Protiv Markovića su bili i Tuđman i Milošević

Ante Marković nije bio samo vanserijski ekonomski stručnjak nego i veliki državnik, prvo predsjednik Predsjedništva SR Hrvatske, potom predsjednik Izvršnog vijeća SR Hrvatske, te nakon toga – po čemu ga svi pamte – posljednji predsjednik Saveznog izvršnog vijeća (de facto premijer) Socijalističke federativne republike Jugoslavije.

Pored toga, Marković je bio i partizan, učesnik Narodnooslobodilačke borbe, dobar i dragocjen sabesjednik, uvijek raspoložen za razmjenu mišljenja i argumenata.

Tako o sinoć preminulom Markoviću priča njegov bivši kolega, drug i počesto istomišljenik, Raif Dizdarević, bivši član i predsjednik Predsjedništva SFRJ, također krajem osamdesetih, kada je Marković donekle uspijevao reformirati i podići jugoslavensku ekonomiju i spasiti zemlju od raspada.

„Antu se najviše pamti po programu izbavljenja zemlje iz krize kada je došao na čelo vlade, Saveznog izvršnog vijeća. To je bio jedini program koji je bio donekle uspješan izlaz iz krize“, kaže Dizdarević u razgovoru za Radiosarajevo.ba.

Po njemu, Marković je svojim programom postigao tri velike stvari. Prvo je zaustavljena galopirajuća inflacija, koja je prije dolaska Markovića ubijala sve iole pozitivne tokove u privredi; Jugoslavija prvi put dobila konvertibilnu valutu; te dosegla devizne rezerve od deset milijardi dolara.

Međutim, Dizdarević, kao i historičarka Ljubinka Trgovčević, smatra da su Markovićeve reforme došle prekasno.

„Kriza se prije Markovićevih reformi, u sistemu, jako, jako i produbila i proširila. Snage koje su podgrijavale sveopštu krizu su naravno bile protiv Markovića. Počelo je odbijanje tog programa, prije svega od Miloševića, a onda su se on i Tuđman složili, čemu se kasnije priključili i slovenački političari. Tako je ubijena ta jedina šansa, jedina mogućnost izlaska iz krize“, sumira tadašnju situaciju ovaj dugogodišnji jugoslavenski političar.

Vezano // Intervju // Raif Dizdarević: Bio sam i ostao jugonostalgičar

Ono što je posebno bitno naglasiti kada se govori o Markovićevim reformama, podsjeća Dizdarević, jeste činjenica da one nisu bile onaj tip makroekonomskih reformi koje se teško primjećuju.

„Svaki građanin je mogao da osjeti te promjene, svaki građanin je znao koliko vrijede njegova primanja i šta s njima može uraditi“, kaže Markovićev drug i kolega.

Dizdarević dodaje da je Marković bio i uspješan privredni stručnjak i uspješan državnik, „čovjek energije“, jako komunikativan i otvoren.