Porodica Ilić bori se za opstanak, djeca željna svega

Bez vode i bez osnovnih uslova za život, svakodnevno se bore za opstanak. Prvi komšija živi oko tri kilometra udaljenosti od njihove neuslovne kuće. Nigdje ne rade i s dječijim dohotkom od 158 konvertibilnih maraka školuju dvoje od četvero maloljetne djece. To je svakodnevnica jedne bh. porodice u 21. vijeku.

Cvijan (13), Nedeljko (9), Simo (5) i Đuka (4) željni su svega. Ipak, osmijesi su na dječijim licima, piše Anadolu Agency (AA).

Jasenica je nekada bila bogato selo na području kojeg su se nalazili brojni voćnjaci, šume i plodna zemlja. Prije rata je imala više od 3.000 stanovnika, međutim, početkom rata većina mještana srpske nacionalnosti je napustila svoje ognjišta. Do danas se vratio mali broj nekadašnjih stanovnika. Makadamski put vodi nas do kuće porodice Ilić. Porušene i napuštene kuće uglavnom dominiraju većim dijelom ovog puta.

Nakon duge vožnje dolazimo do kuće, ispred koje nas čeka Ruža s djecom. Kuća koja je još u izgradnji njihov je dom. Bez adekvatnih vrata, prozora, neomalterisana, bez kupatila, kuhinje, kreveta, televizora trenutno je njihovo jedino mjesto za boravak i život. Počeli su je praviti, ali sve je stalo jer nemaju sredstava za to. Želja im je da barem imaju koliko-toliko opremljen barem jedan sprat kuće u kojem djeca mogu bezbrižno boraviti, spavati i igrati se.

Cvijan i Nedeljko idu u školu. Pješače kilometrima do škola, a Nedeljkova je želja da ima biciklo. Ono bi mu pomoglo barem da dođe do škole, a koristila bi ga i ostala braća i sestra. Nedeljko za AA kaže da i on želi i igračke kao i njegovi prijatelji iz škole, ali nema ih. Trčkaraju oko kuće i igraju se s kolicima za drva. Oko njih je šuma pa druge opcije i nemaju.

Ispred kuće majka Ruža lomi ruke i priča o teškom životu koji nije uvijek bio ovako težak. U Jasenici je već 16 godina. Drugačije je bilo dok je bio živ Mitrov otac.

"Za Mitra sam se udala 1999. On ode privatno da radi i zaradi nešto. Niko ne radi kod nas. Mitar je prije rata radio u Splitu. Jedino za djecu imamo 158 KM. Nedeljko je drugi, a Cvijan sedmi razred", ispričala je Ruža.

Istakla je da u krugi od tri kilometra niko ne živi.

"Najpotrebnije je da uradim kupatilo i kuhinju za djecu. Trenutno ih kupam u plastičnom koritu. Vodu donosim s bunara", kazala je Ruža.

Trenutno ima jednu kravu koja joj pomaže ali želja joj je da ima još jednu, jer bi to na neki način olakšalo njihov teški život.

Zaim Bešić iz Udruženja građana "Budimo ljudi" Srebrenik prvi je pronašao ovu porodicu i pokrenuo akciju pomoći. Javljaju se pojedinci, ali potrebna je veća i dugotrajnija pomoć, prvenstveno kada je uređenje kuće u pitanju, ali i zaposlenje oca koji bi na taj način izdržavao svoju porodicu.