'Nisu krivi mladi što nemaju posla, krivi su oni što misle da je iskustvo važnije od znanja'

Mario Vukasović najmlađi je zastupnik u Skupštini Kantona Sarajevo. Prvo političko iskustvo, prva godina na novom radnom mjestu, manje-više standardna previranja i pucanje koalicija. Neizvjesnost i borba za ''pravo glasa'' među iskusnim političkim vukovima.

Kako se mladi čovjek snašao u takvim okolnostima? Da li je očekivao više, bolje? Da li je moguće nešto mijenjati u učmaloj političkoj realnosti ove zemlje? 

Razgovarao: Emir Aletić, Radiosarajevo.ba

''Postoji ogromna razlika između onoga što građani vide i onoga što se zaista dešava u skupštinskim klupama. Djelovanje jednog zastupnika je skučeno, no u isto vrijeme, ukoliko želite zaista da nešto promijenite, i dosta široko. Naš posao nije samo ograničeni prostor djelovanja koji nam je propisan poslovnicima i ustavom Kantona Sarajevo, naš zadatak i obaveza jeste da javno govorimo i borimo se protiv svakog vide nepravde i anomalije u našem društvu. Entuzijazam za ovaj posao s kojim sam ušao u Skupštinu Kantona Sarajevo 2014. godine je prisutan danas i više nego kada sam tek ušao u skupštinske klupe, no politika je posao koji se mora naučiti raditi kao i svaki drugi. Mogu reći da sam lično zadovoljan vlastitim napretkom u prvoj godini mandata te mislim da ću u 2016. moći djelovati još konkretnije no nikako ne mogu biti zadovoljan stanjem u našoj državi i našem kantonu'', ispričao je Mario Vukasović na početku razgovora za portal Radiosarajevo.ba.

Mario Vukasović, FOTO: Radiosarajevo.ba
Biti mlađi od većine u Skupštini naš sagovornik ne vidi kao hendikep. Naprotiv, smatra da nije važno, da je bitan balans te vrste i da u proteklih godinu dana, nije osjetio bilo kakav oblik potcjenjivanja. Posao, reklo bi se, kao i svaki drugi, s tek nešto malo više odgovornosti.

''Klub Demokratske fronte najmlađi je klub u Skupštini Kantona Sarajevo. Tri članice/člana kluba od ukupno nas sedam čine mladi ljudi, do 30 godina starosti, i mislim da smo se svo troje prilično napredovali u prvoj godini mandata. Osim mene, od mladih kolega/kolegica, tu su i Neira Avdibegović i Mersiha Mehmedagić. Stopa nezaposlenosti mladih u Bosni i Hercegovini je daleko najveća na cijelome svijetu i to je jedina stvar u kojoj zaista i jesmo neslavni svjetski lider, a što je poražavajuće. Što se tiče kolegica i kolega iz Skupštine Kantona Sarajevo, dešavalo se na početku da na naša argumentirana izlaganja dobijemo s druge strane pokušaj diskreditacije zbog mladosti i godina kao što su 'mlađahni kolega/kolegica' i sl. što je nama bio jasan znak da nam zapravo ne znaju odgovoriti. Poštujemo i cijenimo starije kolege, no i mi imamo nešto za reći. Naše starije kolege iz kluba zastupnika DF-a od početka su bili jako korektni prema nama i uvijek su nam nastojali pomoći i biti podrška'', opisao je Vukasović iskustva u Skupštini.

''Politika je nešto što sam oduvijek pratio i što me zanimalo i čime sam se u jednom momentu odlučio baviti. Da li je politika prljava? Sigurno da jeste, ali je isto tako i neminovna i neizbježna, te se pitam šta ćemo dobiti ukoliko svaki pojedinac s iskrenim namjerama napusti politiku. To je teren na kojem moramo igrati i pokušati nametnuti svoja pravila igre u najvećoj mogućoj mjeri.''

Pojašnjavajući zašto se počeo baviti politikom, mladi zastupnik DF-a u Skupštini Kantona Sarajevo kazao je da želi mijenjati svijet u kojem je odrastao. Ne želi, dodao je, samo dizati ruku, već na terenu mijenjati stvari, pomagati ljudima.. 

''Politikom ću se baviti sve dok znam da imam šta da ponudim građanima. Politika je u očima građana Bosne i Hercegovina, s, pravom, apstraktno zanimanje jer se godinama u našem društvu gaji imidž 'udobno zavaljenog' poslanika kojem je jedini posao da diže ruku za i protiv jer je to dopušten i poželjan obrazac djelovanja. S obzirom na sve ovo, iako neprimjetno u sjeni velikih poruka stranačkih lidera, mislim da mlade kolegice, kolege i ja iz Demokratske fronte radimo konkretne i za običnog građanina bitne stvari'', naglasio je naš sagovornik. 

Da li je pojedinac u ovakvom društvu sposoban mijenjati bilo šta ili je, prema uvriježenom mišljenju, mlad čovjek u politici samo da bi popunio broj?

''Sve zavisi da li zaista želite ili ne želite mijenjati stvari. Mislim da svaki pojedinac ako skupi hrabrost i odluči da nepravda nije nešto što smijemo i možemo tolerirati može doprinijeti na svoj način. Mislim da imamo primjera mladih ljudi iz svih političkih stranaka koji predstavljaju zaista osvježenje dok imamo i onih koji su tu da bi popunili broj'', pojasnio je Mario Vukasović.

Mario Vukasović, FOTO: Radiosarajevo.ba
Mladi nemaju posla, žale se, a pri tome, utisak je, malo rade da bilo šta promijene. Je li politički put ispravan put za omladinke i omladince koji nisu zadovoljni okolinom i žele to promijeniti? Vukasović smatra da mladi, nezaposleni ljudi nisu krivi za situaciju koja nije dobra.

''Politika je jedan od načina na koji možete mijenjati društvo oko sebe.
Ovo je pitanje koje se stalno nameće. Da li su mladi krivi zato što se nalaze u ovoj situaciji ili su krivi vlastodršci i sistem koji mladima ne pruža dovoljno mogućnosti? Ne mislim da su mladi ljudi krivi za stanje u državi i u kojem se oni sami nalaze. Položaj mladih je direktna refleksija stanja u našem društvu. Živimo u društvu u kojem se iskustvo vrednuje iznad svega. Dobro, možda se jedino više vrednuju rodbinske veze, ali to je opet druga tema.  Iskustvo se vrednuje više od obrazovanja, iznad kompetencija i iznad mladosti, a najveće izume u svijetu danas u eri tehnološke revolucije osmišljaju upravo mladi ljudi ispod 30 godina. Evropska unija je shvatila da je nezaposlenost mladih problem broj jedan koji prijeti da uruši ekonomsku moć današnje EU te su hitno izdvojena ogromna sredstva za programe zapošljavanja mladih ljudi i njihovo osposobljavanje da se bave novim, brzo rastućim, zanimanjima koja u prethodnoj godini možda nisu ni postojala. Danas u EU, čak i u tako razvijenom sistemu, ima slobodno skoro pet miliona radnih mjesta jer nema ko da ih popuni tj. ni njihov obrazovni sistem nije do kraja usklađen sa potrebama tržišta a zamislite šta se dešava u Bosni i Hercegovini gdje godišnje odškolujemo na desetine hiljade učenika i studenata za zanimanja za kojima ne postoji možda ni 5 posto potrebe na tržištu rada. Svako ima pravo da upisuje, studira i da se bavi onim čime želi, ali je država dužna da favorizira na neki način zanimanja gdje će mladi ljudi lakše naći posao'', zaključio je Mario Vukasović na kraju razgovora za portal Radiosarajevo.ba.