Žrtva i zločinac: Je li u Bosni i Hercegovini moguće zaštititi svjedoke

Svjedoci na suđenjima u Bosni i Hercegovini mogu biti primljeni u program zaštite koji im može omogućiti i promjenu identiteta ili fizičku zaštitu.

U Bosni i Hercegovini pitanje zaštite svjedoka regulirano je u nekoliko zakona, prije svega u procesnim zakonima - Zakonom o krivičnom postupku BiH, entitetskim zakonima i krivičnim procesnim zakonom Brčko distrikta.

Osim toga, donesen je Zakon o zaštiti svjedoka, te Zakon o programu zaštite svjedoka.

Piše: Sanja Šabanadžović, Radiosarajevo.ba

"Kada govorimo o procesu zaštite svjedoka, on je najznačajniji s aspekta zaštite žrtava koje se pojavljuju u ulozi svjedoka tj. oštećenika. Žrtve traže prije svega zaštitu u toku samog krivičnog procesa, koja se osigurava kroz zakon o zaštiti svjedoka. 

E državo, državo: Ugroženi životi zaštićenih svjedoka u BiH!

U proces zaštite svjedoka ulazi pitanje izmijenjenog glasa, da ne budu u sudnici tokom davanja iskaza, da se ne suočavaju s osumnjičenikom dok se program zaštite žrtava bavi zaštitom svjedoka nakon okončanja sud postupka.

Žrtve koje se obraćaju kako instituciji ombudsmena, tako i nevladinoj organizaciji, imaju nekoliko osnovnih zabrinutosti vezano za svoj status. Ona se najvećim dijelom odnosi na reformu krivičnog zakonodavstva iz 2004. godine i osobe koje su bile direktne žrtve izvršenja krivičnog djela.

Ako tužilaštvo odluči da ne provodi istragu u tom slučaju ili ako odustane od krivičnog gonjenja, obavještava žrtvu koja samo ima mogućnost isticanja prigovora ili pritužbe glavnom tužiocu. U takvim situacijama, žrtva nikada nema pristup sudu jer odluku o krivičnom gonjenju je donio isključivo tužilac, a ne sud", pojašnjava za Radiosarajevo.ba Jasminka Džumhur, ombudsmen za ljudska prava BiH.

Prijetnje i zastraživanje svjedoka, iako čine krivično djelo, nisu rijetkost. Ipak, na nivou Bosne i Hercegovine je napravljen iskorak jer je uspostavljena podrška svjedocima. 

Mehanizam zaštite i podrške svjedocima su uz potporu međunarodnih organizacija UNDP-a i OSCE-a nastojali uspostaviti i na nižim sudovima.

"Kantonalni i okružni sudovi su sada bolje opremljeni i imaju službu psihologa koji daju pomoć žrtvama i tokom davanja iskaza. Saradnja policije i tužilaštva koja je prije nekoliko godina identificirana kao velika slabost, danas je sve bolja i bolja", tvrdi naša sagovornica.

Zakon o programu zaštite svjedoka je moderan zakon koji može osigurati i ono što u filmovima viđamo - relokaciju svjedoka i promjenu identiteta. 

"U praksi, u jednoj državi sa nešto više od tri miliona ljudi, takav zakon je teško implementirati jer ne možete tek tako premjestiti svjedoka iz jedne u drugu općinu. Mi smo mala država u kojoj svi znaju sve. Drugo, taj zakon predviđa promjenu identiteta što podrazumijeva da prestanu svi kontakti sa biološkim srodnicima, te promjenu u matičnim knjigama. To nije samo pitanje rođenja, vjenčanja, djece već i registracije promjene vlasništva određene nekretnine.

Zakon je moguće implementirati ako se zaključi određen broj bilateralnih sporazuma s drugim državama, u kojima je moguće relocirati svjedoke nakon njihovog svjedočenja. Ipak, ove mjere ostaju u visoko rizičnim predmetima kao što su slučajevi organiziranog kriminala i ratnih zločina", vjeruje Džumhur. 

U BiH djeluje Odjel za zaštitu svjedoka Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA), samostalna organizaciona jedinica u okviru SIPA-e koja formalno postoji od donošenja Zakona o Državnoj agenciji za istrage i zaštitu 2004. godine.

Odjel za zaštitu svjedoka SIPA-e jedini je specijalizirani odjel u BiH koji zaštićenim svjedocima pruža odgovarajuće vidove zaštite i podrške u skladu s relevantnim propisima, s ciljem da se osigura efikasna zaštita svjedoka prije, u toku i nakon krivičnog postupka. Također, Odjel provodi mjere prema stranim svjedocima u BiH u skladu sa sporazumom ili aranžmanom sklopljenim između BiH i strane države u vezi sa zaštitom svjedoka.

Od 2004. godine, kada je postao operativan, pa do danas Odjel za zaštitu svjedoka pružio je neki oblik zaštite za više od 1200 svjedoka koji su svjedočili na Sudu BiH i entitetskim sudovima. 

A ko su osobe kojima je potrebna zaštita tokom svjedočenja? 

"U program zaštite ulazi svjedok, kao osoba bez čijeg svjedočenja nema izgleda da se u krivičnom postupku istraže i utvrde činjenice ili utvrdi boravište osumnjičene osobe ili bez čijeg svjedočenja bi to bilo znatno otežano. Uz svjedoka, u program zaštite mogu biti uključene i osobe bliske svjedoku, a to su članovi porodice ili druge osobe koje su u bliskoj vezi sa svjedokom. Za svaku od tih osoba obavljaju se detaljne provjere i procjena ugroženosti. Pored principa 'krucijalnosti' trebaju biti zadovoljeni  i principi 'dobrovoljnosti' i 'podobnosti' svjedoka.   

Mjere zaštite su sve pojedinačne neproceduralne mjere čija je svrha zaštita svjedoka i bliske osobe od zastrašivanja, napada ili bilo kakvih posljedica zbog njegove odluke da svjedoči, odnosno sarađuje s organima pravde", govori Kristina Jozić, glasnogovornica Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA). 

Naime, svi službenici Odjela prošli su posebne specijalističke obuke i životi svjedoka koji su bili pod zaštitom ovog odjela, kao i životi njihovih porodica, nikada nisu bili dovedeni u opasnost. 

Na osnovu Zakona o programu zaštite svjedoka u BiH, Odjel za zaštitu svjedoka SIPA-e provodi više programa zaštite svjedoka po zahtjevima Tužilaštva BiH za najteže oblike krivičnih djela iz različitih oblasti (organizirani kriminal, ratni zločini). U 2015. godini Odjel za zaštitu svjedoka pokrenuo je i postupa po više programa zaštite svjedoka, u koje je uključeno više desetina osoba.

Osim navedenih mjera zaštite, koje su navedene kroz odgovore na prethodna pitanja, kao mjera zaštite predviđena je i mjera zaštite 'premještanje osoba unutar BiH', odnosno 'premještanje osoba izvan' BiH. Također, predviđena je i mjera 'prikrivanje identiteta i podataka o vlasništvu i promjena identiteta', kao i mjera 'promjene identiteta", dodaje Jozić.

Na osnovu člana 91. Zakona o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine, oblast zaštite svjedoka pravno je normirana kroz dva zakona, i to:  

1) Zakonom o zaštiti svjedoka pod prijetnjom i ugroženih svjedoka (Sl. glasnik BiH, br. 3/03, 21/03, 61/04, 55/05)  kojim se određuju proceduralne mjere zaštite koje svjedok ima tokom sudskog postupka. Odjel za zaštitu svjedoka tokom svog rada i postojanja, a na osnovu naredbi Suda BiH i Tužilaštva BiH, pružao je različite vidove zaštite i podrške za preko 1200 svjedoka sa određenim proceduralnim mjerama zaštite, čime je omogućen dolazak na Sud i svjedočenje svjedoka koji su određeni kao svjedoci koji su "pod prijetnjom" ili su "ugroženi svjedoci". Time je Odjel za zaštitu svjedoka SIPA-e dao puni doprinos radu Suda i Tužilaštva BiH, te omogućio procesuiranje velikog broja predmeta za najteža krivična djela.

2)  Zakonom o programu zaštite svjedoka u Bosni i Hercegovini (Sl. glasnik BiH, br. 36/14) određene su neproceduralne mjere zaštite koje se provode putem programa zaštite. 

Mjere zaštite ogledaju se u provođenju fizičke zaštite, tehničke zaštite osoba i imovine, premještanje osoba unutar BiH, premještanje osoba izvan BiH, prikrivanje identiteta i podataka o vlasništvu i promjena identiteta. Kao mjere podrške pružaju se zdravstvena, administrativna, pravna, finansijska, psihološka, socijalna, te drugi vidovi podrške za kojima se ukaže opravdana potreba. U zavisnosti od potreba, te nivoa ugroženosti, procjenjuje se koja od navedenih mjera i u kojem obimu će biti primijenjena. 

Navedene mjere regulirane su Zakonom o programu zaštite svjedoka u BiH, a za finansiranje provođenja programa zaštite svjedoka potrebna su određena sredstva koja su osigurana u budžetu Državne agencije za istrage i zaštitu,  a iznos sredstava koja se utroše po svjedoku zavisi od toga da li je svjedok u program zaštite uključen sam ili su sa njim uključeni i članovi njegove porodice, zatim da li je prema svjedoku izvršena mjera premještanja i gdje (unutar ili izvan granica BiH), te da li postoji potreba i u kom obimu za pružanje finansijske, zdravstvene i drugih vidova podrške.