Upitna naplata odštete bh. žrtvama silovanja, zločinci se brane da su siromašni

Prve presude Suda Bosne i Hercegovine da se žrtvama silovanja isplati novčani iznos za pretrpljeni strah i nečovječno postupanje prema njima u ratnom periodu, neizvjesno je da li će imati konačni epilog.

Trojica osuđenih za ratno silovanje, prema nepravosnažnim presudama, trebali bi žrtvama isplatiti ukupno 56.500 maraka. U tim istim presudama navodi se da su zbog slabog imovinskog stanja oslobođeni plaćanja sudskih troškova, a i brane ih advokati po službenoj dužnosti.

“On nema svoje imovine, na svom imenu nema ništa, tako da je vrlo teško (naplatiti)”, kazala je Nevenka Vitomir, braniteljica optuženogSlavka Savića, koji je osuđen na osam godina zbog silovanja u Vogošći.

Advokatica Nedžla Šehić, koja je u ime žrtava podnijela zahtjeve za naknadu štete, zatražit će da pod krivičnom odgovornošću dostave izjavu o imovini.

“I onda oni moraju da napišu sve, ali baš sve što imaju”, rekla je Nedžla Šehić, piše BIRN – Justice Report.

Adrijana Hanušić, pravna savjetnica iz Asocijacije protiv nekažnjivosti (TRIAL), kazala je da se nada da će doći do nekog pozitivnog ishoda za žrtve. Ipak, ona dodaje da će se vidjeti na koji način i koliko će dugo trajati.

Sezonski rad

Prethodnih godina, pravo na naknadu nematerijalne štete žrtve su mogle pokušati ostvariti u parničnom postupku nakon što se donese pravosnažna presuda u krivičnom postupku. U parničnom postupku, žrtve su morale imati advokate, plaćati troškove i ponovno prolaziti sudsku proceduru. One koje su u krivičnom postupku bile zaštićene, morale su ostati bez zaštitih mjera iako je odlukama Suda BiH određeno da su njihovi identiteti tajna narednih 30 ili više godina.

Iako postoji zakonska mogućnost da se pitanje nematerijalne štete rješava u toku krivičnog postupka, Sud BiH to nije radio. Obrazloženje je bilo da, zbog dužine trajanja postupka i ekonomičnosti, oštećene upućuju na parnicu.

Krajem juna ove godine, Sud BiH ipak mijenja dotadašnju praksu. Zahvaljujući TRIAL-u BiH, dosuđeni su prvi novčani iznosi u dvije presude. U ovoj nevladinoj organizaciji rekli su da je riječ o presedanu koji otvara put drugim žrtvama da ostvare pravo na kompenzaciju. Iako je riječ o nepravosnažnim presudama, ipak je neizvjesno da li će preživjeli uspjeti naplatiti naknadu za nematerijalnu štetu.

Ostoja i Bosiljko Marković, koji su proglašeni krivima za silovanje svjedokinje S-4 u Kotor-Varoši i osuđeni na ukupno deset godina zatvora, trebaju joj isplatiti 26.500 maraka. U drugoj presudi, Savić treba oštećenoj svjedokinji isplatiti 30.000 maraka.

U slučaju da Apelaciono vijeće Suda BiH potvrdi presude, Savić i Markovići dužni su novac isplatiti u roku od 90 dana. Ukoliko to ne urade, bit će pokrenuta naplata kroz izvršni postupak.

“Izvršni postupak može biti usmjeren na njihove plaće, penzije ako ih imaju, ili na nekretnine, eventualno na neke pokretne stvari”, kazala je Hanušić.

Prema važećem zakonu, oduzimanje stvari kao što je frižider ili krevet nije moguće jer se koriste za osnovne životne potrebe, kao ni drugih koje se koriste za obavljanje poslova i koje su glavni izvor primanja.

Dok im je dosuđeno da plaće nematerijalnu štetu, Sud BiH u nepravosnažnim presudama Savića i Markoviće oslobađa plaćanja troškova sudskog postupka zbog slabog imovinskog stanja. Na jednom od ročišta, tužilac Tužilaštva BiH i advokati su izjavili da Markovići nemaju stalne poslove, već rade sezonski.

Na upit da li je Sud BiH provjerio imovinsko stanje Savića i Markovića – a što je dužan uraditi prije nego što im se dodijeli advokat po službenoj dužnosti – BIRN-Justice Report nije mogao dobiti odgovor jer su sudije na godišnjem odmoru. Advokati po službenoj dužnosti dodjeljuju se zbog slabog imovinskog stanja ako je riječ o krivičnom djelu gdje se može izreći najmanje tri godine zatvora ili kada to zahtijevaju interesi pravičnosti.

Iznaći rješenje

Ako se ispostavi da nije moguće naplatiti novac putem izvršenja, rekla je Šehić, bit će podnesene tužbe protiv Republike Srpske (RS). Na upit kako je moguće da se podnese tužba protiv entiteta, Šehić je kazala da su Savić i Markovići bili pripadnici Vojske Republike Srpske (VRS).

U RS-u je zauzet stav da su tužbe koje se podnose za naknadu nematerijalne štete prije donošenja pravosnažne presude – zastarjele. Međutim, kako pojašnjavaju u TRIAL-u, u slučaju krivičnih presuda, nije moguće pozivanje na zastaru.

Stoga se Hanušić nada da će iznaći neko rješenje i osigurati kompenzaciju za žrtve.