Zašto je Sud odlučio da Zakon o radu FBiH nije ustavan

Ustavni sud Federacije Bosne i Hercegovine utvrdio je da je Zakon o radu FBiH donesen suprotno Poslovniku Doma naroda Parlamenta FBiH i Ustavu FBiH te se vraća u fazu predlaganja tog zakona u Domu naroda, s tim "da se doslovno imaju ispoštovati odredbe o postupku donošenja zakona propisane Poslovnikom Doma naroda Parlamenta FBiH.

Sud je, odlučujući u predmetu U-29/15, odnosno Zahtjevu 17 delegata Doma naroda Parlamenta Federacije BiH za rješavanje spora unutar Doma naroda u postupku usvajanja Zakona o radu (Službene novine Federacije BiH, broj 62/15) na četvrtoj vanrednoj sjednici Doma naroda od 30. jula 2015. godine, utvrdio da je ova sjednica u dijelu odlučivanja o Prijedlogu zakona o radu održana u suprotnosti s Poslovnikom Doma naroda, a time i Ustavom, čime su povrijeđena ustavna prava grupe delegata Doma naroda Federalnog parlamenta".

Ovo su ukratko tačke objavljene presude Ustavnog suda FBiH koja je donesena nakon sjednice Ustavnog suda bez javne rasprave od 17. februara, piše Fena.

Naime, utvrđeno je da u ovom slučaju nije ispoštovan postupak donošenja zakona u odnosu na dužinu vremena koje je potrebno ostaviti za amandmansku proceduru.

Kako je u obrazloženju presude saopćio predsjednik Ustavnog suda FBiH Domin Malbašić, činjenično je utvrđeno kako je poziv delegatima Doma naroda upućen tri dana prije zakazivanja spomenute sjednice (27. jula) te da delegati nisu imali poslovničku mogućnost da amandmanski pismeno interveniraju.

Stav Suda u vezi s tim je da se Zakon o radu smatra neusvojenim i da ne može proizvoditi pravne posljedice od dana objave ove presude u Službenim novinama FBiH, sve dok ne bude predmetom donošenja i usvajanja u skladu s propisanom procedurom.

Prema obrazloženju predsjednika Ustavnog suda FBiH, podnositelji zahtjeva u ovom predmetu su se u pogledu pravnog osnova pozvali na odredbe Ustava FBiH i Zakona o postupku pred Ustavnim sudom, uz napomenu da demokratska procedura usvajanja jednog zakona podrazumijeva poštovanje procedure što omogućava da svaki zastupnik iskoristi pravo sudjelovanja u radu organa, bez obzira na to kojoj stranci pripada.

Istovremeno, to podrazumijeva da prijedlog zakona prethodno bude predmetom analize stalnih radnih tijela određenog doma, u konkretnom slučaju Doma naroda.

Međutim, Dom naroda je u odgovoru na zahtjev podnositelja osporio njihovu aktivnu legitimaciju za pokretanje ovog spora, "jer ne predstavljaju jednu trećinu u Domu naroda...“, uz napomenu da se radi o grupi od 17 delegata, označenoj kao „opozicione stranke“ .

Nadalje, navode da je predmetni zakon 24. jula bio objavljen na web-stranici Doma naroda i tako postao dostupan svima i da je putem elektronske pošte distribuiran delegatima, "te su ga dobili šest dana prije zakazivanja sjednice Doma“.

Ustavni sud je obrazlažući činjenično stanje u ovom predmetu naveo da je odredbom Poslovnika Doma naroda definirano da se pozivi dostavljaju deset dana prije dana određenog za sazivanje sjednice, te da se podrazumijeva da onaj ko saziva vanrednu sjednicu treba iznijeti i razloge za to, te obrazložiti postojanje izuzetnih okolnosti, što u ovom slučaju nije učinjeno, a što je vidljivo iz transkripta s četvrte hitne sjednice.

U vezi s utvrđenim činjeničnim stanjem s analizom relevantnog prava, Ustavni sud je stava "da je Zakon o radu od Doma naroda usvojen suprotno preciziranim i jasnim poslovničkim odredbama tog doma, a na što je i na samoj sjednici ukazivao određeni broj delegata".