Prvi osuđenik za genocid u BiH uskoro slobodan

Upozoravamo čitaoce na uznemirujući sadržaj

Borislav Herak, prvi srpski vojnik osuđen za genocid i na smrtnu kaznu (koja mu je preinačena u 20-godišnju robiju), 11. novembra ove godine izlazi na slobodu, piše danas Avaz. Herak će slobodan čovjek postati po izlasku iz Kaznenopopravnog zavoda Igman, gdje je i danas.

Kada izađe, zločinac će imati 43 godine.

Herak će nakon hapšenja priznati da je ubio više od 35 ljudi i silovao desetine djevojaka, od kojih je neke lično ubio, većinom na području u to vrijeme okupirane Vogošće.

Ispovijest monstruma

Herak je nakon priznanja, u kojem je, ipak, pokušao naći opravdanja za sebe u tome da je navodno izvršavao naređenja, 31. marta 1993. osuđen na smrt – ta kazna je u BiH ukinuta 1999, a Herak te godine dobija zatvorsku kaznu od 20 godina

Monstrum je, osim pred sudom, hladnokrvno i detaljno skoro svaki zločin koji je počinio opisao u vojnom zatvoru u Sarajevu pred grupom novinara.

Njegov iskaz, bez imalo pretjerivanja nazvan Ispovijest monstruma kroz istoimeni dokumentarni film ostao je da svjedoči o bolesnim umovima i najtragičnijoj sudbini koja je bila namijenjena cijelom jednom narodu. Stravična je preciznost kojom monstrum opisuje kako je zaklao prvu žrtvu. A, kako navodi Herak, pripreme za pokolj vršene su mnogo ranije i temeljito.

„Kristo, koji je prije toga bio u sarajevskom MUP-u, u Bioči nas je na svinjama obučavao kako ćemo klati. Uzeli bismo nož "Famipa Prizren", oborili bismo svinju na zemlju i preklali je. Tako smo učili“, govori ovaj osuđeni zločinac, uz objašnjenje da je jednim potezom zaklao svoju prvu žrtvu, vojnika iz Visokog, kojeg ne imenuje, podsjećaju iz Avaza. 

Snimak Michaela Palaicha:

Podjednako mučan osjećaj izaziva i njegova ispovijest o ubistvu kompletne porodice, u kojoj i troje djece. „Djevojčica je bila u suknjici i crvenoj bluzi, a dječaci u farmerkama. Imali su oko 14 godina. Ubili smo ih iz rafala.“

Ubistvo na Žuči

Posebno strašno odjekuju Herakovi opisi zlodjela nad ženama, zarobljenim u zloglasnom objektu Kod Sonje u Vogošći. Prema njegovom iskazu, on i ostali zločinci podjednako su se iživljavali nad djevojčicama, djevojkama, ženama i staricama.

Herak je bez imalo saosjećanja prije skoro dvije decenije pričao o tragičnoj sudbini 20-godišnje Amele, piše Avaz.

„Silovali smo je sva četvorica, jedan za drugim. Opirala se, ali smo je udarili nekoliko puta šakama i šamarima. Miro Vuković kasnije nam je rekao da je možemo voditi gdje hoćemo, jer dolaze nove zarobljenice. Odvezli smo je prema Žuči i tamo joj je Sretko Damjanović pucao iz pištolja u čelo.“

Herak je uhapšen 1992, zajedno sa Damjanovićem i Nadom Tomić, nakon što su zalutali na teritoriju pod kontrolom Armije RBiH. Četiri godine poslije, Herak će insistirati na tome da su njegova priznanja bila iznuđena, i da je on samo svjedočio zločinima, ali nije učestvovao u njima, no njegovi zahtjevi za novim suđenjem su odbijeni.

Damjanović, koji je za genocid osuđen zajedno sa Herakom i bio je obuhvaćen istom optužnicom, oborit će presudu 2005. pred Vrhovnim sudom Federacije BiH te će kazna biti preinačena u devet godina u zatvoru, a bit će osuđen za ratni zločin protiv civila.