Obećana zemlja za ilegalne šljunčare

Ilegalne šljunčare izgrizle su obale rijeka u RS-u. Kopajući šljunak gdje stignu, pojedinci i firme kradu javno dobro, ugrožavajući i sigurnost mještana. Nadležne institucije znaju za to, ali im se ne suprotstavljaju.

Na zemljištu porodice Lasovan na Vrbasu u Laktašima je radno. Gomile pijeska i šljunka izvađene su i ostavljene među drvećem na obali rijeke. Bageri i kamion su ugašeni do sljedećeg kopanja, piše Centar za istraživačko novinarstvo (CIN).

Novinari Centra za istraživačko novinarstvo (CIN) tu drugi put nalaze Radomira Simu Lasovana. On razdvaja sitni kamen od krupnog na mašini za separaciju. Pijesak i sitniji šljunak će kasnije prodati za oko 10 maraka po kubiku, a krupni, koji niko ne kupuje, odnijet će Vrbas.

Lasovan to radi ilegalno, kao i većina šljunčara duž korita rijeka u RS-u.

Javno preduzeće Vode RS su tokom prethodne dvije godine dale 57 dozvola za rad firmama koje su prijavile da su izvadile 1,55 miliona kubnih metara šljunka i pijeska. Ova količina bila bi dovoljna za izgradnju magistralnog puta od Velike Kladuše do Trebinja.

Nadležni ne znaju koliko je ovog materijala ilegalno izvađeno i prodato. Novinari CIN-a su obišli pedesetak kilometara obale rijeka u Bosni i Hercegovini (BiH) i pronašli stotine duluma prekopanog zemljišta iz kojeg je po nekoliko metara u dubinu vađen šljunak. Sve je izvađeno ilegalno.

Ovakvo stanje traje godinama, a Javna ustanova Vode RS i inspekcija tvrde da to ne mogu promijeniti jer nemaju dovoljno resursa, a kaznena politika je blaga. U međuvremenu se naočigled svih institucija krade javno dobro, devastiraju korita rijeka, zagađuju zemljište i podzemne vode, urušavaju obale i plave naselja.

Otvorene rane

Lasovani se generacijama bave eksploatacijom pijeska i šljunka, ali Radomir Simo kaže da je sitan igrač u tom poslu. Objašnjava da su ga inspektori već kažnjavali zbog ilegalnog iskopavanja pa je 2016. godine dobio dozvolu za rad od Vode RS. Lasovan company je tada prvi i posljednji put legalno vadio šljunak iz Vrbasa.

Ostatak teksta CIN-a možete čitati ovdje.