Višegrad: Obilježena godišnjica žive lomače

Obilježavanje godišnjice stradanja civila. Foto: Dnevni avaz

Učenjem jasina u Carevoj džamiji, mirnom šetnjom kroz grad do bivše Pionirske ulice i objekta u kojem je 14. juna 1992. godine zapaljeno više od 70 žena, djece i staraca, obilježena je 21 godišnjica jednog od najmonstruoznijih zločina počinjenih u ratovima na prostoru bivše Jugoslavije.

Dolazak pred srušenu i u korov zaraslu kuću kod žrtava je probudio strašne uspomene na noć kada se iz nje dizao plamen, a Višegrad ispunjavali krici nedužnih. Najmlađa žrtva nije imala ime jer rođena je samo dva dana ranije, podsjeća Dnevni avaz.

Huso Kurspahić izgubio je majku, sestre, devet članova porodice.

„Zapalili su mi porodicu, korijene. Sve sam izgubio. Izgubio sam i nadu u Boga, u ljude, u život“, kaže.

Nikakva kazna najdraže mu ne može vratiti, već samo želi imati mjesto na koje može doći i tugovati.

„Zamolio bih ljude, posebno naše komšije koje su živjele tu u Pionirskoj, da nam kažu gdje su bačene kosti. Bar da nađemo kosti, ne mora niko biti u zatvoru, da ih osude na smrt to meni ne donosi satisfakciju. Da im nađem kosti, proučim fatihu i da umrem kao čovjek u ovoj državi“, dodaje Kurspahić.

Predsjednica Udruženja Žena – žrtva rata Bakira Hasečić kazala je kako će kuća, koja je danas u vlasništvu Višegrađanke Sumbule Zebe, uskoro biti obnovljena.

„Ministarstvo za izbjegla i raseljena lica FBiH isporučilo je prvi građevinski materijal. To će i dalje biti njena kuća, a mi ćemo uvijek dolaziti u ovaj podrum jer ova kuća za nas je Ćaba, sveto mjesto, mezar naših najdražih“, ističe Hasečić.

Zbog monstruoznih zločina u Pionirskoj ulici i na Bikavcu, u kojima je u junu živo zapaljeno više od 150 osoba, braća Milan i Sredoje Lukić osuđeni su na doživotnu robiju, odnosno 27 godina zatvora. Većina njihovih saučesnika još uvijek je na slobodi.