Zilka Spahić-Šiljak: "Kad ubijena žena postaje optužena: internalizirana mizoginija na djelu"

Suđenje Anisu Kalajdžiću za ubistvo Aldine Jahić ponovo je otvorilo pitanje odgovornosti društva prema žrtvama nasilja nad ženama. O slučaju i porukama koje proizlaze iz dosadašnjeg toka postupka piše profesorica i aktivistica Zilka Spahić Šiljak, ukazujući na obrasce nasilja, pokušaje žrtava da potraže pomoć te predrasude s kojima se suočavaju i nakon tragedije.

"Anis Kalajdžić optužen je za teško ubistvo Aldine Jahić, neovlašteno posjedovanje oružja i ugrožavanje sigurnosti. Optuženi se izjasnio da nije kriv, a od svjedoka se tražilo da lažu u korist optuženog. Svjedočenja iznesena tokom suđenja govore da je Aldina bilježila prijetnje i skupljala dokaze kako bi ih prijavila. Tužilaštvo tvrdi da je na dan ubistva pokušala pobjeći, zatražiti pomoć i pozvati policiju, prije nego što je pronađena u ugostiteljskom objektu i ubijena.

Ove činjenice posebno su važne jer ruše jedno od najčešćih pitanja upućenih žrtvama: "Zašto nije otišla?"

Trending

U toku akcija FUP-a na Mojmilu: Pronađeno gotovo 40 kilograma droge, uhapšena jedna osoba

Aldina je, kao i mnoge druge žrtve femicida pokušavala otići. Problem nije bio u tome što nije znala otići, već je problem  u muškarcu koji ne prihvata pravo žene da ode.

Prema podacima koje je MUP HNK potvrdio Detektoru nakon ubistva, optuženi je u vrijeme hapšenja već čekao suđenje zbog ugrožavanja sigurnosti po prijavi druge žene, a nije imao mjere zabrane. To otvara pitanja šira od individualne krivice: kako institucije procjenjuju rizik, kako povezuju ranije prijave, koliko ozbiljno tretiraju prijetnje i uhođenje te zašto se zaštita često aktivira tek kada je prekasno. Upravo zato je pogrešno femicid svesti na nesretnu ljubav, ljubomoru ili partnersku svađu. To nisu neutralne riječi. One prikrivaju odnos moći. U svađi učestvuju dvije strane; u proganjanju jedna osoba drugoj oduzima sigurnost. Ljubav poštuje slobodu; kontrola je ukida. Ljubomora je osjećaj; ubistvo je odluka i krivično djelo.

Internalizirana mizoginija kao saučesnica femicida

Kada nakon femicida i brojnih dokaza o krivičnog djelu, žena na društvenim mrežama izjavi: „Ne podržavam nasilje, pogotovo ubistvo, ali… Ona mislila njega guliti, a ovamo biti kao slobodna djevojka. Eto, čovjek je fino ubio i završio s njom,“ onda se moramo zapitati zašto žene nastoje naći opravdavnje za ubistvo druge žene?

Ponekad jedna rečenica, poput navedene, otkrije više o jednom društvu nego desetine izvještaja, strategija i konferencija. Komentar koji je napisala žena ispod vijesti o ubistvu Aldine završava riječima koje bi u svakom zdravom društvu morale izazvati kolektivnu jezu i zgražanje: "Čovjek je fino ubio i završio s njom." Ovaj komentar nije napisao muškarac koji se otvoreno hvali mržnjom prema ženama.

Napisala ga je žena. Upravo zato ovaj komentar zaslužuje pažnju. Ne zato da bismo njegovu autoricu izložili javnom linču, vrijeđanju ili prijetnjama. Takav odgovor samo bi ponovio isti obrazac nasilja. Važno ga je analizirati jer pokazuje kako patrijarhat opstaje: ne samo silom muškaraca nego i preko vrijednosti koje žene mogu usvojiti, braniti i prenositi kao da su prirodni moralni poredak."

Ostatak teksta možete pročitati na linku OVDJE.