WikiLeaks: Problematični Komšićev savjetnik

Veći dio američkih diplomatskih depeša o BiH, a koje je objavio WikiLeaks, uglavnom nisu zaštićene i predstavljaju obične izvještaje.

Ipak, neke od njih otkrivaju svu bijedu bosanskohercegovačke politike, a državništva u prvom redu.

Prije par dana objavljene su, između ostalih, i tri depeše o odnosima Ambasade SAD-a u Sarajeva i članova Predsjedništva BiH, te njihovih savjetničkih timova.

Odsutni savjetnici

Tadašnji ambasador Douglas McElhaney u depeši od 27. septembra 2007. navodi kako je očekivao da će najbolje sarađivati sa Komšićem, kao mladim, talentiranim i poštenim političarom. Do toga, naravno nije došlo, a Komšić je, stoji u depeši, „vodio nasumičnu politiku, zavisno od situacije do situacije, a njegov tim je nespreman da ispuni sve svoje dužnosti“.

Jedan od glavnih problema i uzroka nekvalitetnog rada Željka Komšića jesu njegovi savjetnici, koji uglavnom imaju važnije poslove, a usput savjetuju člana Predsjedništva.

Amir Ibrović vlasnik je kafane Tito, Boris Tihi radi na Ekonomskom institutu, Dijana Tabori [danas ministrica pravde u Kantonu Sarajevo) ima obaveze na magistarskom studiju, a i Nerkez Arifhodžić mnogo putuje.

"Ali, i kada su prisutni, članovi Komšićevog tima su neinformisani i slabo pripremljeni za razgovore o političkim problemima, što otežava formiranje Komšićevih stavova u vanjskopolitičkim i odbrambenim pitanjima", navodi u prvoj depeši McElhaney, dodajući da je loš rad osoblja vjerovatni razlog Komšićevog skretanja u orbitu Harisa Silajdžića, bošnjačkog člana Predsjedništva.

Nestabilna ličnost

Signifikantno je da je jednu depešu zaslužio samo jedan član Komšićeva tima, već spomenuti Ibrović. On je, prema depeši, Komšićev drug iz djetinjstva, vlasnik popularnog bara Tito. Potpuno kontrolira kabinet člana Predsjedništva, a ovaj mu je dozvolio da mu okuplja druge savjetnike. Sam Ibrović ne krije da radije bira bliske prijatelje nego iskusne političke savjetnike.

Zanimljivo je da je Ibrović tokom nekoliko sastanaka sa osoboljem Američke ambasade govorio kako Komšić nije nešto posebno dužan SDP-u, te da je Komšić često odbacivao Lagumdžijine zahtjeve da se pokori partijskoj liniji.

Ibrović vjeruje da je stvorio pametnu strategiju, kojom će Komšića prometnuti u svebosanskog državnog lidera.

Međutim, u Ambasadi ga takvim nisu vidjeli. „Ibrović je nestabilna ličnost sa teatralnim, ljutim ispadima. Česte se čuju glasine da je alkoholičar, pa neke njegove izjave uzimamo sa rezervom“, stoji u depeši koju potpisuje McElhaney. Ipak, u Ambasadi shvataju da Komšić sluša jedino Ibrovića i da je svakako važno ono što Ibrović složi u glavi.

U drugoj depeši stoji da je Komšić od Ibrovića tražio da se popravi i ponaša profesionalno. U Ambasadi cijeli problem nazivaj Komšić and Ibrović show, sa zaključkom da je Ibrović „živopisna osoba, sklona dugim političkim monolozima pod utjecajem alkohola“.

Ideolozi i profesionalci

O Harisu Silajdžiću, pak, McElhaney kaže da se okružio ideolozima koji misle isto kao i on, a u takvoj situaciji nema mogućnosti predstavljanja različitih viđenja problema.

Od svih savjetnika, istaknut je Damir Arnaut [danas ambasador u Australiji]. Navodi se da je Arnaut „podsticao najgore Silajdžićeve instinkte“.

Međutim, kao suprotnost, u depeši su pohvaljeni savjetnici srpskog člana Predsjedništva BiH, Nebojše Radmanovića. Njegovi savjetnici, stoji u izvještaju, imaju profesionalan i pragmatičan pristup. Ipak, personalna previranja zbog nepotizma nisu zaobišla ni Radmanovićev kabinet, navodi se u nastavku.