Presuda Radovanu Karadžiću 20. marta

Podsjećamo, Haški tribunal nepravosnažno je osudio Karadžića na 40 godina zatvora zbog genocida u Srebrenici, progona Bošnjaka i Hrvata širom BiH, terorisanje stanovništva Sarajeva dugotrajnim granatiranjem i snajperisanjem i uzimanje pripadnika UNPROFOR-a za taoce.

Nakon nepravosnažne presude, Radovan Karadžić je uložio žalbu, ali su to učinili i tužioci Haškog tribunala.

Presudom je utvrđeno da su u julu 1995. srpske oružane snage, čiji je Karadžić bio vrhovni komandant, sistematski i planski strijeljale “najmanje 5.115 muslimanskih muškaraca” iz Srebrenice s genocidnom namjerom da ih unište kao etničku grupu.

On je istom presudom oslobođen za genocid u drugih sedam općina, zbog čega se žalilo Tužilaštvo u Haagu, a žrtve izrazile ogorčenost. S druge strane, u nekim dijelovima BiH, pristalice Karadžića bile su ogorčene visinom kazne.

Karadžićevu odbranu da su zločini iz optužnice bili “izolirani slučajevi”, a da progon nesrba nije bio “politika” srpskog vodstva, sudije su odbacile, zaključivši da je bilo upravo suprotno, te da su “zlodjela bila sistematska i organizovana” i da je Karadžić za njih znao a nije ništa učinio da ih zaustavi ili spriječi.

Na ovu presudu u decembru 2016. pismenu žalbu je uložio Karadžić. U podnesku na 238 stranica, Karadžić je naveo 48 “suštinskih i proceduralnih grešaka Sudskog vijeća”, koje su, prema njemu, dovele do toga da u martu ove godine bude proglašen krivim. Karadžić smatra, kako se navodi u podnesku, da je “pogrešan proces doveo do nefer ishoda”.

Karadžić je zatražio i da se odbaci žalba kojom su Haški tužioci tražili da mu kazna bude povećana na doživotnu i da bude proglašen krivim za genocid počinjen u sedam bosanskohercegovačkih općina 1992. godine.