Orhan Dragaš: Rusija želi, a i radi na tome - da eksplodira na Kosovu i u BiH!

Posljednja eskalacija na sjeveru Kosova, kao i najnovije kompliciranje političkih odnosa u Bosni i Hercegovini, i to nakon prošlomjesečnih naznaka stabilizacije i pozitivnih koraka u implementaciji rezultata Općih izbora 2. oktobra, nameću potrebu šireg sagledavanja u kontekstu sigurnosti, geopolitičkih odnosa i vanjskih malignih utjecaja.

Tim povodom za portal Radiosarajevo.ba govori prof. dr. Orhan Dragaš, ekspert za sigurnost i međunarodne odnose iz Beoigrada, te osnivač i direktor nevladinog Međunarodnog instituta za sigurnost. Fakultetsko obrazovanje stekao je u Beogradu, doktorat u Briselu, a postdoktorska usavršavanja u Londonu, na američkom Yaleu, te Oxfordu, Harvardu i drugim univerzitetima i centrima znanja.

Između ostalog, ekspert je Evropske komisije za migracije i unutrašne poslove i član Chatham Housea iz Londona, a u Beogradu je osnovao Fakultet za diplomatiju i sigurnost, prvi takvog profila u Istočnoj Evropi. Autor brojnih ekspertnih članaka i knjiga.

Trending

Pokrenuta inicijativa da most na Otoci nosi ime ubijenog Farisa Pendeka

Šta želi Rusija?

Radiosarajevo.ba: Dr. Dragaš, kako ocjenjujete situaciju u regiji? Ovih dana ruski medij RIA Novosti, primjerice, u procjenama mogućih dešavanja u 2023. godini govori o tome da može „eksplodirati na Kosovu i u BiH“!

Dragaš: To bi Rusija svakako željela. I ne samo to, ona vrijedno radi da se tako nešto dogodi, ulaže u to i novac, angažuje ljude, vodi jaku i obimnu propagandu u tom smjeru. Moramo stalno imati u vidu da je zapadni Balkan jedino preostalo neintegrisano područje u Evropskoj uniji (EU), naš region je jedini kojeg EU vidi u svom članstvu prije ili kasnije da bi zaokružila svoje širenje. To znaju i u Moskvi i njeno nastojanje da se Balkan ne integriše ne počinje od agresije na Ukrajinu, već mnogo ranije, samo je sada taj napor pojačan.

Uglavnom, u regionu se uprkos svemu, dešava nekoliko važnih pozitivnih stvari. Agresija na Ukrajinu je malo ubrzala naše kretanje ka evropskim i atlantskim integracijama. Moramo imati u vidu da su za samo šest meseci Albanija i Sjeverna Makedonija konačno otvorile pregovore sa EU, a u decembru je potvrđen kandidatski status za Bosnu i Hercegovinu.

To su važna pomjeranja i nagovještavaju da su u Briselu konačno shvatili da moraju mnogo aktivnije da se odnose prema Balkanu. Ali, krize su i dalje prisutne širom regiona. Pomenuli ste Kosovo i BiH, ja bih tu dodao i Crnu Goru, kao veliko žarište regionalne nestabilnosti. Zbog neshvatljivog ponašanja te nove većine u posljednje dvije godine, i još više neshvatljive tolerancije Zapada prema nekompetentnoj i u suštini anti-evropskoj vladi, Crna Gora je za samo dvije godine skliznula sa nivoa najboljeg evropskog primjera u regionu do države u kojoj većina vrši ustavni puč. Nadam se da su u Podgorici udarili glavom u sve zidove u koje su mogli i da će se na nekim skorim izborima vratiti na evropski kurs i ponašanju kakvo dolikuje jednoj članici NATO.

 Konflikti, korupcija, odsustvo razvoja...

Radiosarajevo.ba: U kojoj mjeri se situacija na Balkanu, na Kosovu, a sve više i u BiH, može dovesti u vezu s djelovanjem Rusije, njezinim hibridnim ratovanjem i "razvlačenjem" u kontekstu  rata Ukrajini? Primjerice, Moskva je ovih dana „dala podršku Beogradu“ u kontekstu dešavanja na Kosovu, da bi potom stavila fokus na BiH, gdje ruski ambasador, i to onaj u Srbiji, Aleksandar Bocan Harčenko, prijeteće govori da je članstvo BiH u EU -  „opasno“! Kao što su ranije zaprijetili iz Moskve da će, bude li BiH išla u pravcu NATO Saveza – odgovoriti!?

Dragaš: Veoma dugo i uporno govorim i pišem o razarajućem utjecaju Rusije na Balkanu, uključujući tu i Srbiju, naravno. Mnogo prije agresije na Ukrajinu. Jednostavno, Rusija nikada nije imala nikakav plan “za” Balkan, ne postoji njena ideja šta hoće sa Balkanom u budućnosti. Njena ideja i njena akcija je “protiv” Balkana, ona želi da se ne obistini težnja svih na Balkanu da uđu u EU, a naročito da udju u NATO.

Ako postoji ijedno “za” u ruskoj politici prema regionu, to je da region trajno ostane prepun neriješenih konflikta, žarišta koja u svakom momentu mogu da se aktiviraju u krvoproliće, da trajno ostane duboko korumpiran, ekonomski nerazvijen, daleko od vladavine zakona i od tehnoloških i razvojnih “lanaca” globalne razmjene.

Nije to ruski specijalitet samo za Balkan. Ona to želi i svim drugim državama koje smatra dijelom „svog sveta“ – isto želi i Ukrajini i kada se ona suprotstavila, uslijedila je brutalna agresija. Isto želi i Jermeniji, Kazahstanu, na kraju isti model primjenjuje i kod sebe, u Rusiji.

Ona ne može da usvoji bilo koji drugačiji model, jer je reč o državi zasnovanoj na korupciji – i duhovnoj i materijalnoj, o društvu koje nikada u istoriji nije osjetio pravu slobodu, ko god da je njime vladao. Zato je ruska destrukcija na Balkanu uporna i opasna, i region teško može da joj se odupre bez jače podrške Evrope, kojoj Balkan nesumnjivo pripada. 

Srbija i ruski utjecaj

Radiosarajevo.ba: Da li Srbija ima prostora da se distancira od „ruskog sveta“ koji je gura u nove balkanske konflikte, ili se Srbija stavlja u poziciju „ruske saveznice“ kako to ovih dana piše jedan britanski novinar?

Dragaš: Potpuno se slažem da je ruski utjecaj u Srbiji veoma jak, da budem precizniji – utjecaj Putina i njegovog liderstva u posljednje dvije decenije. Ali protivim se kad se stvari postavljaju crno-bijelo, kako su često skloni komentatori, pa i političari na Zapadu.

Pro-ruski sentiment u Srbiji, ili bilo gde na Balkanu, nije izvoran, on je izveden iz anti-zapadnog sentimenta u posljednjih 20-25 godina. Nikada prije toga ni u Srbiji, ni u BiH, ni u Crnoj Gori, niste imali dominantno osjećanje naklonosti prema Rusiji ili Sovjetskom savezu. Naprotiv, naša kultura na kojoj smo odrasli i stekli sliku o svijetu je zapadna. Ja sam zato uvjeren da će slom Putinove agresivne politike, koji će se desiti u Ukrajini, označiti i kraj tom vještačkom rusofilstvu, koje ustvari nema veze sa Rusijom, nego sa njenim autokratskim liderom.

Što se tiče Srbije, ni ja ni mnogi se ne osjećamo prijatno kada se kaže da živimo u jedinoj evropskoj zemlji koja nije uvela sankcije Moskvi.

Ali s druge strane, mora se imati u vidu da je Srbija u svim važnim međunarodnim odlukama osudila rusku agresiju i tražila povlačenje njene vojske iz Ukrajine. Pritom, Srbija od početka krize podržava ukrajinsku cjelovitost, uključujući i Krim. To je zvanična politika i te stvari se često zaboravljaju. 

Dodik i Putin

Radiosarajevo.ba: Ovih dana se u Banjoj Luci pojavio plakat s napisom „Srpska zove Srbiju i Rusiju - zajedno smo jači“. U kojoj mjeri i najnovije radikaliziranje odnosna u BiH, konkretno od strane Milorada Dodika -  jeste aktivnost za račun ruske destabilizatorske uloge?

Dragaš: Imali ste nedavno i na prijelazima između Srbije i Kosova vrlo slične proteste, sa identičnim porukama, gdje se poziva Rusija da, valjda, zajedno sa Srbijom oslobodi Kosovo. Potpuno sinhronizovana akcija iz istog centra, jednako dalekog i od Banje Luke i od prelaza Jarinje prema Kosovskoj Mitrovici.

Ideja je ista – pokušaćemo da stvorimo krizu gdje god je moguće, a još ako kriza postoji, onda ćemo da je pojačamo. I Kosovo i Republika srpska su te najosetljivije tačke gdje ruska destrukcija može da napravi najveću štetu za Balkan i oni to nepogrešivo podstiču.

Pritom, imajte u vidu da ti momci koji su prizivali Rusiju da dođe i vrati Kosovo Srbiji, jednako kliču Vučiću da je izdajnik i da se prodao Zapadu.

To je, ustvari, najiskrenija i najotvorenija poruka šta Moskva zaista misli o Srbiji, ona koja se ne čuje na zvaničnim sastancima, dok ih je bilo. S druge strane, Dodik ne krije koliko je blizak sa Putinom, on se time ponosi i kod njega nema nikakve dileme.

Kada se čak dva puta u predizbornoj kampanji sastanete sa Putinom, koji je tada najizolovaniji političar na svijetu i osuđuju ga skoro svi u UN, onda ste vi običan podanik države koja vodi agresivan rat protiv prvog suseda. Milorad Dodik je, uz Lukašenka, najverniji Putinov saveznik u Evropi i nema sumnje da će svaku njegovu buduću politiku i odluku oblikovati to savezništvo.

Najnovija pogrešna procjena Zapada

Radiosarajevo.ba: Koliko je međunarodna zajednica pogriješila u zadnje vrijeme kada je (i u kontekstu formiranja nove vlasti u BiH) vjerovala da akteri sa upravo njihovih „crnih lista“, poput Dodika mogu biti dio rješenja za stabiliziranje Balkana? 

Dragaš: Apsolutno pogrešno, u staroj-dobroj tradiciji pogrešnih procjena Zapada kada je reč o balkanskim liderima i njihovim politikama. Pri čemu, ja ne bih odbacio ni korupciju kao važan aspekt koji je često stajao iza pogrešnih procjena i odluka. Ja sam veliki pristalica individualnih sankcija prema međunarodnim političarima po modelu Zakona „Magnitski“, kakvim je izložen i Dodik i još neki političari u BiH.

Zagovaram uvođenje tog zakona i u Srbiji, moj Institut je izradio i model tog zakona za koji je Bil Browder, čovek koji je izmislio Zakon „Magnitski“, rekao da je “remek delo”. To je neka vrsta “nove tehnologije” u međunarodnim odnosima i našao je punu primenu upravo prema najuticajnijim Rusima, uključujući i Putina, onda kada su napali Ukrajinu. To je najefikasniji i najcivilizovaniji način da se demokratski svijet suprotstavi oholim autokratama, takve sankcije ih jedino bole.

Nemiri na Balkanu – Putinov dar s neba

Radiosarajevo.ba: Da li se zaista trebamo plašiti „eksplodiranja“ o kojem govore ruski mediji i u kojem pravcu vidite buduće sigurnosne perspektivne na Zapadnom Balkanu?

Dragaš: Ne treba biti ni u kakvoj paranoji, ali moramo da budemo svjesni da jedan opasan i agresivan faktor, a to je Rusija, bi dao sve kada bi negde na Balkanu nešto eksplodiralo, dok on rastura Ukrajinu i njen narod.

Pritom, taj faktor ne sjedi i ne čeka da se „nešto desi“, on vrlo uporno radi da se to dogodi. Zamislite koliko bi energije Evrope, NATO-a, Amerike bilo skrenuto sa Ukrajine na Balkan, kada bi se kod nas desio neki novi okršaj.

To bio za Putina bio dar sa neba! Ne zato što je zainteresovan za Balkan, naprotiv. Ukrajina je njegov glavni plijen i opsesija i sve što može da posluži njegovim ciljevima u Ukrajini, on će uložiti veliki trud da to ostvari. 

Moj je utisak da su na Zapadu dobro procijenili taj rizik i da su se do sada već nekoliko puta pokazali kao vrlo efikasni da spriječe katastrofu. Prije svega mislim na tenzije na Kosovu u posljednjih četiri-pet mjeseci. Svaka od njih je mogla da eksplodira u sukob, koji je Rusija priželjkivala, ali je uslijedila vrlo efikasna diplomatska reakcija SAD, EU i Britanije koja je to osujetila. 

Mislim da rizik od neke eksplozije na Balkanu opada, istom brzinom i intenzitetom kojom opadaju Putinove šanse za uspeh u Ukrajini. Te dve stvari su u direktnoj vezi, i Balkan će biti spokojan tek onda kada ruska invazija na Ukrajinu konačno kolabira, a ja se nadam da će to biti uskoro.