Oglasio se Nedim Sladić: Erbein završio, hamsin nastupio...

"Prvi je dan februara mjeseca. Zehmerija, odnosno Erbein, prvi dio zime, je završio. Danas je započeo hamsin, drugi, blaži dio zime", napisao je Nedim Sladić, mladi meteorolog na svom Facebook profilu.

Hamsin je riječ arapskog porijekla i njegovo značenje je pedeset, budući da je hamsin poznat i po snažnom pustinjskom, vrelom i suhom južnom vjetru koji snažno podiže temperature zraka širom Egipta, pojašnjava Sladić i nastavlja:  nerijetko i iznad 40 °C, a vjetar može dosegnuti brzinu i do 40 ms^-1, a za vrijeme hamsina upoznati smo i sa pojavom tri džemreta (etimologija iz turskog i arapskog jezika), odnosno vala, udarca, zračnih struja koji/a svaki/a ponaosob donosi popuštanje zime, najprije zagrijavajući zrak, potom vodu, a onda i zemlju.

U narodnoj meteorologiji, 02.02. je poznat po kršćanskom prazniku Kalendori, odnosno Svijećnici, koja također pokazuje da je jedna polovina zime iza nas.

Trending

Suljagić: "Samo genocidni ljudi mogu govoriti da tortura nad srebreničkim mučenicima nije genocid"

Prisjetio se Sladić i nekih izreka: "Sutra će i mrmot Phil izaći iz svoje jazbine pri čemu će procijeniti nastavak ili završetak zime, u zavisnosti ugleda li svoju sjenu ili ne.
Veljača je "sniježna odstupnica zime ... hladna i vrlo ćudljiva vladanja, općenito nesklona poljoprivrednicima." (Mr. Milan Sijerković)

"Kažu da je veljača prozvata što često velja, vrti i privrće vrime." (Fra Silvestar Kutleša)

Kao jedinom ženskom mjesecu u godini, na veljaču se narod "iskalio", pa ju je, zbog provjerene nestalnosti i nezdravosti vremena, obilatije okitio iskričavim izrekama.

A u nastavku su “iskričave” izreke koje se vežu za februar:

“Kalandore ora, prođe zime pola.”
“Minja se ko veljača.”
“Bog te čuva vedre Kalandore, a oblačna Jurjeva (23. IV.)”
“Kalandora vedra, dici se vide rebra (nerodna godina, bit će glad).”
“Ako je Svijećnica vedra, bit će duga zima.”
“Što burnija Svijećnica - to ljepše proljeće.”
“Cvate li na Kalandoru, bit će o Cvitnoj nedilji mraza.”
“Veljača velja, ožujak popelja.”
“Što se u veljači zazeleni, rado se posuši.”
“Što velja izmami, to marač (ožujak) opali.”
“Ako veljača viluje, marač miruje; ako veljača miruje, marač viluje.”
“Ako velja ne veljuje, onda marač oplakuje.”