Sarajevo se pridružilo protestima

Danas su  Sarajevu održane demonstracije solidarnosti u organizaciji Jedinstvene organizacije za socijalizam i demokratiju (JOSD) i pokret Dosta!

Danas se na Trgu djece Sarajevo okupilo između 100 i 150 ljudi koji su se pridružili gradovima iz cijelog svijeta koji protestiraju protiv nepravednog kapitalističkog društva.

Pokret svjetske solidarnosti Occupy world je 15. oktobar proglasio danom solidarnosti sa demonstrantima sa Wall Streeta širom svijeta, a osim u našoj zemlji protesti su najavljeni i u preko sedamdeset zemalja širom svijeta.

Kako su okupljeni isticali tokom obraćanja medijima, sedam je stvarnih razloga za proteste, a među njima su regulacija rada postojećih komercijalnih banaka, provođenje reformi u finansijskom sektoru, otvaranje državnih banaka, progresivno oporezivanje, državno subvencioniranje poljoprivrede, zabrana prodaje prirodnih resursa te smanjenje birokratske samovolje.

Vuk Bačanović, u ime Jedinstvene organizacije za socijalizam i demokratiju (JOSD), koja je i organizator ovih protesta, kazao je danas da se Sarajevo pridružilo svijetu, jer u BiH imamo slične probleme s bankarskim i kooperativnim kapitalom, a između ostaloga protestima traže osnivanje sektorskih banaka koje bi jeftinim kreditima oporavile privredu BiH.



"Ne možemo se više zavaravati da su u BiH najgori problemi nacionalne prirode, kada je suštinski problem jednog društva kako se vodi ekonomija. Veliko pitanje je kako raspoređujemo bogatstvo koje 99 posto ljudi stvara, jer trenutno to bogatstvo završava u džepovima jednog postotka ljudi", pojašnjava Bačanović.

Naglasio je da su današnji protesti samo početak, jer su i u New Yorku ovi protesti okupili prvo stotinu ljudi, potom sedamsto, pa 15.000 ljudi, a onda su se proširili po drugim gradovima Sjedinjenih Američkih Država, najavljujući da će ovakvih protesta biti još, ali da će naknadno biti najavljeni.

Dugogodišnji predsjednik Helsinškog komiteta za ljudska prava u BiH Srđan Dizdarević pružio je podršku današnjim protestima, a novinarima je kazao da su oni važni da bi se ukazalo na globalni problem svemoći finansijskog kapitala u procesu propadanja građana i država, ali i problem bh. javnosti jer BiH nema zaštitne i zakonske mehanizme.

"Ovakvo stanje dovelo je do toga da više nemamo 20 posto siromašnog stanovništva nego 50 posto s tendencijom rasta. Sve ove činjenice govore u prilog tome da se nešto mora promijeniti", ističe Dizdarević.

Protestima je podršku dala i prof.dr. Lamija Tanović, bivša predsjednica Liberalno demokratske stranka BiH, naglašavajući da način na koji se političari u BiH ophode prema građanima nije u redu te da oni to nisu ni zaslužili.

"Živimo težak život koji nismo očekivali. Mislim da protesti nisu samo refleksija dešavanja u svijetu, jer mi imamo svoje lokalne probleme, a tu sam uglavnom zbog lokalnih nevolja", dodala je Tanović.

Učesnici protesta prošetali su od Trga djece Sarajeva do sarajevske Katedrale i natrag, imajući namjeru da protestiraju ispred zgrade Centralne banke BiH, ali su ih u tome spriječile jake policijske snage, zbog čega su svoje zahtjeve uzvikivali preko puta zgrade.

Nosili su transparente na kojima je pisalo "Vratite radnicima pravo na štrajk", "Za klasni rat protiv diktature kapitala", "Tri strane banke: 60 posto tržišta, 10 posto kamate, lihvarenje", "Birokrate van iz javnih firmi i upravnih odbora", "Stop daljnjoj privatizaciji", "Drugačiji svijet je moguć" te "Omogućimo poljoprivrednicima da proizvode hranu".

Predstavnik organizatora u Sarajevu pročitao je sljedeći tekst:

Pozdravljam sve vas, koje su, kao i one koje brutalno terorizira i rastjeruje policija na Wall Streetu, prozvali besposličarima, lošim studentima, ubicama, otimačima, ljudima koji „nisu uspjeli na tržištu“, pozdravljam sve vas koji ste vrijedni ljudi koji žive od svoga rada, koji su opljačkani i poniženi! Pozdravljam i sve vas nezaposlene i sve vas koji radite nacrno za mizerne plate, bez uplaćenog staža, penzionog i zdravstvenog osiguranja, vas koji ste žrtve lihvarskog kamatarenja, koje su naše vlasti dopustile, vas koje su već pripremili za otpuštanje u cilju daljnjih privatizacija. Pozdravljamo naravno našu braću i sestre, naše drugarice i drugove koji su se danas okupili u drugim gradovima ove ranjene zemlje: u Zenici i Banja Luci! Mi smo danas svi jedno! I niko nas više neće razdvajati! Mi smo narod! Mi smo društvo!

Zagovornici neoliberalnog kapitalizma, deregulacija, privatizacija i masovnog otpuštanja su nas uvjeravali da „društvo ne postoji“, da postoje samo interesi pojedinaca i „nacionalni interesi“ država.  Nastupio je, govorili su nam, „kraj istorije“. Čak ni radničke klase, kako su tvrdili, više nema. Svi će, govorili su, biti slobodni da budu preduzetnici. Proces evroatlantskih integracija će napredak će napredak i blagostanje Zapada postepeno proširiti na Istok, a sa njima će doći period mira, demokratije i građanskih sloboda.

Kako smo samo bili naivni! Dvadeset godina poslije, nijedna od ovih lijepih želja nije ni blizu ostvarenju. Umjesto napretka, na naše prostore su stigli rastuća nezaposlenost, deindustrijalizacija i nezapamćena koncentracija bogatstva u rukama malog broja ljudi, novonastalog sloja „kontroverznih biznismena“ i mafijaša, javne firme su prepuštene na upropaštavanje stranačkim birokratama, a finansijski sistem pretvoren u natjecanje u lihvarenju komercijalnih banaka!

Umjesto perioda mira i pomirenja, dobili smo period zamrznutog sukoba. Pored nezaposlenosti i deindustrijalizacije, nastupila je i depopulacija. „Integracije“ sa EU su počele da seposmatraju isključivo kao šansa za što bržu emigraciju radne snage. Mantre o tome kako je ovde još uvijek „previše komunizma“, kako je za društveni sunovrat kriva “naša zaostalost” i “socijalizam” demantovao je uskoro sam život. Ekonomska kriza koja je zahvatila razvijene kapitalističke zemlje, dovela je do naglog pada kvaliteta života i u „obećanoj zemlji“ evroatlantskih integracija.

Napadi na socijalna prava radnika dosegli su mjere neviđene još od velike depresije 20-tih godina! Protesti koji se odvijaju u New Yorku, Bruxellesu, Atini, Kairu i, evo, danas u Sarajevu imaju isti uzrok: Kapitalizam katastrofe!
 Ovo, dakle, nije samo naša borba! Ovo nije samo puko iskazivanje solidarnosti, jer je to tako red! Ovo je pitanje zajedničke borbe!  Naš obračun sa tranzicijskim mafijašima, sa korupcionašima, sa lažnim demokratama i nacionalistima je moguć jedino združenim snagama sa radnim ljudima cijelog svijeta!

U Egiptu radnici, hrišćani i muslimani stoje solidarni, uprkos pokušajima fanatika da ih razdijele na vjerskoj osnovi! Mi u BiH možemo puno učiti od egipatskog naroda i njegove revolucije! Mi nismo „burek u svemiru“, mi ne lebdimo mimo svjetskih tokova!  Mi vidimo kako se naziru novi oblici političkog organizovanja, oni se neće svoditi na „biranje“ političara koje, jednostavno, kupuju krupni kapitalisti! To nisu naši predstavnici! To moramo shvatiti i mi, ovdje u Bosni i Hercegovini! Mi, dakle, trebamo jedno sasvim novo shvatanje politike! Nas, koji stvaramo bogatstvo bogatašima jeste 99 %, ali to, samo po sebi, nije nikakva garancija uspjeha.

Ako znamo da smo protiv nečega, a ne znamo za šta smo, ni šta zapravo predlažemo, onda će se svaki bunt svesti na karikaturu. Sistem kojem se protivimo još uvijek je u dovoljnoj mjeri čvrst i spreman na otpor,  a nas 99%, mi radni ljudi, smo potpuno dezorganizirani!  Je li to zbog toga što smo nesposobni? Daleko od toga! Mi nismo ni propalice, niti gomila budala, ludaka i neradnika, kakvim nas se želi prikazati. Mi smo ljudi koji rade više poslova da bi sastavili kraj sa krajem, mi smo izvrsni studenti, budući elektroinžinjeri, mašinski inžinjeri, mi smo ekonomisti, sociolozi, teoretičari književnosti, psiholozi, istoričari, liječnici, nastavnici, umjetnici, muzičari, novinari, penzioneri!

Vrijeme je da napišemo politički program koji će odražavati interese nas 99 posto! Vrijeme je, dakle, za novi politički pravac u BiH, onaj koji će zaista artikulirati volju nas 99% i koji se neće biti baziran na iluziji da će „političari“ nešto učiniti za nas! Oni, morali smo to do sada shvatiti, savršeno obavljaju svoj posao profesionalnih lažova. Nama je potrebna direktna demokratija. Ona u kojoj ćemo odlučiti da trebamo banke koje će razvijati našu zemlju, industriju koja će zapošljavati ljude, koja će omogućiti poljoprovrednicima da proizvode hranu za sve nas, koja će pravedno oporezovati bogate i, na kraju krajeva, koja će omogućiti nama, radnim ljudima, da odlučujemo o svojoj sudbini! Ne želimo više biti robovi tuđih interesa! Hoćemo humanu ekonomiju!

„Okupacija Sarajeva“ nema nikakvu ružnu konotaciju! Ona znači vraćanje demokratije tamo gdje ona i pripada: narodu! Živjela demokratija! Živjela sloboda! Solidarno do pobjede!