Novi okršaj nakon objave tajne snimke: Lučić optužio Čovića da je 1991. žustro radio za JNA

Bosanskohercegovačka javnost proteklih dana svjedoči otvorenom sukobu koji iz dana u dan podiže temperaturu u hrvatskom političkom korpusu u BiH, što je nešto na što nismo navikli. 

Iako su opći izbori u Bosni i Hercegovini zakazani tek za oktobar, politička kampanja među hrvatskim strankama već se pretvara u jednu od najžešćih u posljednjih nekoliko izbornih ciklusa. Na jednoj strani nalazi se dugogodišnji lider HDZ-a BiH Dragan Čović, političar koji godinama dominira hrvatskom političkom scenom, dok na drugoj opozicioni blok okupljen oko takozvane hrvatske Petorke pokušava ponuditi alternativu kroz kandidaturu Zdenka Lučića.

Ono što je počelo kao razmjena političkih poruka i kritika, posljednjih sedmica preraslo je u otvoreni politički obračun.

Trending

Oglasio se BH Meteo: Ulazimo u period nestabilnog vremena, objavljeno kad se vraćaju topliji dani

Prvo snimka, a onda životopis

Naime, nakon žestokih verbalnih aperkata koje su razmijenili, u javnost su dospjele snimke sa sjednice Hrvatskog narodnog sabora (HNS) koje sugeriraju da vrh HNS-a Lučićevu kandidaturu doživljava kao ozbiljnu prijetnju. Snimak su objavile kolege s portala Hercegovina.info, a, uz Čovićeve komentare kako je Lučić kriminalac, ratni profiter, lažni obavještajac i, pazite sad, "ublehaš", daljnje poruke potvrđuju da je Lučić ozbiljno uzdrmao ha-de-zeovu kliku. 

Lučićev Facebook status, koji je objavio danas, 31. maja, sukobu daje novu dimenziju. U fokusu više nisu samo izborni programi i političke razlike, nego i pitanja prošlosti, lojalnosti i političkog naslijeđa.

"Ratni i postratni put 'čuvara dostojanstva domovinskog rata'", naslovio je Lučić ovaj Facebook status koji je u potpunosti posvetio, kako je napisao "životopisu političara, posebno onog koji je vladar svakog segmenta života jednog naroda preko 20 godina". Dakle, Čovića.

Prije 4 dana

Zdenko Lučić pitanjima "rešeta" Dragana Čovića: "Zašto su svi do rata mislili da si Srbin?"

"Životopis može biti blatnjav, ali definitivno nije 'stvar prošlosti'. To je osobna karta svake javne osobe. A pošto ga Dragan Čović krije, i ima naviku vrijeđati tuđe životopise, dajemo Hrvatskoj javnosti u BiH na uvid njegov stvarni životopis", napisao je Lučić, pa onda taksativno nabrajao detalje.

Najviše tvrdnji odnosi se na Čovićevu vezu s preduzećem SOKO, gdje je počeo raditi '82/'83. Lučić, između ostalog, piše: "Nezamislivo je biti na rukovodećoj poziciji vojne industrije a ne biti Član saveza Komunista. Isto tako je nezamislivo biti dio vojno zrakoplovne industrije a ne biti suradnik Kontraobavještajne službe (KOS). (...) Zanimljiv je i njegov istup u svojstvu zamjenika Novice Đurića, kada se zalagao da se isplate dnevnice samo onim djelatnicima SOKO-la koji su bili u pričuvnom sastavu tadašnje JNA, iako se tada nastojalo što više Hrvata uključiti u redove pričuvne policije, kako bi se, na taj način, došlo do osobnog naoružanja. Početkom rata u R. Hrvatskoj, 91. Čović je obnašao dužnost Direktora proizvodnje u ZI SOKO, kada su se, za potrebe JNA, na zrakoplove tipa Galeb, počeli ugrađivati lanseru i podvjesni nosači bombi. Sve dorade i preinake na letjelicama je svojeručnim potpisom odobravao Dragan Čović. U isto vrijeme ZI SOKO je vršio opravke i servis zrakolova koji su bili oštećeni prilikom bojevih djelovanja u R. Hrvatskoj, kao i otpremu pričuvnih dijelova za letjelice, koje je SOKO slao u vojnu bazu Zemunik, kraj Zadra, za potrebe tadašnje JNA. (...) Tokom '91. godine je vršena isporuka lansera (proizvedeni u Grudama) za potrebe JNA, gdje su naloge za isporuku potpisivali Dragan Čović i Nikola Marić. Pojedini djelatnici su nastojali bojkotirati isporuke za potrebe JNA slijed čega su bili suspendirani ili premješteni na novo radno mjesto, što je odrađivao Željko Mikulić, tehnički direktor tvornice u Grudama, a po nalogu D. Čovića."

"1992. mijenja nacionalni identitet"

Lučić dalje tvrdi: "Čović je na mjestu Direktora proizvodnje ostao do početka ratnih djelovanja u BiH (april, 1992.), kada se ne uključuje u postrojbe HVO-a već ostaje angažiran u kriznom štabu poduzeća “SOKO", koji je tada bio smješten u zgradi Đačkog doma u Mostaru. U kriznom štabu su pored Čovića angažirani bili i: Smajo Klarić, Zdravko Bevanda, Suad Repak, Jadranko Burić i drugi. Ono što je izvjesno u ovom periodu jeste da se prestaje izjašnjavati kao Jugoslaven te mijenja nacionalni identitet u Hrvata. Krajem maja '92. Čović odlazi u Gorance, općina Mostar, i angažira se u logistici 3. bojne HVO-a Mostar, gdje ga je postavio Ljubo Perić (navodno njegov bliski rođak) tadašnji zapovjednik logistike Općinskog stožera HVO-a Mostar. Ovakvu poziciju unutar HVO 'zaslužio' je nekom skromnom donacijom."

Status, koji možete pročitati OVDJE, završava zaključkom: "Prema svemu navedenom jasno je da Čović nije bio sudionik domovinskog rata na strani HVO, a JNA se odrekao tek kada je postalo jasno da Mostar i Soko neće ostati u Jugoslaviji. Nakon svega postavlja se pitanje, ko je stvarni ratni profiter a ko je branitelj?"