Neven Anđelić: Ručak u čast Biljane Plavšić

Piše: Neven Anđelić, London

Čitam, eto, kako Biljana Plavšić izlazi iz zatvora odsluzivši dvotrećinski dio kazne za počinjene ratne zločine. Vidim, dosta ljudi smatra to nepravdom. Žena iz vrha sistema u okviru kojeg su počinjeni brojni sistematski zločini odslužila je svoju kaznu i sada postaje ravnopravni član društva. Je li to pravedno?

Spominju se i njene nagomilane godine, pol, ko-operativnost. Nešto me to nervira. Ako je neko mogao činiti zločine sa šezdesetak godina onda treba biti spreman izdržavati kaznu i sa osamdesetak. Koliko su godina imale žrtve zločina počinjenih u ime struktura kojima je Biljana Plavšic rukovodila?

Polnu ravnopravnost je neophodno osigurati i omogućiti ženama da obavljaju iste poslove kao i muškarci. Svako pravo donosi i obaveze: Biljana Plavšic ne treba izaći iz zatvora zato što je žena. Ona treba da ostane u zatvoru bez obzira da li je žena ili muškarac. Ravnopravna na vlasti – ravnopravna i prilikom utvrđivanja odgovornosti za sudjelovanje u toj vlasti.

Politika i moral

Ostaje samo ko-operativnost kao razlog zbog kojeg bi ratna zločiniteljica trebala izaći iz zatvora nakon odsluženog dijela kazne. Ovo je mjesto gdje se politika i moral miješaju s pravom. Nisam siguran da je to dovoljan razlog. Kao, pomogla je u prikupljanju dokaza protiv nekih drugih zločinaca, priznala/nagodila se, pokajala se (?), šta je znam sve ne, pa.... I to pokajanje čini se sada kao da je povučeno njenim rečenicama u smislu ‘moralo se’.

Navodno je poželjela dolazak u Beograd bez ceremonijalne dobrodošlice. Pitam se ko bi joj to organizovao. Iako je bila u vrhu nacionalističke klike od samog organizovanog pokreta kod bosanskohercegovačkih Srba, teško bi se moglo ustvrditi da je imala masovnu podršku u bilo kojoj fazi svog političkog djelovanja.

Godinama je izgledalo samo kao da popunjava brojeve u strukturama vlasti. Povremeno bi se našla u centru pažnje, ali to ponovno nije značilo da su je mase slijepo slijedile. Mase su bile s Karadžićem, te tako i njom dok god je bila uz njega.

Kada se odlučila na sopstvenu politiku i razlaz s ‘Paljanima’, ovi su je pokušali proglasiti ludom i na taj način odstraniti iz vlasti. Suludo zvuči, ali suludo je bilo i to rukovodstvo, kao i ta politika.

Antikomunistica, duboko religiozna, ko¬operativna, univerzitetska profesorica, žena u politici što je tada bila iznimka u Bosni, sve su to karakteristike zbog kojih je postala miljenica Zapada.

Ručak u Biljaninu čast

Sjećam se poziva iz ‘Foreign Officea’ negdje tamo krajem devedesetih, mislim da je bilo proljeće devedesetosme, kojim mi je ukazna čast da prisustvujem ručku koji britansko ministarstvo vanjskih poslova organizuje u čast tadašnje Predsjednice Republike Srpske.

S jedne strane mi je imponovalo da u ovoj instituciji valjda cijene neko moje mišljenje, pa me pozivaju i na prilično ekskluzivna druzenja. S druge strane, šta uraditi kada se susretnem s Biljanom Plavšic. Da li joj pružiti ruku, da li biti ljubazan, da li je pitati kaje li se? Kada je kurtoazno predstavljanje stiglo do mene, pružila je ruku i onako profesorski gestikulirala u stilu pomognite mi, podsjetite me na vaše ime. Znam lik ali sam ime zametnula. Bilo mi je drago da se osmjeh na njenom licu malo smrknuo nakon podsjećanja.

Bilo nas je možda desetak na ručku u jednom otmjenom londonskom hotelu. Od Bosanaca je bio prisutan bosanskohercegovacki ambasador Osman Topčagić. Ja sam valjda bio predstavnik Hercegovaca. Izuzev pratnje Biljane Plavšić, ostalo su bili Britanci.

Usiljenim razgovorom su prepredene diplomate nastojale izvući njeno lično mišljenje šta bi bilo moguće ostvariti, a šta bi poljuljalo njenu poziciju i samim time vratilo na scenu paljansku kliku. Ona je uživala u pažnji, ali čini mi se da joj je ponajdraži bio susret s jednim od Karađorđevića i posjeta crkvi Srba u Londonu.

Njena uloga tokom rata bila je svima poznata, ali imali su valjda razloge da prirede ručak u njenu čast. Mislim da ni domaćinima nije bilo pretjerano drago takvo što organizovati, jer niko od političkih izabranika, ministara ili zamjenika nije bio prisutan. Samo profesionalni državni službenici, visokog ranga doduse.
Nedugo poslije Biljana Plavšić je optužena, predala se i osuđena je za zločine u kojima je učestvovala.