Uhođenje kao krivično djelo: Značajne izmjene zakona FBiH u zaštiti žrtava

Izmjene Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine donijele su značajnu novinu u oblasti zaštite žrtava nasilja.

Uhođenje je sada prvi put jasno definisano kao posebno krivično djelo, kroz član 179a. Prema novim odredbama, osoba koja drugu osobu učestalo prati ili uhodi, direktno ili preko drugih ljudi, odnosno putem savremenih tehnologija pokušava ostvariti neželjeni kontakt i time kod nje izaziva strah za vlastitu sigurnost, može biti kažnjena zatvorom do jedne godine. Kada je djelo počinjeno iz mržnje ili prema djetetu, trudnici, ranjivoj osobi ili članu porodice, zaprijećena kazna može iznositi do tri godine zatvora.

Posebno je značajno to što se maksimalna kazna automatski povećava na tri godine ukoliko postoji bilo koja od navedenih otežavajućih okolnosti. Uvođenjem ove odredbe napravljen je važan korak u pravnoj zaštiti žrtava i približavanju standardima Istanbulske konvencije. Ranije je, prema navodima iz teksta, postojao svojevrsni pravni vakuum jer ponavljano uznemiravanje, slanje velikog broja neželjenih poruka ili pojavljivanje ispred doma žrtve često nisu bili dovoljni za konkretnu reakciju institucija ako nije bilo direktne prijetnje ili fizičkog napada.

Trending

Tragedija u BiH: U rudniku u Gacku poginuo radnik

Nova zakonska odredba fokus stavlja na obrazac ponašanja, a ne samo na pojedinačan incident. To znači da se kao relevantno može posmatrati kontinuirano i neželjeno praćenje ili kontaktiranje koje kod žrtve izaziva strah i tjeskobu te ozbiljno utiče na njen svakodnevni život. Uhođenje se pritom ne mora odvijati samo fizički. Zakon prepoznaje i digitalno uhođenje, poput učestalog slanja poruka, elektronske pošte, poziva ili komentara na društvenim mrežama, uključujući korištenje lažnih profila. Kontakt se može pokušati ostvariti i posredstvom članova porodice, prijatelja ili kolega žrtve.

Za postojanje krivičnog djela posebno je važna posljedica koju takvo ponašanje ostavlja na žrtvu. Ako zbog uhođenja osoba počne strahovati za svoju sigurnost ili mora značajno mijenjati svakodnevne navike, poput promjene telefonskog broja, gašenja naloga na društvenim mrežama, promjene rute do posla ili izbjegavanja samostalnog izlaska iz doma, takvo ponašanje može imati obilježja krivičnog djela. Pritom nije neophodno da počinilac izrekne direktnu prijetnju smrću. Digitalno uznemiravanje također može ostaviti ozbiljne posljedice, a korištenje lažnih profila ne znači da je počinilac nedostižan. Digitalni tragovi mogu omogućiti identifikaciju osobe koja stoji iza takvih naloga.

Nove odredbe predstavljaju mogućnost za raniju reakciju prije nego što uhođenje preraste u ozbiljnije oblike nasilja. U zavisnosti od okolnosti i procjene opasnosti, nadležni organi mogu predlagati mjere poput zabrane približavanja i komunikacije, dok u najtežim slučajevima može biti razmatran i pritvor. Poruka novih zakonskih rješenja je jasna: uhođenje se više ne treba posmatrati kao bezazleno uznemiravanje koje žrtva mora jednostavno trpjeti. Pravovremeno prijavljivanje takvog ponašanja može biti važan korak u zaštiti sigurnosti i sprečavanju težih posljedica.