Kantonalni sud u Sarajevu: Presuda
Kantonalni sud u Sarajevu, u vijeću sastavljenom od sudija: Jasmine Muratović, kao predsjednika vijeća, Elme Zorabdić i Ivane Krželj, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja RICHARD SCHNEIDER, Grottenhofstrasse 26/18, 8053 Graz, Republika Austrija, koga zastupa punomoćnik Rašid Haračić, advokat iz Sarajeva, protiv tuženog Društvo za intelektualne i druge usluge ,,ZID" d.o.o. Sarajevo ulica, Musala broj 5, Sarajevo, koga zastupaju punomoćnici-advokati iz Advokatskog društva Eterović d.o.o. Sarajevo, radi povrede autorskog prava, vrijednost spora 120.120,00 KM, odlučujući o žalbi tužitelja protiv Presude Općinskog suda u Sarajevu broj: 65 0 Ps 994274 22 Ps od 22.11.2024. godine, na sjednici vijeća održanoj dana 04.09.2026. godine donio je sljedeću Presudu.
Žalba se djelimično uvažava, pa se prvostepena presuda preinačava i glasi:
Utvrđuje se da je tuženi neovlaštenim objavljivanjem tužiteljevog autorskog djela „Fotografija 1" na dane 02.05.2021. godine, 04.05.2021. godine, 08.03.2022. godine i 02.05.2022. godine na portalu www.radiosarajevo.ba, kao i na dane 04.05.2021. godine i 09.03.2022. godine na Facebook stranici tuženog, kao i neovlaštenim objavljivanjem tužiteljevog autorskog djela,,Fotografija 2" na dane 02.05.2021. godine, 04.05.2021. godine i 02.05.2022. godine na portalu www.radiosarajevo.ba, kao i na Facebook stranici tuženog dana 04.05.2021. godine i nenavođenjem tužitelja kao autora ovih autorskih djela, počinio povredu tužiteljevih autorskih moralnih i imovinskih prava.
Zabranjuje se tuženom korištenje ovih autorskih djela tužitelja bez njegove saglasnosti i bez navođenja tužitelja kao autora djela.
Nalaže se tuženom da o svom trošku objavi ovu presudu na web portalu radiosarajevo.ba kao sredstvu javnog priopćavanja.
Nalaže se tuženom da tužitelju isplati iznos od 5.000,00 KM na ime naknade štete zbog neovlaštenog objavljivanja tužiteljevih autorskih djela,,Fotografija 1" i,,Fotografija 2", sa zakonskom zateznom kamatom počev od 17.10.2022. godine, kao dana podnošenja tužbe, pa do isplate, dok se sa preostalim dijelom zahtjeva za naknadu štete, kao i naknade penala, tužitelj odbija.
Nalaže se tuženom da tužitelju na ime naknade nematerijalne štete isplati iznos od 1.500,00 KM, sa zakonskom zateznom kamatom počev od 17.10.2022. godine, kao dana podnošenja tužbe, pa do isplate.
Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.
Ramo Isak za Radiosarajevo.ba: "Ovo je klasična montaža, ne znam koji je cilj optužnice protiv mene"
Obrazloženje
Prvostepenom presudom odbijen je tužbeni zahtjev kojim je traženo da se utvrdi da je tuženi neovlaštenim objavljivanjem tužiteljevog autorskog djela Fotografija 1" na dane 02.05.2021. godine, 04.05.2021. godine, 08.03.2022. godine i 02.05.2022. godine na portalu www.radiosarajevo.ba, kao i na dane 04.05.2021. godine i 09.03.2022. godine na Facebook stranici tuženog, kao i neovlaštenim objavljivanjem tužiteljevog autorskog djela „Fotografija 2" na dane 02.05.2021. godine, 04.05.2021. godine i 02.05.2022. godine na portalu www.radiosarajevo.ba, kao i na Facebook stranici tuženog dana 04.05.2021. godine i nenavođenjem tužitelja kao autora ovih autorskih djela, počinio povredu tužiteljevih autorskih moralnih i imovinskih prava; da se zabrani tuženom korištenje ovih autorskih djela tužitelja bez njegove saglasnosti i bez navođenja tužitelja kao autora djela; da tuženi o svom trošku objavi ovu presudu na web portalu radiosarajevo.ba kao sredstvu javnog priopćavanja; da zbog krajnje nepažnje u povredi tužiteljevih autorskih prava isplati iznos od 120.120,00 KM na ime naknade štete zbog neovlaštenog objavljivanja tužiteljevih autorskih djela,,Fotografija 1“ i „Fotografija 2“ i
tužbe na do isplate:
penala, sa zakonskom zateznom kamatom počev od dana podnošenja tužbe pa da tužitelju na ime naknade nematerijalne štete po osnovu duševnih bolova zbog umanjenja opće životne aktivnosti od 3% isplati iznos od 1.500,00 KM, sa zakonskom zateznom kamatom počev od dana podnošenja tužbe pa do isplate; kao i da nadoknadi troškove parničnog postupka, sve u roku od 30 dana (stav I izreke). Stavom II izreke obavezan je tužitelj da tuženom naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 8.113,95 KM.
Protiv navedene presude tužitelj je blagovremeno izjavio žalbu zbog povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da ovaj sud žalbu usvoji, pobijanu presudu preinači na način da tužbeni zahtjev u cijelosti usvoji i tuženog obaveže na naknadu troškova parničnog postupka, uvećanih za troškove sastava žalbe.
U odgovoru na žalbu tuženi osporava osnovanost žalbenih navoda i predlaže da ovaj sud žalbu odbije kao neosnovanu i prvostepenu presudu potvrdi, te obaveže tužitelja da tuženom nadoknadi troškove sastava odgovora na žalbu.
Ispitujući pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, kao i po službenoj dužnosti u smislu člana 221. Zakona o parničnom postupku (u daljem tekstu: ZPP) drugostepeni sud je donio odluku kao u izreci iz sljedećih razloga:
Žalba je djelimično osnovana.
U predmetnoj pravnoj stvari tužitelj je tražio da se utvrdi da je tuženi povrijedio njegova autorska prava (imovinska i moralna) neovlaštenim objavljivanjem dvije tužiteljeve fotografije na svom web.portalu i Facebook stranici, bez navođenja tužitelja kao njihovog autora. Slijedom takvog utvrđenja tražio je da se zabrani tuženom da koristi ova djela bez saglasnosti tužitelja i bez navođenja tužitelja kao njihovog autora, te da ovu presudu objavi na web portalu radiosarajevo.ba. Pored toga, tužitelj je tražio i naknadu štete i penala u trostrukom iznosu od uobičajne naknade zbog krajnje nepažnje u povredi tužiteljevih autorskih prava, kao i naknadu nematerijalne štete po osnovu duševnih
bolova.
Iz odluke prvostepenog suda u relevantnom dijelu proizilazi:
-među parničnim strankama je sporan osnov i visina tužbenog zahtjeva, odnosno da li je tužitelj autor predmetnih fotografija, zatim da li je svoja imovinska prava prenio na Apa PictureDesk, te da li ima pravo da potražuje naknadu za autorska neimovinska prava za pretrpljene duševne bolove. Tuženi je osporavao i obračun štete;
-iz dokaza APA PictureDesk prikaz Fotografije 1 i Fotografije 2 na njemačkom jeziku i prevodom, sud je utvrdio da su na navedenoj stranici objavljene fotografije fotografisane 03.05.1992. godine, na kojima se vide zarobljenici Jugoslovenske narodne armije, sa oznakom izvora Richard Schneider;
-na osnovu Screenshot Google pretraživač i Printscreen Story radiosarajevo.ba, te Printscreen Facebook stranice tuženog, utvrđeno je da su sporne fotografije objavljivane na portalu radiosarajevo.ba i na Facebook stranici tuženog na navedene datume (02.05.2021. godine, 04.05.2021. godine, 08.03.2022. godine, 02.05.2022. godine, 09.03.2022. godine):
-iz izvoda štampanog izdanja knjige Huseinović Avde,,Drugi i treći maj 1992. godine - dan od presudne važnosti za odbranu grada Sarajeva i države Bosne i Hercegovine", prvo izdanje, Sarajevo 2011. godine, sa izvodima korištenih fotografija, naziva izdavača, autora i koautora djela, utvrđeno je da je fotografija ispod koje stoji naslov "Pukovnik Milan Šuput se predaje braniocima Sarajeva 3. maja 1992. godine" objavljivana zajedno sa tužiteljevim fotografijama. Osim toga, dvije sporne fotografije tužitelja, kao i fotografija na kojoj se pukovnik Milan Šuput predaje, objavljivane su i na drugim web portalima i Twitter i Facebook profilimama (Media Blin Banja Luka, Deblokada.com, Ljubušaci i dr), a kako to proizilazi iz izvedenih dokaza;
-iz iskaza tužitelja proizlazi da je penzioner i slobodni novinar, koji je u aprilu 1992. godine došao u Sarajevo po nalogu izdavaštva Trend austrijske medijske kuće. Naveo je da je 01 ili 02. maja počela opsada Sarajeva i bio je prisutan tim događajima. Na ovim fotografijama se nalaze pripadnici vojne policije koja je bila u pratnji ovog konvoja u kojem su se nalazili pripadnici Srpske policije koji su kasnije zarobljeni. Do fotografija je došlo na način da su ga Dževad Topić Topa i njegovi ljudi iz jedinice vodili sa sobom po gradu i omogućili mu da fotografiše;
-iz iskaza svjedoka Vele Faruka koji je urednik na portalu radiosarajevo.ba proizilazi da je ove fotografije zatražio, a potom i dobio od Avde Huseinovića, uz saglasnost da koristi određene podatke i fotografije koje je on imao u svom fundusu;
-svjedok Avdo Huseinović je naveo da su mu poznate predmetne fotografije koje se odnose na zarobljavanje specijalaca vojske Jugoslavije 2. na 3 maj 1992. godine, te za njih zna duže od 20 godina, jer ih je vidao u medijima. Navedene fotografije svjedok je dobio 2011. godine, u sklopu obilježavanja 2.maja u Domu armije, kada je održan jedan okrugli sto na temu ovih događaja. Dževad Topić Topa držao je svoj referat i donio desetak ovih isprintanih fotografija i učesnicima okruglog stola objašnjavao šta fotografije predstavljaju. Kada je završio referat, Dževad mu je dao nekoliko fotografija, koje je on podijelio drugim novinarima koji su pratili skup, a ove fotografije (uz fotografiju sa vojnikom Šuputom koja nije predmet ovog spora) objavljene su na njegovom Facebook profilu. Kada ga je kontaktirao Faruk Vele i pitao za saglasnost da to objavi na portalu Radio Sarajevo nije imao ništa protiv;
-vještak ekonomske struke je u svom nalazu i mišljenju, kao i dopunama, a prema Vodiču za cijene 2024. Udruženja BH fotografi, obračunala naknadu u ukupnom iznosu od 40.040,00 KM i visinu trostrukog iznosa od 120.120,00 KM;
-na osnovu provedenog dokaza APA PictureDesk Ugovor o saradnji od 15.06.2020. godine, sud je utvrdio da je tužitelj u svojstvu dobavljača, sa Apa PictureDesk u svojstvu partnera, zaključio ovaj ugovor kojim partneru daje na raspolaganje sve slike za koje postoje prava korištenja i prodaje. U dijelu Ugovora koji nosi naslov prava korištenja partnera navedeno je da partner (Apa PictureDesk) stiče međunarodno i ekskluzivno pravo da u trajanju saradnje u svojoj bazi podataka pohranjuje sve ustupljene fotografije dobavljača (tužitelja), te da iste u okviru svojih prodajnih aktivnosti dostavlja klijentima na dalju upotrebu. U trajanju saradnje dobavljač se odriče da drugim partnerima u Austriji ustupa prava prodaje. Dobavljaču je prepušteno da i dalje zaključuje ugovore sa krajnjim korisnicima, međutim u trajanju ove saradnje se odriče od ustupanja prava prodaje identičnih fotografija drugim partnerima;
-nadalje je dogovoreno da, ukoliko je to u pojedinačnim slučajevima dopušteno, partner ima pravo ali ne i obavezu da potražuje svoja prava od trećih lica po primjećivanju povrede prava. Prihod koji rezultira ovim postupkom se dijeli prema ključu raspodjele. Potraživanja prava od strane partnera se ima prethodno dogovoriti sa ugovaračem. Ovaj sporazum je stupio na snagu dana 01.07.2020. godine i zaključen je na neodređeno vrijeme;
-analizom Ugovora sud zaključuje da je tužitelj na Apa Picture Desk prenio autorska imovinska prava, te da je Apa PictureDesk jedini ovlašten da potražuje svoja prava od trećih lica po primjećivanju povrede prava. Shodno navedenom, tužitelj nije aktivno legitimisan za potraživanje autorskih imovinskih prava da zabrani ili dopusti iskorištavanje svoga djela i primjeraka tog djela, te da potražuje štetu za navedeno, pa je u tom dijelu tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan, primjenom odredaba članova 20., 64. i 66. Zakona o autorskim i srodnim pravima2 (u daljem tekstu ZASP);
-da su sporne fotografije 1. i 2. autorsko djelo tužitelja, sud je utvrdio na osnovu iskaza tužitelja koji je opisao način na koji su navedene fotografije nastale u ratnim okolnostima, ali i nalaza i mišljenja vještaka ekonomske struke koji je u svom nalazu naveo da je izvršio uvid u negativ tužitelja sa kojeg su ove fotografije izradene;
-da su predmetne fotografije zaštićena djela u smislu člana 4. ZASP-a, odnosno da se radi o individualnoj duhovnoj tvorevini, proizilazi iz iskaza tužitelja koji je naveo da je velika razlika u fotografijama koje su nastajale prije 30 godina u odnosu na fotografije koje je u ovom periodu puno lakše napraviti zbog digitalnog i analognog emitovanja, odnosno tehnologija je u današnjem vremenu dosta naprednija u odnosu na taj period. Posebno je za sud važna činjenica da su sporne fotografije nastale tokom ratnih dešavanja, te da su kao takve značajne za utvrđivanje historijski važnih činjenica za Bosnu i Hercegovinu. Dakle, sud je utvrdio da je tužitelj autor spornih fotografija i da sporne fotografije predstavljaju autorsko djelo koje se štiti Zakonom o autorskim i srodnim pravima;
-kako su autorska neimovinska - moralna prava neprenosiva u smislu člana 64. ZASP-a, a imajući u vidu da je sud utvrdio da je tužitelj autor spornih fotografija, to je tužitelj u ovom postupku ovlašten da potražuje autorska moralna prava. Nakon provedenog dokaza vještačenjem po vještaku psihijatrijske struke, tužitelj je opredijelio tužbeni zahtjev potražujući naknadu nematerijalne štete po osnovu duševnih bolova zbog umanjenja opće životne aktivnosti nastale kao posljedica povrede autorskih moralnih prava u iznosu od 1.500,00 KM;
-vještak je na osnovu izravnog kliničkog intervjua sa tužiteljem i psihijatrijskog pregleda tužitelja, utvrdio da je kod tužitelja na psihičkom planu došlo do akutne reakcije na stres, poslije do poremećaja prilagođavanja koji se manifestuju čestim prisustvom nametljivih sjećanja na predmetni spor, pojavom negativnih emocija u vidu tuge, ljutnje, razočarenja, što sve zajedno remeti svakodnevnu funkcionalnost tužitelja. Vještak je u mišljenju naveo da su to razlozi koji su doveli do privremenog umanjenja opće životne aktivnosti, te do posljedične pojave duševnih bolova i to: duševni bolovi jakog intenziteta koje je tužitelj trpio od trenutka saznanja da se fotografije čiji je on autor objavljuju bez njegove dozvole u trajanju od 7 dana, duševni bolovi srednjeg intenziteta u trajanju od 60 dana, duševni bolovi slabog intenziteta u trajanju od 14 mjeseci. Vještak je u dopuni nalaza i mišljenja naveo da je na osnovu utvrđenog intenziteta i dužine trajanja duševnih bolova utvrdio da se radi o privremenom umanjenju opće životne aktivnosti u procentu od 3%;
-na ročištu za glavnu raspravu vještak je pojasnio da je ustanovio da je kod tužitelja došlo do privremenog umanjenja životne aktivnosti, a do navedenog zaključka je došao tokom intervjua sa tužiteljem, kao i obavljenog psihijatrijskog pregleda nad istim, te je vještak ustanovio da se kod tužitelja zbog povrede njegovih moralnih prava u početku, a obzirom na prisutnu simptomatologiju, prvo razvila akutna reakcija na stres, a nakon toga je došlo do razvoja poremećaja prilagođavanja. Pomenuti psihički poremećaj u domenu psihijatrijske struke i njene upotrebe u forenzičkoj praksi označavaju prolazne psihičke poremećaje. Kod tužitelja opisane psihičke tegobe verificirane u pomenute psihičke poremećaje nisu ishodile trajnim psihičkim poremećajem;
-kako je kod tužitelja došlo do privremenog umanjenja opće životne aktivnosti u procentu od 3%, a da tužitelj nije izvodio dokaze, niti je to vještak utvrdio da je tužitelj bio ograničen u životnim aktivnostima koje je ostvarivao ili bi ih po redovnom toku stvari ostvarivao (npr. propustio neki angažman obzirom da je tužitelj naveo da je slobodni novinar u penziji), sud nije našao posebne okolnosti za dosudivanje novcane naknade za ovaj oblik štete koji je privremenog karaktera.
Imajući u vidu naprijed navedeno, prvostepeni sud je primjenom odredaba članova 7., 123. i 126. ZPP-a, članova 20., 64. i 66. ZASP-a, te člana 159. ZASP-a u vezi sa odredbama 154., 155. i 200. Zakona o obligacionim odnosima3, tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan, te je u konačnici obavezao tužitelja da tuženom nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 8.113,95 KM.
Pravilnost i zakonitost prvostepene presude dovedena je u pitanje navodima žalbe.
Žalba tužitelja u pretežnom dijelu je zasnovana na pogrešnoj primjeni materijalnog prava, dok povrede odredaba parničnog postupka tužitelj vidi u povredi člana 8. ZPP-a, s obzirom da prvostepeni sud nije pravilno cijenio dokaz-Ugovor koji je tužitelj zaključio sa APA PictureDesk od 15.06.2020. godine, iz kojeg je pogrešno zaključio da je tužitelj autorska imovinska prava prenio na APA PictureDesk. Nadalje, povredu odredaba parničnog postupka temelji i na tome da je tuženi tvrdnju o prijenosu imovinskih prava na APA PictureDesk iznio tek u završnoj riječi, a što je suprotno članu 71. ZPP-a prema kojem tuženi sve prigovore mora istaknuti u odgovoru na tužbu, te članu 10. ZPP-a prema kojem je sud dužan da spriječi zloupotrebe prava koje strankama pripadaju u postupku.
Slijedom navedenog, tužitelj pravilno navodi da je u predmetnoj pravnoj stvari prvostepeni sud pogrešno cijenio dokaz-Ugovor od 15.06.2020. godine. Međutim, kako se radi o materijalnom dokazu (ispravi), to je ovaj sud navedeni dokaz, uključujući i sve druge isprave cijenio u sjednici vijeća, te je iz istog izveo drugačije zaključke u odnosu na prvostepeni sud, a što će biti obrazloženo detaljnije u nastavku. Prema tome, ovaj sud je otklonio povredu člana 8. ZPP-a na koju tužitelj ukazuje u žalbi.
U pogledu navoda žalbe da su povrijeđene odredbe člana 71. i 10. ZPP-a u kontekstu prigovora koje je tuženi prvi put isticao u vezi Ugovora od 15.06.2020. godine, ovaj sud ističe da ovakve žalbene tvrdnje nisu osnovane, jer je dužnost suda da cijeni sve izvedene dokaze kako pojedinačno, tako i u međusobnoj povezanosti, a kako bi utvrdio sve pravno relevantne činjenice koje su od značaja za pravilnu primjenu materijalnog prava, pa u tom pogledu nije isključivo vezan za prigovore parničnih stranaka.
Pravilno je prvostepeni sud zaključio da je tužitelj autor dvije naznačene fotografije koje se u smislu člana 4. stav 2. tačka j) ZASP-a smatraju autorskim djelom i koje kao takve uživaju autorsku zaštitu. Ovo iz razloga što prema stavu 1. člana 4. navedenog zakona da bi se jedno djelo smatralo autorskim ono mora imati određene karakteristike, a prije svega originalnost. Predmetne fotografije nastale su u teškim, ratnim uslovima i kao takve su od posebnog značaja za utvrđivanje historijski važnih činjenica u Bosni i Hercegovini, kako to pravilno cijeni prvostepeni sud. Osim toga, na fotografijama su jasno vidljivi objekti i lica, a što je postignuto odabirom pravilnog ugla slikanja i osvjetljenja, pa iste nedvojbeno dokumentuju navedene historijske događaje i kao takve posjeduju i originalnost.
Tuženi je na svojoj web stranici, kao i na Facebook stranici, objavio jednu ili obje fotografije na datume koji su navedeni u stavu I tužbenog zahtjeva, a u okviru tekstova u kojima je pisao o ratnim dešavanjima u Sarajevu od 02. i 03.05.1992. godine. Navedene činjenice, tuženi nije ni osporavao, već je isticao i da su drugi portali objavljivali ove fotografije, te da nije ni znao ko je njihov fotograf. Međutim, sve to je bez značaja za odluku u ovoj pravnoj stvari kod nesporne činjenice da je tužitelj autor predmetnih fotografija koje uživaju autorskopravnu zaštitu, a koje je tuženi objavljivao na svojoj web i Facebook stranici bez odobrenja autora.
Prema članu 15. ZASP-a autorsko pravo je jedinstveno pravo na autorskom djelu koje sadrži isključive lično-pravne ovlasti (autorska moralna prava), isključive imovinskopravne ovlasti (autorska imovinska prava) i druge ovlasti autora (druga prava autora).
Prema članu 16. istog zakona, autorska moralna prava štite autora u pogledu njegovih duhovnih i ličnih veza sa njegovim djelom, pa tako autor ima isključivo pravo odlučiti hoće li, kada, na koji način i u kojem obliku njegovo djelo biti objavljeno (član 17.), zatim isključivo pravo da bude priznat i označen kao stvaratelj svog djela, te pravo da odredi da se njegovo djelo objavi pod njegovim imenom, pod pseudonimom, odnosno nekom drugom oznakom ili anonimno (član 18). Konačno, autor ima isključivo pravo da se suprotstavi svakom mijenjanju ili upotrebi djela ako bi takvo mijenjanje ili upotreba vrijeđali njegovu čast i ugled (član 19.).
Nadalje, članom 20. ZASP-a propisana su i autorska imovinska prava koja sadrže isključivo ovlast autora da zabrani ili dopusti iskorištavanje svog djela, a druga osoba može iskorištavati autorsko djelo samo sa dopuštenjem autora, te za svaki oblik iskorištavanja autorskog djela od druge osobe autoru pripada posebna naknada. Prema stavu 4. istog člana autorsko imovinsko pravo osobito sadrži i pravo priopćavanja javnosti.
Dakle, u konkretnom slučaju tužitelj smatra da su mu javnim objavljivanjem dvije naprijed navedene fotografije od strane tuženog povrijeđena autorska imovinska i moralna prava, te osim utvrđenja povrede, zabrane daljeg činjenjenja te povrede, te objavljivanja presude, potražuje i penale radi povrede autorskog imovinskog prava i to u trostrukom iznosu uobičajene naknade (član 158., a u vezi sa članom 157. ZASP-a), te naknadu nematerijalne štete kao pravedne novčane odštete za pretrpljene duševne bolove zbog povrede moralnih prava.
Prvostepeni sud je zaključio da je tužitelj svoja autorska imovinska prava prenio na APA PictureDesk i to Ugovorom od 15.06.2020. godine, dok nema pravo na naknadu nematerijalne štete radi povrede autorskih moralnih prava, jer radi objave spornih fotografija nije imao trajne psihičke poremećaje, već su isti bili prolaznog karaktera. Ovakvi zaključci prvostepenog suda ne mogu se prihvatiti kao pravilni i osnovani.
Prema članu 73. ZASP-a prijenos pojedinačnih autorskih imovinskih prava može biti sadržajno, prostorno ili vremenski ograničen. Nadalje, članom 74. istog zakona regulisani su neisključivi i isključivi prijenos. Tako prema stavu 1. tog člana neisključivi prijenos prava ovlašćuje nositelja da na ugovoreni način iskorištava autorsko djelo, pored autora i drugih nositelja prava, dok isključivi prijenos prava ovlašćuje nositelja da samo on na ugovoreni način iskorištava autorsko djelo uz isključivanje autora i svih drugih osoba od upotrebe djela (stav 2.). Članom 75. stav 1. je propisano da ovim zakonom ili ugovorom nije drukčije određeno, smatra se da je dogovoren neisključivi prijenos.
Ocjenom u sjednici vijeća ovog suda Ugovora od 15.06.2020. godine koji su zaključili tužitelj kao dobavljač i APA PictureDesk kao partner, utvrđeno je da je ovim ugovorom tužitelj dao na raspolaganje partneru sve slike za koje postoje prava korištenja i prodaje (među kojima su i 2 fotografije koje su predmet ovog spora, a što proizilazi iz dokaza APA PictureDesk prikaz Fotografije 1 i Fotografije 2 u kojima je naveden tužitelj). U članu 3.2. Ugovora naznačeno je da partner stiče međunarodno i ekskluzivno pravo da u trajanju ove saradnje u svojoj bazi podataka pohranjuje ustupljene fotografije tužitelja (dobavljača), te da iste u okviru svojih prodajnih aktivnosti dostavlja klijentima na dalju upotrebu, odnosno da ih za njih pripremi. U trajanju ove saradnje tužitelj se odriče prava da drugim partnerima u Austriji ustupa pravo prodaje. Dobavljaču (tužitelju) je dopušteno da i dalje zaključuje ugovore sa krajnjim korisnicima, međutim u trajanju ove saradnje se odriče od ustupanja prava prodaje identičnih fotografija drugim partnerima.
Dovodeći u vezu navedene ugovorne odredbe sa prethodno citiranim zakonskim odredbama, nedvojbeno se može zaključiti da je tužitelj Ugovorom od 15.06.2020. godine dao partneru (APA PictureDesk) na raspolaganje svoje slike, kako bi ih pohranjivao u svojoj bazi podataka i dostavljao ih klijentima na dalju upotrebu, iz čega se može zaključiti da je ovaj partner neka vrsta posrednika u prodaji fotografija. Stoga se tužitelj, Ugovorom odrekao da ustupi pravo prodaje identičnih fotografija drugim partnerima u Austriji, koji po svemu sudeći obavljaju istu ili sličnu vrstu djelatnosti kao i APA PictureDesk. Tužitelju je i dalje dopušteno da zaključuje ugovore sa krajnjim korisnicima. Iz svega navedenog nepobitno se može zaključiti da ovim ugovorom tužitelj nije izvršio isključivi prijenos autorskih imovinskih prava na APA Picture Desk. Stoga su pogrešni zaključci prvostepenog suda prema kojima su autorska imovinska prava na spornim fotografijama prenesena na APA PictureDesk, te po tom osnovu tužitelj ne može potraživati naknadu radi njihove povrede od strane tuženog.
Shodno svemu navedenom, može se osnovano zaključiti da je tuženi objavljivanjem tužiteljevih fotografija bez odobrenja tužitelja na svojoj web i Facebook stranici povrijedio tužiteljeva autorska imovinska i moralna prava. Shodno tome, osnovan je zahtjev tužitelja da se utvrdi učinjena povreda u smislu člana 156. stav 1. tačka a), da se zabrani dalje učinjenje povrede i budućih sličnih povreda na način da se zabrani tuženom korištenje ovih autorskih djela tužitelja bez njegove saglasnosti i bez navođenja tužitelja kao autora djela (član 156. stav 1. tačka b), te u konačnici da se prema članu 156. stav 1. tačka i) objavi presuda i to na tužiteljevom web portalu radiosarajevo.ba. radi o zvaničnom, javno dostupnom dokumentu, koji bi i sudu i fotografima, ali i široj društvenoj zajednici mogao poslužiti kao jasan i pouzdan osnov za određivanje cijena fotografija, kao i naknade za njihovo neovlašteno korištenje. Naprotiv, u pitanju je interni dokument namijenjen samo članovima Udruženja BH fotografi.
Primjera radi, u regionu, odnosno u Republici Srbiji postoji jedinstven zvaničan cjenovnik koji je dostupan na internetu i koji tačno i određeno navodi cijene za pojedine fotografske usluge, pa isti kao takav redovno koriste sudovi u toj državi za određivanje iznosa naknada u slučaju neovlaštenog korištenja fotografija i to bez provođenja vještačenja. Nije bezrazložno napomenuti ni da su naknade po tom cjenovniku višestruko niže od iznosa koji tužitelj u ovoj pravnoj stvari traži po jednoj objavi fotografije i to bez trostrukog uvećanja. Ovo naročito i kada se ima u vidu i da se kao pokazatelj naknade za određivanje štete kod povrede autorskih prava objavljivanjem fotografije, može uzeti u obzir i sudska praksa regiona, a sve sa ciljem dosude adekvatne novčane satisfakcije tužitelju. Pri tome, ovaj sud cijeni da se naknada ne bi mogla potraživati ni po austrijskom cjenovniku koji je javno objavljen (a od kojeg obračuna naknade je tužitelj i odustao nakon izvršenog vještačenja), jer je fotografija nastala u BiH, objavljena je na informativnom portalu u BiH, te u konačnici naknade iz Austrije kao države sa visokim životnim standardom ne mogu biti mjerodavne u Bosni i Hercegovini.
Dakle kod navedenog stanja stvari, odnosno nepostojanja jasnih i određenih parametara na osnovu kojih se obračunava naknada, ovaj sud zaključuje da se visina naknade štete radi neovlaštene objave fotografije ne može utvrđivati ekonomskim vještačenjem, već je određivanje njene visine čisto pravno pitanje o kojem odluku treba donijeti sud u svakom pojedinačnom slučaju, a shodno odredbi člana 127. ZPP-a. Pri tome je potrebno utvrditi koja je to uobičajena naknada koje se dosuđuje u slučajevima povrede autorskih prava kada su u pitanju fotografije kao autorska djela, a cijeneći obavezno i okolnosti svakog pojedinačnog slučaja.
Nadalje, prilikom određivanja visine naknade za neovlašteno objavljivanje fotografije, ovaj sud je naročito cijenio i da se radi o specifičnoj vrsti autorskog djela, koje nastane u vrlo kratkom periodu (fotografisanje ne traje duže od par minuta, a često i kraće od toga), za razliku od većine drugih autorskih djela (npr. književni tekstovi, računarski programi, muzička djela, filmska djela, djela likovne umjetnosti, arhitekture i dr.), koja nastaju u prilično dugom vremenskom razdoblju, koje može trajati više mjeseci, pa i godina. Prema tome, po logici stvari ne može autoru takvih djela i autoru fotografije pripadati naknada u približno istoj visini u slučaju povrede autorskih prava.
Stoga je ovaj sud sve naprijed navedene činjenice cijenio prilikom određivanje visine naknade koja pripada tužitelju radi povrede njegovih autorskih prava. Predmetne fotografije tuženi je na svojoj web i Facebook stranici objavio ukupno 10 puta, kako je to utvrđeno u toku postupka i navedeno u tužbenom zahtjevu, a koju činjenicu ni tuženi nije osporavao. Imajući u vidu sve navedeno, te cijeneći sudsku praksu u Bosni i Hercegovini i regionu, ovaj sud je zaključio da tužitelj ima pravo na naknadu
KM (500,00 KM po objavi). Pri tome je ovaj sud posebno cijenio da se radi historijske važnosti. Stoga je i naknada po objavi fotografija dosuđena u većem iznosu fotografijama koje se u nastale u ratu, dakle u opasnim okolnostima, te da su iste o odnosu na onu koja je dosuđena drugim sudskim odlukama koje se zasnivaju na slično činjeničnom stanju (v.fusnota 6. i 7.).
Tužitelj je tražio da mu se radi povrede autorskih imovinskih prava naknada dosudi trostrukom iznosu (penali) u skladu sa članom 158. ZASP-a, navodeći da je autors pravo povrijeđeno krajnjom nepažnjom. Ovakve tvrdnje ne mogu se prihvatiti ka osnovane. Ovdje prije svega treba cijeniti činjenicu da je tuženi sporne fotografi objavio prvi put 29 godina nakon njihovog nastanka, te kako su saslušani svjedo potvrdili, a prvostepeni sud pravilno utvrdio, nije imao saznanja ko je njihov autor.
Pored toga, i svjedok Avdo Huseinović, kako je to cijenio prvostepeni sud, jasno je nave da je ove fotografije dobio 2011. godine od Dževada Topića Tope u Domu armije, kada je održan okrugli sto na temu ovih događaja, na koji je donio ove fotografije. Konačno, sam tužitelj je izjavio da je fotografije sačinio u prisustvu Dževada Topića koji ga je vodio kroz grad i omogućio mu da fotografiše (strana 4., pasus 3. pobijane odluke), a što sve ukazuje da je i tužitelj omogućio da se ove fotografije nađu u posjedu drugih lica. Prema tome, kada se sve navedene činjenice uzmu u obzir, kao i da su u pitanju ratna dešavanja kada je na ulicama bio veliki broj novinara iz različitih televizijskih kuća, printanih medija i sl., ne može se zaključiti da je tuženi postupao sa krajnjom nepažnjom prilikom objavljivanja ovih fotografija, jer iz svega naprijed obrazloženog proizilazi da nije ni mogao znati da je tužitelj njihov autor. Naročito, što ni tužitelj nije reagovao na ranije objave njegovih fotografija u drugim medijima, a kako se to može zaključiti iz izvedenih dokaza.
S obzirom na sve navedeno, ovaj sud cijeni da je iznos štete koji tužitelj potražuje previsoko postavljen, te imajući u vidu sve okolnosti konkretnog slučaja, tužitelju pripada naknada (materijalne) štete u ukupnom iznosu od 5.000,00 KM, a u skladu sa članom 157. ZASP-a, a u vezi sa članom 127. ZPP-a, dok je preko dosuđenog iznosa tužitelj odbijen sa zahtjevom, kao i zahtjevom za naknadu penala (član 158. ZASP-a).
Suprotno stanovištu prvostenog suda, tužitelju pripada i naknada nematerijalne štete, koja se ne određuje prema tome da li su kod tužitelja nastupile trajne psihičke posljedice kako navodi taj sud. Prema članu 159. ZASP-a u pitanju je pravedna novčana odšteta za pretrpljene duševne boli zbog povrede moralnih prava. Pri odlučivanju o zahtjevu sud će uzimati u obzir sve okolnosti slučaja, prouzrokovanih povredom moralnih prava.
a osobito intenzitet i trajanje duševnih boli.
U konkretnom slučaju tužitelj je vršio vještačenje kako bi utvrdio ove okolnosti, a koji dokaz nije ni neophodan, jer se duševna sfera svakog pojedinca može ocijeniti i prema okolnostima konkretnog slučaja. U predmetnoj pravnoj stvari tužitelj je tražio iznos od 1.500,00 KM (nakon izvršenog vještačenja) koji iznos je po ocjeni ovog suda realno određen kada se ima u vidu da je objavljanje ovih fotografija kod tužitelja izazvalo niz negativnih emocionalnih reakcija u vidu tuge, ljutnje, razočarenja, a što je sve skupa uticalo i na redovne životne aktivnosti tužitelja u određenom periodu. Stoga je ovaj sud primjenom odredbe člana 159. ZASP-a obavezao tuženog da tužitelju nadoknadi potraživani iznos.
S obzirom na sve naprijed navedeno, ovaj sud je žalbu tužitelja djelimično uvažio i prvostepenu presudu preinačio primjenom člana 229. ZPP-a
S obzirom da je ovaj sud prvostepenu presudu preinačio, to je odlučio i o troškovima cijelog postupka u skladu sa članom 397. stav 2. ZPP-a. Tužitelj je djelimično uspio u sporu. Pri tome je ovaj sud cijenio da je osim naknade (materijalne štete) sa kojim dijelom zahtjeva je tužitelj uspio u manjem iznosu, tužitelj istakao i druge tužbene zahtjeve sa kojima je u cijelosti uspio (utvrđenje povrede prava, zabranja daljeg činjenja povrede, objava presude, te naknada nematerijalne štete). Stoga je primjenom člana 386. stav 2. ZPP-a odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.
Predsjednik vijeća Sudija
Jasmina Muratović
Radiosarajevo.ba pratite putem aplikacije za Android | iOS i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram, kao i putem našeg Viber Chata.