oštećenih, zatim razbacanog ili polomljenog inventara, namještaja na licu mjesta, povreda kod oštećenih, poderane odjeće...", pojasnila je.

Govoreći o statistici i rezultatima rada Kantonalnog tužilaštva KS u borbi protiv porodičnog nasilja, Pašić je navela konkretne podatke za deset mjeseci ove godine.

"Imali smo više od 100 optužnica ovo krivično djelo, 177 pritvorskih predmeta te više od 80 pravosnažnih presuda, od kojih je u jednoj polovini presuda izvršiocima izrečena uslovna osuda, a u drugoj polovini zatvorska kazna", naglasila je.