Samir Alihodžić: Za 28 godina rada popravio oko 300.000 pari cipela

Ovaj prijedorski povratnik je najbolji primjer drugima kako se može uspjeti u poslu kojim se baviš, a od toga i solidno živjeti.

Višu školu je završio u Beogradu, smijer Industrijska proizvodnja obuće, a nakon toga je u Kozarcu počeo raditi u pogonu obuće Bosna - Banjaluka, čiji je bio stipendista.

"Paralelno sa ovim poslom sam radio i u jednoj manjoj radnji koju sam otvorio u Kozarcu, a onda je došao rat i otišao sam za Njemačku. Vjerujte mi da sam za samo nekoliko dana u Minhenu počeo raditi kao obućar i tu sam ostao od 1992. do 1998. godine, sve do povratka u Prijedor. Tu sam i mnogo toga naučio. Prije svega, tamo je popravka obuće mnogo skuplja, upoznao sam neke materijale koje do tada nikad nisam ni vidio, a stekao sam i određeno iskustvo oko same organizacije posla“, kazao je.

Ovaj vrijedni obućar je ponovo u rodnom gradu otvorio radnju i obučio jednog mladića za ovaj posao. Odlučio je da otvori još jednu u samom centru grada i kako kaže, nije se pokajao.

U međuvremenu je radio i u pogonu jedne hrvatske firme, koja u Kozarcu radi gornje dijelove obuće. Radio je pet godina, pokrenuo pogon, a potom se opet vratio poslu u privatnoj radnji.

"S ponosom mogu reći da je za ovih 28 godina kroz moje ruke prošlo oko 300.000 pari obuće. Znalo se desiti da sebi teško organizujem godišnji odmor, jer je posla uvijek bilo. Puno se radi, ali je s druge strane i zadovoljstvo što sam svoj gazda, samostalan sam , siguran sam u svoje radno mjesto, organizujem se kako najbolje umijem, a solidno se i zaradi“, priča prijedorski obućar.

U obućarskoj radnji desna ruka Samiru je supruga Melka, s kojom ima dva sina. Jedan je ljekar i radi u inostranstvu, dok drugi studira informatiku. Uživaju u zajedničkom poslu i kako kažu, dobro se dopunjuju.