'Samo fali MENU da bude original'
!['Samo fali MENU da bude original'](https://radiosarajevo.ba/assets/default/article/871x540.jpg)
BiH ima odličnu zakonsku regulativu
kada je riječ o zaštiti intelektualnog vlasništva, ali zbog toga što se
zakoni dovoljno ne primjenjuju, na svakom koraku se mogu kupiti kopirani
nosači zvuka i slike. Veliki problem je takođe i u tekstilnoj
industriji te u nezakonitom korištenju kompjuterskih softvera, piše Radio Slobodna Evropa.
U glavnoj sarajevskoj ulici na svakom koraku možete kupiti kopije
najnovijih filmova, što domaćih, što stranih. Slično je i sa muzikom.
Cijene povoljne. U prosjeku dva i po eura nosač zvuka ili slike. Jedan
od prodavaca kaže: 'Jedan DVD košta 5 KM.
Da je u Sarajevu lako kupiti i pronaći piratski snimak nekih od
najnovijih filmova uvjerili smo se i stotinu metara niže, takođe u
centru grada. Prodavač nam kaže da film Parada košta pet
konvertibilnih maraka, te da je snimak 'dobar'. Na pitanje šta znači
'dobar', odgovara: DVD snimak, samo fali MENU da bude original.
Zbog povoljnijih cijena ali i očito loše finansijske inspekcije, građani
se radije odlučuju da kupuju na ulici, takozvane pirate, nego u
specijaliziranim prodavnicama gdje se prodaju orginalni DVD-ijevi i
CD-ovi, koji su tri ili četiri puta skuplji.
No ni ulična prodaja više ne ide baš najbolje, jer mladi kada žele da
pogledaju film ili odslušaju neki novi muzički album to skinu sa
interneta. Jednostavnije je i jeftinije, kažu nam oni koje smo
anketirali na sarajevskim ulicama: Obično ne kupujem, skinem s interneta, jeftinije je; Uopšte ne kupujem, gledam na internetu, najjednostavnije.
BiH je prije dvije godine usvojila set zakona koji regulišu oblast
intelektualne svojine. Riječ je o setu zakona koji su potpuno usklađeni
sa zakonodavstvom Evropske unije i slični srodnim zakonima u naprednim
zemljama.
"Ova oblast je regulisana Zakonom o autorskom i srodnim pravima,
Zakonom o kolektivnom ostvarivanju autorskih prava, zatim zakonima koji
regulišu oblast industrijske svojine kao što su Zakon o patentima, Zakon
o žigu, Zakon o industrijskom dizajnu i još par drugih", pojašnjava advokat Mirna Lalić.
Ukoliko postoji dobar zakonski okvir, logično slijedeće pitanje je kako se primjenjuju ovi zakoni?
"Zavisi od vrste prava, naravno. Autorska prava se krše svakodnevno
i na različite načine u zavisnosti da li govorimo o muzičkoj
industriji, da li govorimo o filmskoj industriji, o softverskoj
industriji ili drugim. Može biti u vidu krivotvorenja određenih
zaštićenih znakova, odnosno žigova, to takođe vidimo u tekstilnoj
industriji, u prodaji proizvoda široke potrošnje i mnogim drugim
vidovima. Jednostavno, to je nešto što nije iskorijenjeno ni u naprednim
zemljama pa svakako nije ni kod nas. Cilj zakona je da nadležne
instituicije rade u onom obimu u kojem mogu to dovest na nekakav
minimalan nivo", kaže Mirna Lalić.
Sukob među zaštitnicima prava
Oformljen je i državni Institut za zaštitu intelektualnog vlasništva i
nadležni tvrde da je stanje u ovoj oblasti danas mnogo bolje nego
ranijih godina. Direktorica ovog Instituta danas nije imala vremena da
odgovara na novinarska pitanja. Na njihovoj web stranici objašnjeno je
šta tačno znači intelektualno vlasništvo:
Kreativna ili umjetnička realizacija neke ideje koja je plod ljudskog
intelekta pripada njezinom stvaratelju te, pod određenim uvjetima,
predstavlja njegovo intelektualno vlasništvo. Iako neopipljivo u
fizičkom smislu, intelektualno vlasništvo ima sve karakteristike
imovine, pa se ono može kupiti, prodati, licencirati, zamijeniti,
pokloniti, naslijediti kao i svako drugo vlasništvo.
A da se u BiH od svega mora praviti problem, da ne kažemo cirkus,
pokazuje i sukob između državnog Instituta i Agencije za zastupanje i
zaštitu autorskih prava Sine Qua Non. Ova Agencija, naime,
nezadovoljna je izvještajem koji je Institut predstavio Vijeću ministara
BiH.
"Kako objasniti činjenicu da agencija Sine Qua Non uopšte nije
imala pojma da je Institut napravio nekakav izvještaj i da se on usvaja
na Vijeću ministara BiH, Ustavno-pravnoj komisiji i pred Predstavničkim
domom Parlamenta BiH", kaže predsjednica društva Sine Qua Non Amela Hadrović Hasanefendić.
U međuvremenu, stvoreno je novo udruženje koje pretenduje da se takođe
bavi kolektivnom zaštitom autorskih prava. Riječ je o Udruženju autora i
muzičkih stvaralaca BiH – AMOS.
"Autori prije svega, koji su zainteresirani i moralno i materijalno
da se ti zakoni provode, treba da upotrijebe svoj uticaj i da javno,
jasno i glasno u ovom momentu uzviknu da treba da prestanemo sa
flagrantnim kršenjem autorskih prava", navodi sekretar ovog udruženja i bivši direktor Sine Qua Non Mirza Hajrić.
Zbog čega AMOS i Sine Qua Non ne mogu da sarađuju možda najbolje
objašnjava činjenica da novo zakonodavstvo podrazumijeva da do avgusta
2012. godine treba da se izdaju nove licence organizacijama koje će
zastupati autorska fonografska i izvođačka prava.
"Postoje dva aplikanta do sada za to je dosadašnja Sine Qua Non
organizacija koja je privatno preduzeće, ali će morati aplicirati kao
udruženje građana i sa druge strane novi aplikant koji je ustvari
najstarije takvo udruženje u BiH, to je Udruženju autora i muzičkih
stvaralaca BiH – AMOS, koji je pod devizom; Želimo vratiti dozvolu
kući, aplicirao Institutu za licencu za zaštitu svojih autorskih
prava", pojašnjava Reuf Herić, predsjednik asocijacije privatnih elektronskih medija.
Na čijoj je strani predsjednik Asocijacije privatnih elektronskih medija jasno je iz ovako sročene izjave. A dok se ne odluči ko će u BiH zastupati autorska i druga prava, svi se
slažu u jednom da je situacija, kada je riječ o zaštiti intelektualnog
vlasništva alarmantna, te da je potrebno da sve nadležne institucije
utvrde finansijsko poslovanje svih kolektivnih organizacija kao i
aspiranata na licencu.
![Radiosarajevo.ba](https://radiosarajevo.ba/assets/img/rsa-box-logo.png)
Radiosarajevo.ba pratite putem aplikacije za Android | iOS i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram, kao i putem našeg Viber Chata.