Nastavljeno suđenje Ganiću i ostalima: "Bili smo mladi i uplašeni"

Na suđenju za zločine u sarajevskoj Dobrovoljačkoj ulici, svjedok Tužilaštva Bosne i Hercegovine ispričao je kako prilikom napada na kolonu 3. maja 1992. godine niko od vojnika Jugoslovenske narodne armije (JNA) nije uzvraćao vatru.

Đurađ Majkić, nekadašnji pripadnik JNA, rekao je da je u Sarajevo došao u februaru 1992. godine te kao vezista bio smješten u kasarni u Lukavici.

Krajem aprila 1992. godine, kako je kazao, 15 mladih vojnika, među kojima je bio on, upućeno je u komandu Druge vojne oblasti kako bi pomogli pri iseljavanju.

Trending

Prve fotografije sa mjesta nove velike tragedije u BiH

Majkić se prisjetio da se 2. maja začula pucnjava i došlo do napada na vozilo koje je dostavljalo hranu. Pucnjava je obustavljena tek naredni dan. U unakrsnom ispitivanju potvrdio je da su on, a i drugi vojnici JNA, uzvraćali taj napad.

Narednog dana, kazao je, rečeno im je da su napravljeni pregovori kao i da će izaći bezbjedno.

Prije oko 8h

Suđenje Debevcu i ostalima ponovo zatvoreno za javnost

"Bili smo mladi i uplašeni", rekao je on te dodao da je vidio kada je došao Alija Izetbegović sa kćerkom i tjelohraniteljem, pozdravio ih i rekao da se ne plaše, što im je ulilo nadu da će izaći bezbjedno.

Majkić je ispričao da su oficiri naredili ukrcavanje u kamione, te da je rečeno da će se formirati kolona koja je naposljetku i krenula. Pojasnio je da se on nalazio u kamionu sa još oko 15 vojnika na začelju kolone.

"Uglavnom nam je rečeno da ćemo bezbjedno da prođemo i da ne smije niko da opali metak. Tako su nam prenijeli nadređeni", rekao je svjedok i dodao da kolona nije mnogo odmakla kada je počela paljba. Dodao je da je nakon paljbe vidio da je osobi u vozilu iza njih glava bila pognuta.

On je, kako je kazao, vidio različito uniformisane vojnike i civile, dok su neki nosili policijska odijela i imali beretke sa ljiljanima.

"Niko nije uzvraćao na paljbu, bili smo toliko isprepadani", rekao je on i dodao da su iz njegovog kamiona ih istovarili jednog po jednog, morali su spustiti svoje naoružanje i leći na beton.

Majkić je naveo kako su se, dok je ležao, čuli povici osobama koje su se nalazile u vozilu sa oznakama Crvenog krsta da otvore zadnja vrata, kao i da je otvoren rafal a da su pukovnik u vozilu i jedna žena bili mrtvi na licu mjesta. Odbrani je pojasnio da je krajičkom oka vidio kad je ispaljen rafal, ali da nije prilazio tim osobama, niti im opipavao puls.

Svjedok je ispričao da su nakon toga odvedeni u fiskulturnu salu gdje su bili ispitivani i izloženi torturama, te da su u konačnici razmijenjeni.

Za napad na kolonu, ubistva, ranjavanje i zlostavljanje pripadnika JNA i civila, optuženi su Ejup Ganić, Zaim Backović, Hamid Bahto, Fikret Muslimović, Jusuf Pušina, Bakir Alispahić, Enes Bezdrob i Ismet Dahić, koji su obavljali visoke političke, vojne i policijske dužnosti.

U unakrsnom ispitivanju Najkić je negirao da je 2. maja čuo padanje granata u neprosrednoj blizini komande. Potvrdio je da su on i vojnici koji su s njim bili u kamionu imali automatske puške i borbeni komplet.

Na upit Odbrane Alispahića, Majkić je potvrdio da je u martu 1992. godine trebao da završi sa služenjem vojnog roka, ali da nije imao soluciju da ide kući.

Suđenje će se nastaviti 13. maja.