Potraga za nestalima u BiH primjer je cijelom svijetu

Norveški diplomata Knut Vollebaek, kojeg javnost BiH poznaje odranije, boravi ovih dana u Sarajevu po prvi put u svojstvu Komesara Međunarodne komisije za traženje nestalih (ICMP). 

Uprvo tim povodom, gospodin Vollebaek je za Radiosarajevo.ba govorio je o postignućima BiH u procesu identifikacije nestalih osoba, ali i problemima koji stoje na putu u okončanju ovoga procesa. Prema njegovim riječima, s obzirom na to da je oko  30.000 osoba nestalo u našoj zemlji u proteklom ratu te da se još uvijek traga za oko 7.000, na ovom području je, po statistikama ICMP-a, urađen veliki posao.

„Proces identifikacije nestalih u BiH je unikatan jer ovakva dinamika nije postignuta nigdje u svijetu. Samo u 2013. godini i nakon otkrivanja Tomašice, dnevno je identificirano pet osoba, i to zbog pronalaska Tomašice. Za to ima nekoliko razloga. U prvom redu je to konstantni angažman međunarodne zajednice, ali i domaćih vlasti koje su prepoznale značaj procesa pronalaska i identifikacije nestalih kao izuzetno važnog faktora za mir, ali i pomirenje i pravdu u BiH“, istaknuo je Vollebaek.

Prema njegovim riječima, ključnu ulogu za uspješan proces identifikacije nestalih su odigrale i porodice žrtava koje su stalno stvarale pritisak odgovornima kako bi se ovaj proces uspješno provodio.

„Važno je bilo i mnogo je utjecalo na mene ono što su srebreničke majke kazale na jednoj konferenciji u Hagu i smatram da je zaista tako. One su tada istaknule kako je nastavak života, a naročito suživota u ovoj zemlji, moguć samo ukoliko one doznaju gdje su njihovi muževi, sinovi, braća, rođaci. Samo na taj način će biti moguće živjeti i doprinositi društvu, samo je tako moguć proces pomirenja“, kazao je Vollbebaek.

Dodaje da je proces identifikacije nakon rata u BiH nije samo formalni proces već je proces koji ima ulogu pomirenja, ali i preventivni efekt.

„Nakon BiH, svi oni koji imaju slične namjere sada znaju da ćemo istraživati i saznati šta se dogodilo te da neće proći nekažnjeno“, dodaje komesar.

Veoma je važna činjenica, kaže on, da se u BiH pristupilo tako ozbiljno ovom pitanju te da se, usprkos konfliktu i veoma teškoj situaciji, postigla politička volja i smoglo snage da se prostupi identifikaciji svih nestalih, bez obzira na njihovo nacionalno porijeklo ili stranu na kojoj su bili tokom rata. Visoki gost tvrdi da će se u našoj zemlji identificirati sve nestale osobe, bez obzira na nacionalnost. 

Sa prijema u Norveškoj ambasadi 

„Problem diskriminacije sada u Libanu u kojem je pronađeno samo jedan posto nestalih. Na svijetu je preko milion nestalih, a BiH služi za primjer ostalim državama prema kojemu stvari u zemlji neće funkcionirati ako se traži samo jedna strana“, tvrdi Vollebaek.

Nadalje, Komesar ističe kako je impresioniran brojem ljudi koji su dali svoje uzorke krvi, i to ne samo kako bi pomogli u identifikaciji, već i u rasvjetljavanju krivičnih djela po ovom pitanju. Impresivno je vidjeti, kako kaže, da su ljudi svjesni koliko je to važno za budućnost zemlje.

Međutim, problemi koje sada ima ICMP jesu oni koji se odnose na davanje imena jednom broju ljudi koje nije bilo moguće identificirati. Upravo zbog toga radi se na procesu revizije posmrtnih ostataka u 11 mrtvačnica, od kojih je revizija završena u Mostaru i Nevesinju. Trenutno se radi u Goraždu, nakon čega će se pristupiti reviziji preostalih osam mrtvačnica, uključujući Visoko i Tuzlu, gdje je najveći broj posmrtnih ostataka.

„Sada će nam biti potrebna pomoć vlasti u BiH, ali i međunarodne zajednice kako bi nam omogućili pristup podacima uz pomoć kojih bi identificirali one za kojema nemamo DNK-a poklapanja“, istaknuo je Vollebaek te dodao da će ICMP-u za uspješno okončanje posla biti potrebne i finansije, a s obzirom na to da ICMP radi zahvaljujući donatorima.

Vollebeak je poručio kako su vlasti u BiH zajedno s ICMP-om napravili veliko posao iskoristivši naučna dostignuća u smislu DNK analize, a s obzirom na to da je ICMP prva institucija koja ih je i implementirala. "Rezultat je daleko nadmašio naša očekivanja. Istim tempom se mora i nastaviti,  kako bi se proces identifikacije uspješno okončao", kaže naš sagovornik.

Nažalost, trebamo biti svjesni da će biti i onih koji možda nikada neće biti identificirani, zbog niza objektivnih razloga. No njihove porodice moraju znati da je na tom pitanju učinjeno sve što je bilo moguće kako bi se pronašli njihovi najmiliji.

Ukopala sam dvije kosti svoga sina

Istog je mišljenja i Munira Subašić, predsjednica udruženja majki Srebrenice koja je, nakon susreta sa Knutom Vollaebaekom, za Radiosarajevo.ba kazala kako će svaka majka pronaći smiraj samo onda kada pronađe i ukopa kosti svojih najmilijih.

„Ja sam ukopala dvije kosti svoga sina. Njegovog tijela nema i dok ne bude pronađeno, moja duša neće imati mira, kazala je Subašić i dodala kako se u Srebrenici još uvijek traži 4.000 nestalih što je zastrašujući broj kada se ima u vidu da je BiH mala zemlja i da je od početka rata prošlo više od 20 godina. Ipak, smatra ona, Ketrin Bomberger, direktorica ICMP-a, napravila je čudo u BiH.

„Mislim da bi svaki osumnjičeni za ratni zločin morao biti primoran da otkrije jednu masovnu grobnicu od strane Tužilaštva. Samo tako će se ovaj proces okončati“, kazala je Subašić i dodala kako bi sva imena kako žrtava tako i zločinaca morala da se nađu u jednoj knjizi i da svijet za nju zna.

Jedan od većih problema u lociranju masovnih grobnica je i strah svjedoka koji ih paralizira i zbog kojih se ne otkrivaju masovne gobnice.

„Građane BiH treba osloboditi, ljudi se i dvadeset godina poslije plaše, to govori činjenica da su tolike godine mirno spavali kraj Tomašice navjeće grobnice ostataka ubijenih u Evropi. I da ne šute kada se jedan ratni zločinac poput Darke Mrđe, koji je priznao da je ubio 200 ljudi na Korićanskim Stijenama, osudi na devet godina zatvora. Potom izađe iz zatvora i terorizira ljude dok se vrši iskopavanje Tomašice“, kazao je za Radiosarajevo.ba  Sudbin Musić iz Udruženja logoraša Prijedor.

On je dodao da dok se ovakve stvari ne sankcioniraju, nema slobode mira ni suživota za građane u BiH.

„Tomašica traži da se pravdi privedu odgovorni za plansku i sistematsku akciju u kojoj je, primjera radi, moj komšiluk posložen u sardinu. To je sve neko morao organizirati i dok se svi takvi ne privedu licu pravde nema pomirenja“, kazao je Musić.