Tužna realnost BiH: Sve više porodica preživljava zahvaljujući narodnim kuhinjama

Sve je više onih kojima je potrebna pomoć, posebno u hrani. Svjedoči tome i Narodna kuhinja austrijskog udruženja Help others – Pomozi drugima u Sapni, koja opstaje isključivo zahvaljujući donacijama humanih ljudi. Broj apela svakodnevno raste, dok su resursi ograničeni.

Obroci spremljeni u modernoj kuhinji u Vitinici, opremljenoj po evropskim standardima, svakodnevno se dostavljaju korisnicima na kućni prag. Na terenu se nerijetko susreću s tužnim sudbinama.

Bračni par Salkić živi od jedne minimalne penzije, a kako kažu – bez obroka iz narodne kuhinje bili bi gladni.

Trending

KCUS: "Snaga zdravstvenog sistema je u saradnji, a ne u rivalstvu"

"Dobijem malo penzije, dok uzmemo lijekove, nema. Ja uz ramazan nisam imala hurmu jednu da pojedem", priča Fata Salkić.

Slično je i kod supružnika Kljajić, koji teško sastavljaju kraj s krajem. Samo jedan lijek košta ih 120 maraka.

"A gdje su ostali lijekovi – za srce, kičmu, kukove... Hvala narodu koji ovako daje", kaže Fatima Kljajić.

Trenutno se u ovoj narodnoj kuhinji pripremaju obroci za 174 korisnika. Apeli za pomoć pristižu svakodnevno, a većina korisnika su starije i bolesne osobe koje nemaju osnovne uslove za život.

"Svaki dan nam se javlja nekoliko ljudi. Uglavnom nemaju šta da jedu, nemaju riješeno stambeno pitanje, ni liječenje. Pomognemo koliko možemo, ali, nažalost, ne možemo svima", poručuje Hatija Mustafić iz Udruženja Help others.

Donacija Robnih rezervi Tuzlanskog kantona trenutno osigurava hranu, ali samo za postojeći broj korisnika. Bez nove pomoći, u narednom periodu to neće biti dovoljno.

"Najviše me boli kada moram reći starijoj osobi da više ne može dobiti obrok. Naši radnici im nose hranu do kuće jer mnogi ne mogu ni izaći", dodaje Mustafić.

Udruženje je osnovao Dževad Islamović iz Salzburga, a osim narodne kuhinje, realiziraju i brojne druge akcije: pomoć pri liječenju, stambeno zbrinjavanje, školski pribor za učenike Podrinja. Ipak, njihova misija opstaje isključivo zahvaljujući dobrim ljudima, dok institucije uglavnom ostaju nijeme.

Dok se mnogi bave foteljama, sve veći broj građana Bosne i Hercegovine završava na kazanima. Tužna realnost našeg društva.