Svi naši premijeri: Krojači poslijeratne BiH (II)

Nakon prvog dijela priče o premijerima Bosne i Hercegovine, u kojima smo se prisjetili svih čelnika bh. Vijeća ministara, u ovom dijelu selimo u jedan od entiteta, u Republiku Srpsku.

Svi naši premijeri: Krojači poslijeratne BiH (I)

U RS-u, nakon rata do danas, bilo je osam premijera, sedam muškaraca i jedna žena.

Ubjedljivo najveći broj premijera dao je Savez nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) – četiri premijera bila su iz ove stranke. Slijede Srpska demokratska stranka (SDS) i Partija demokratskog progresa (PDP) sa po dva premijera.

Aktuelna premijerka RS-a je Željka Cvijanović.

1996. - 1998.

Prvi poslijeratni premijer RS-a bio je Gojko Kličković (SDS), koji je na poziciju izabran u maju 1996.

Kličković na ovu poziciju dolazi s pozicije predsjednika Štaba za prihvat i smještaj izbjeglica i raseljenih lica RS-a. U ratu je bio predsjednik kriznog štaba Krupe na Uni, te predsjednik ratnog predsjedništva ovog gradića i poslije rata je bio optužen za ratne zločine, no presuda Suda BiH je bila oslobađajuća.

Bio je blizak saradnik Miroslava Vještice, miljenika Radovana Karadžića (Kličković će se pojaviti i kao svjedok Karadžićeve odbrane u Haagu, op.a.) i u svom prvom posjetu Banjoj Luci, kao premijer, kazao je kako je došao da “lokalne političare spriječi da se susretnu s predstavnicima međunarodne zajednice”.

Jedna od stvari koje pamtimo, a vežu se za premijerstvo Kličkovića jeste to da je sastanke s Carlom Bildtom, tadašnjim visokim predstavnikom u BiH, započinjao, vjerovali ili ne, pitanjem: “Šta hoćeš?”...

Optužili su ga bili i da je iskoristio svoj službeni položaj tako što je odlukama oslobodio dizel gorivo od obaveze plaćanja carine, poreza na promet, akcize i taksi te da je zloupotrijebio položaj i krivotvorio dokument, a u vezi sa sredstvima Privredne banke Srpsko Sarajevo. Sjećamo ga se i po brojnim kamenima temeljcima za nikad sagrađene objekte i, kako su pisali mediji, “po tome što je budžet RS-a vozio u gepeku svog džipa”.

Kličković se nakon oslobađajuće presude za ratne zločine vratio u Krupu na Uni i 2012, nakon lokalnih izbora, postao načelnik Općine.

1998. - 2001.

U januaru 1998. na poziciju premijera RS-a stiže Milorad Dodik (SNSD) kada ga na ovu funkciju predlaže Biljana Plavšić.

Ostat će zapamćeno da su skupštinsku sjednicu, održanu tada u Bijeljini, napustili poslanici SDS-a i Srpske radikalne stranke (SRS) RS, ali je u sali ostao 41 delegat, među kojima značaj broj Bošnjaka i Hrvata. Nije bilo kvoruma, pa je SFOR helikopterom vratio u skupštinu 42 poslanika. Sjećamo se i da je Madeleine Albright Dodikov politički uspon opisala kao "dah svježeg vjetra"...

Podsjetimo i da je u ovom periodu Dodik tvrdio da je nađeno rješenje za premještanje crkve sa zemljišta nane Fate Orlović - Vlada RS-a tada je na račun Eparhije zvorničko-tuzlanske uplatila blizu 85 hiljada eura u ove svrhe. Crkva i danas stoji u Fatinom dvorištu.

Dodik je na jedan ili drugi način na vladajućim pozicijama RS-a još od tog perioda, a trenutno je (u već drugom mandatu) predsjednik ovog entiteta.

2001. - 2003.

Dodika će na mjestu premijera zamijeniti Mladen Ivanić (PDP), koji se 1998. odrekao ove pozicije u korist Milorada Dodika.

Kada je naslijedio Dodika, pišu sarajevski Dani, “Ivanić se doimao kao idealno rješenje za čovjeka kontinuiteta: bio je neko ko će omogućiti nacionalistima iz SDS-a učešće u vlasti, ali će sopstvenom retorikom biti mio strancima (...) nešto manje od mjesec dana pred izbore, Ivanić će pobrisati drugi dio ove konstatacije: skandalozne laži u izvještaju o genocidu u Srebrenici Biroa za odnose s Haškim tribunalom Vlade RS-a potvrdit će tezu da je Ivanić samo još jedna - doduše, nešto obrazovanija i lukavija - lutka čije konce povlače SDS-ovi 'ljudi kontinuiteta'”.

Jedan francuski ekspert za jugoistočnu Evropu ovako je 2001. opisao Ivanićevu poziciju: “RS ima blizu dvije milijarde dolara duga, inflaciju blizu 20 posto i niži dohodak po stanovniku od bilo kojeg regiona u Evropi. Kao ekonomista, Ivanić je svjestan da je to stanje katastrofalno i da bez izdašne inostrane pomoći ništa ne može promijeniti, a radi upravo ono što međunarodna zajednica nikad neće odobriti i zbog čega će ga ostaviti samog.”

Podsjetimo i da je u njegovoj Vladi bio i prvi ministar koji nije bio Srbin – riječ je bila o Fuadu Turaliću.

Iako je bio optužen za nesavjestan rad u službi, Ivanić je oslobođen optužbi. I on je ostao u politici sve do danas i trenutno je predsjedavajući Predsjedništva BiH.

2003. - 2004.

Na mjesto premijera RS-a, 2003. godine dolazi Dragan Mikerević (PDP), jedini državni premijer koji je potom bio i premijer entiteta.

Jedna od njegovih izjava iz ovog perioda koja je ostala zabilježena jeste ona o njegovoj spremnosti da hapsi ratne zločince, a prisjetimo se i kako je napustio delegaciju RS-a koja je pregovarala s tadašnjim premijerom Srbije Zoranom Đinđićem. Mikerević je delegaciju napustio zbog “grubog kršenja protokola”.

Ovaj političar dao je ostavku na mjesto premijera 2004, jer nije htio “provesti prijetnje i ultimativne zahtjeve visokog predstavnika Paddyja Ashdowna o preuređenju ustavnog poretka u RS-u i BiH”.

Mikerević je PDP napustio 2009, a trenutno je van politike i radi kao profesor na Ekonomskom fakultetu Banja Luke.

2005. - 2006.

Nakon Mikerevića, na poziciju premijera ovog bh. entiteta dolazi Pero Bukejlović (SDS), koji je među novinarima ostao poznat kao rođak političara RS-a Dragana Čavića.

Dodik je, stoga, ovo imenovanje ocijenio kao “sprdanje (tadašnjeg predsjednika RS-a) Dragana Čavića sa srpskim entitetom”.

Za vrijeme Bukejlovićevog “stolovanja” jedna od najznačajnijih priča bila je ona o političkom “natezanju” po pitanju reforme policije, a zajedno s tadašnjim premijerom BiH Adnanom Terzićem potpisao je sporazum s Bill Gatesom o saradnji BiH i Microsofta.

Bukejlović je ubrzo nakon inauguracije smijenjen s ove pozicije, a posljednji put smo čuli za njega 2013. kada su ga radnici dobojske fabrike Trudbenik tužili zbog zloupotrebe položaja.

2006. - 2010.

Dodik se ponovno vraća na ovu poziciju 2006, jer je Bukejlović smijenjen zbog promjene većine u Narodnoj skupštini RS-a.

Za vrijeme ovog mandata, u RS-u je bez posla ostalo oko 200 hiljada građana, u Savezu sindikata RS-a, zbog grubih kršenja radničkih prava spremao se generalni štrajk, umjesto revizije privatizacije zbog sukoba interesa smijenjen je prvi čovjek komisije Borislav Bijelić, RS je petinu budžeta bazirao na kreditu MMF-a...

S ovih pitanja, pažnju je skretao vraćajući se nacionalističkoj retorici kako bi sačuvao SNSD na vlasti.

2010. - 2013.

Nakon Dodika, na mjesto premijera dolazi još jedan SNSD-ov pulen Aleksandar Džombić.

Opozicija njegov izbor dočekuje “na nož”, podsjećajući kako je “berza pala” dok je Džombić bio ministar za finansije, a optužili su ga i da je odgovoran i za pristupanje RS-a kreditnom aranžmanu s Međunarodnim monetarnim fondom (MMF), kojim su ugroženi i boračka i penzionerska populacija i mnogi administrativni radnici, jer je kredit isključivo skrojen za tekuću likvidnost.

Od Džombića se “očekivalo” da razvodni poziciju premijera RS-a kako bi se ojačala pozicija predsjednika koju je tada zauzeo Milorad Dodik. Džombića pamtimo i po tome što je bio jedan od šampiona neistinitih izjava i neispunjenih obećanja.

Ovaj premijer RS-a sa Dodikom će dogovoriti i ostavku. Zvanično, bilo je to jer su Vladi RS “potrebni novi ljudi i novi impulsi”. Nezvanično, Džombić je postao bliži Igoru Radojičiću koji već godinama u SNSD-u predvodi anti-Dodik struju.

2013. -

Željka Cvijanović (SNSD) preuzima poziciju od Džombića i tako postaje prva žena na poziciji premijera RS-a.

“Željka Cvijanović je važan čovjek naše strukture i ima moju podršku. Vlada dobro radi i sve koordiniramo. U RS-u su otvoreni projekti čija je vrijednost oko dvije milijarde eura – dvije termoelektrane, autocesta i neke druge stvari”, objasnio je Dodik bezrezervnu podršku koju je dao novoj premijerki.

Ipak, ono što će ostati pamtljivo iz njenog prvog mandata (nakon općih izbora, Dodik joj je ponovo dao mandat premijerke, op.a.), jeste objavljeni snimak u kojem ona govori o kupovini poslanika u Narodnoj skupštini RS-a nakon čega je policija, u potrazi za dokazima, pretresla prostorije portala koji je objavio ovaj snimak. Također, Dragan Bursać s prijateljskog portala Buka, zabilježio je kako je njen sin dobio posao pripravnika u „Elektroprijenosu BiH“ iako je imao najmanji prosjek ocjena u odnosu na ostalih 12 kandidata koji su se prijavili na to radno mjesto...

Prisjetimo se i njezine neprimjerene izjave kada je izrazila saučešće samo porodicama žrtava poplava u RS-u i Srbiji, dok je žrtve u Federaciji BiH i Hrvatskoj “zaboravila”.

Željka Cvijanović je i nakon posljednjih izbora ostala na mjestu premijerke RS-a.