Željko Komšić za češke medije: "Odvajanje RS-a značilo bi sukob, ne bih se oslanjao na EUFOR"

Član Predsjedništva Bosne i Hercegovine i lider Demokratske fronte, Željko Komšić, razgovarao je o situaciji u Bosni i Hercegovini za češke medije.

Aktuelno.cz, jedan od medija iz Češke, priču sa Željkom Komšićem počinje sa njegovim angažmanom u ratu, gdje navode da mu je 'srbijanski snajperist u Sarajevu upucao majku dok je Komšić bio na Treskavici s činom poručnika".

Prvo pitanje koje su mu postavili jeste - da li BiH prijeti opasnost od raspada?

Trending

Uzbuna u Irskoj: Dronovi krenuli na avion u kojem je bio Volodimir Zelenski

"Nema opasnosti. Ako je Slobodan Milošević, koji je raspolagao cijelim arsenalom Jugoslovenske narodne armije, propao devedesetih, neće uspjeti ni sada. Danas niko na Balkanu nema tako moćnu silu kao što je Jugoslovenska armija. Bez obzira na to što se Srbija naoružava, što uvodi obaveznu vojnu službu. Ali ona i dalje nije ni blizu moćna kao Jugoslovenska armija. I štaviše, istorija je pokazala da je Bosna jača od izazova sa kojima se istorija suočavala.

Preživjeli smo nekoliko carstava, okupacija i rat devedesetih. Ali smo uvijek bili predmet interesa naših jačih susjeda - prvenstveno Srbije i Hrvatske. Rat u Bosni nije bio rezultat unutrašnjih kontradikcija, iako su postojale. To je bio rat donesen izvana - prvenstveno iz Beograda", poručio je Komšić.

07.07.25. 16:47

Poruka Kavazovića europarlamentarcima: Genocid u Srebrenici ne smije biti sveden na fusnotu

O potencijalnoj separaciji i nezavisnosti RS-a, rekao je da "većina ljudi u RS nije većina stanovništva cijele Bosne i Hercegovine. I gledajte, možete imati ideju, ali je druga stvar željeti je promovirati.

Danas svi shvataju da bi odvajanje RS značilo sukob. A niko ne želi sukob. Danas, prema medijima, izgleda kao da u Bosni postoji neka strašna napetost. Ali to postoji samo na političkom nivou. Ne između ljudi. Velika većina ljudi ne želi sukob. Doživjeli su ga devedesetih i ne žele da se ponovi. Istina je da vam ne treba većina da biste započeli sukob. Sve što vam treba je mala organizovana grupa. Ali ni to sada nemate u Bosni", rekao je Komšić.

"Mnogi potcjenjuju Dodika jer ne shvataju ozbiljno ono što govori. Ali on to misli potpuno ozbiljno. Druga stvar je da li ima sredstava da to progura. A ja ne mislim da ih ima. To bi bio sukob koji bi ugrozio ne samo Balkan, već i stabilnost cijele Europe", obrazložio je Komšić, te dodao da "je podrška Aleksandra Vučića Dodiku vrlo pragmatična. Nema tu međusobne ljubavi, na kraju krajeva, politika se svodi na lični interes.

Vučić koristi Dodika kao jednu od karata u igri koju igra. Kako bi se na domaćoj političkoj sceni pokazao kao neko ko podržava srpske nacionalne interese, a na međunarodnoj sceni da ojača svoj uticaj".

"Pomozi sebi i Bog će ti pomoći"

O ulozi EUFOR-a govorio je afirmirajuće, ali dodao da iz svog životnog iskustva, "kao vojnika bosanske vojske tokom rata devedesetih - u slučaju bilo kakve eskalacije, ne bih se oslanjao na njih. Imamo tragično iskustvo sa snagama UN-a iz rata.

To je kao u životu - pomozi sebi i Bog će ti pomoći. I to se posebno odnosi na multilateralne operacije, gdje učestvuje više zemalja. Možete imati jedinstvenu komandu, ali svaki kontingent i dalje sluša uputstva iz svoje matične zemlje", objasnio je.

Rusija stoji iza Milorada Dodika - ali...

"Rusija stoji iza Milorada Dodika. Ali kao i uvijek. Ponekad retorički, ponekad putem raznih obavještajnih službi. Ali naše službe to prate.

Na primjer, u Bosni smo uhapsili nekoliko ruskih agenata koji su vršili sabotaže u Europi i pokušavali se povući kroz Bosnu. Rusija je sada preokupirana agresijom u Ukrajini i sve što radi podređuje tome. Nisu toliko zabrinuti za samu Bosnu. Ali istina je da smo u prošlosti imali mnogo agresivnije prisustvo ruskih medija, ruskih obavještajnih službi i ruskog biznisa. Na primjer, prisustvo ruskih medija, Sputnjika, RT-a itd. sada je mnogo manje. Kao i ruske investicije", objasnio je Komšić.

Pitanje članstva u Europskoj uniji

Komšić je tokom intervjua rekao da je "pročitao u novinama da Hrvatska namjerava blokirati naš ulazak ukoliko ne prihvatimo njihove uslove u vezi sa statusom hrvatskog naroda u Bosni. Dakle, nije samo u našim rukama. Imamo neke dobre prijatelje u EU, imamo dosta onih koji su rezervisani, a onda imamo i nekoliko zemalja koje su prema nama otvoreno neprijateljski raspoložene.

To su uglavnom zemlje centralne Evrope - Češka, Austrija, Slovačka također ne pravi probleme, a iznenađujuće i Mađarska. Zatim tu su i južnoevropske zemlje - Grčka, Italija, Španija. Što dalje idete na sjever, svi su oprezniji. I naravno, ono što najveći misle da je uvijek najvažnije, posebno Njemačka i Francuska", kaže, te poručuje da je "Njemačka negdje na pola puta".

Dejtonski mirovni sporazum i 30 godina poslije

"Sjećam se kao da je bilo jučer. Bio sam poručnik sa svojim ljudima na planinskom lancu Treskavica iznad Sarajeva. Noću je snijeg pao do pojasa. Nismo se mogli pomaknuti, bilo je toliko snijega. Čuli smo da se vode neki razgovori, ali bilo je... Tako da nismo tome pridavali mnogo pažnje.

Ali onda je trebala doći nova smjena da nas zamijeni. I smjena nikada nije došla. I onda je stigla naredba - "Pripremite stvari, idete." I ja pitam: "Gdje? Ko će doći umjesto nas?" I iz štaba je stiglo: "Niko. Idete kući. Rat je završen." To je bilo nešto nevjerovatno. Jer jedna od najgorih stvari u vezi s ratom - osim činjenice da ljudi ginu - jeste to što se psihološki pomirite s činjenicom da rat nikada neće završiti. Prihvatite ga kao nepromjenjivu konstantu u svom životu. I onda je došao kraj. Strašno ste sretni, ali onda pitate: 'Šta će biti sa mnom, šta će sada biti s mojim životom?'

Komandant mi je ponudio da ostanem u vojsci. Ali sam na kraju odbio. Imao sam diplomu prava, pa sam se vratio civilnom životu. Ali moram priznati da sam imao trenutke kada vam se rat vrati, kada vam se vrate sjećanja na pale prijatelje, na poginule članove porodice. Trebalo mi je malo vremena. Ali bilo je i lijepo. Postoji mir. Možete ići gdje god želite, a niko ne puca na vas", prisjetio se član Predsjedništva.

Genocid u Srebrenici

"Najveći zločin rata bio je genocid u Srebrenici, gdje su srpske snage masakrirale 8.000 zarobljenih bošnjačkih muškaraca. Šta bošnjačka, srpska i hrvatska djeca uče o tome?

Svako ima nešto drugačije. U RS i Srbiji, u najboljem slučaju su došli do zaključka da je to bio strašan zločin. Ali to je bio klasični genocid. Svi muškarci su strijeljani jer su bili pripadnici etničke i vjerske grupe - bosanski Muslimani. I zato su strijeljani. Čak i ako su se predali.

Srebrenica je užasno tužno mjesto. Svi se sjećaju 11. jula, godišnjice masakra. Ali u Srebrenicu morate doći u oktobru. Kada pada kiša, maglovito je, hladno je i gotovo nikoga nema na ulicama. Ni Srbina ni Bošnjaka. To je mrtav grad. Nema posla, nema nade. Čak i ti Bošnjaci koji su se vratili imaju jednu nogu u federaciji (dakle, na bosansko-hrvatskoj teritoriji). I kada ih posjetite, imaju jedno nevjerovatno teško pitanje: "Trebamo li ostati? Jesmo li ovdje sigurni?" I ne znam šta da im odgovorim", poručio je.

Za kraj, komentarisao je pitanje o potencijalnoj radikalizaciji u BiH, na što je Komšić jasno odgovorio "Bosanski muslimani nemaju taj radikalizam u sebi. On se ovdje pojavio tokom rata i poslije rata, ta ideologija koja je došla iz inostranstva - iz nekih islamskih zemalja.

Ali je eliminisana. Zaista cijenim sadašnjeg duhovnog vođu bosanskih muslimana, koji se zaista dosljedno bori protiv svakog znaka radikalizacije muslimana. Koji se bori protiv stvaranja nekih paralelnih vjerskih struktura. I prije svega - živim u Sarajevu, da radikalni muslimani ovdje imaju kontrolu, osjetio bih to iz prve ruke kao nemusliman i etnički Hrvat", zaključio je.