Srceparajući snimak iz Potočara: Plače nad tabutom svog oca, a kćerka mu briše suze

Postoje tuge koje godine ne mogu ublažiti. One samo rastu zajedno s ljudima koji su ostali živjeti bez onih koje su voljeli.

Među hiljadama ljudi okupljenih u Memorijalnom centru Srebrenica – Potočari danas, 10. jula je bio i Alnes Alić. Stajao je nad tabutom svog oca Rame Alića, čovjeka kojeg nikada nije imao priliku upoznati.

Kada je u julu 1995. godine počinjen genocid u Srebrenici, Alnes nije imao ni jednu godinu dana. Njegov otac Ramo imao je nešto više od trideset godina kada je ubijen. Iza sebe je ostavio suprugu i dvoje djece.

Trending

Dječak koji je dirnuo Bosnu i Hercegovinu: Kemal (10) prepješačio Marš mira do Potočara

Kćerka koju je čekao tada još nije bila ni rođena. Nikada nije saznao da će dobiti još jedno dijete, niti je imao priliku zagrliti sina koji je tek počinjao život.

"Samo jedna slika ostala i to je to. Nije znao za sestru, mama je bila trudna ali nije znao jel muško ili žensko. Imao sam nepunu godinu kad je poginuo. Sa 30 godina je poginuo. On je otišao preko šume. Lakše je sad kad je nađen, ovo je naš prvi i zadnji susret. I to je ono što mi teško pada jer ovo je prvi put da ga sretnem."

Tri decenije kasnije, Alnes je odrastao čovjek. Postao je otac troje djece i izgradio svoju porodicu, ali prazninu koju je ostavio njegov otac ništa nije moglo ispuniti. Umjesto uspomena, nosio je tuđe priče o čovjeku kojeg je trebao zvati babo.

Danas je, nakon više od 30 godina čekanja, ispred njega bio tabut s posmrtnim ostacima njegovog oca. Pronađeno je tek oko polovine Raminih kostiju. Toliko je ostalo od života koji je nasilno prekinut.

Slomljen od tuge, Alnes je jecao naslonjen na tabut. Suze nije pokušavao sakriti. Godine čekanja, boli i neizgovorenih pitanja slomile su ga u nekoliko trenutaka tišine.

A onda je uslijedio prizor koji je rasplakao i one koji su ga posmatrali.

Prije oko 2h

Dječak koji je dirnuo Bosnu i Hercegovinu: Kemal (10) prepješačio Marš mira do Potočara

Njegova mala kćerka prišla je ocu, izvadila maramicu i nježno mu obrisala suze s lica. Dijete koje nikada nije upoznalo djeda tješilo je oca koji cijeli život nije imao priliku zagrliti svog.

U tom tihom trenutku stala je sva bol Srebrenice. Tri generacije jedne porodice spojene su oko tabuta čovjeka kojem je oduzeta budućnost, ali ne i sjećanje.

U subotu, 11. jula će Ramo Alić konačno pronaći svoj smiraj među bijelim nišanima Memorijalnog centra u Potočarima. Njegova porodica će napokon imati mjesto na kojem će mu dolaziti. Ali praznina koju je ostavio u životima svoje djece i unučadi ostat će zauvijek.