Nedovoljna politička volja za borbu protiv korupcije

Uprkos djelimičnom napretku u borbi protiv korupcije, kao što je kreiranje posebnih tijela posvećenih borbi protiv nje i usvajanje dvije antikorupcijske strategije, Bosna i Hercegovina još uvijek pokazuje dva značajna nedostatka da bi se uhvatila u koštac sa korupcijom: nedovoljnu političku volju i malo dokaza o kažnjavanju korupcionih djela.

Oba doprinose rastućem nepovjerenju javnosti u državne institucije. Zabrinutost zbog korupcije koja ne jenjava u glavnim institucijama kao što su policija, carine i pojedina ministarstva i dalje preovladava među građanima i oni su razočarani sposobnošću javnih institucija da se efikasno izbore sa ovim problemom.

Do ovih zaključaka su došli Centar za demokratske studije (CSD) iz Sofije i Centar za istraživačko novinarstvo (CIN) iz Sarajeva, koji su 12. juna predstavili procjenu korupcijskog i antikorupcijskog razvoja u BiH za period od 2001. do 2011. godine. Izvještaj je predstavljen na Antikorupcijskom forumu organizovanom u okviru projekta Osnaživanje organizacija civilnog društva u Bosni i Hercegovini za borbu protiv korupcije: novi alati i razmjena regionalnog iskustva, koji finansira Evropska Unija.

Izvještaj se temelji na poboljšanoj verziji CSD-ovog Sistema korupcijskog nadzora, koji je u BiH prvi put upotrijebljen 2001. godine, a ponovo je korišten prošle godine. U njemu se iznosi pregled stanja i dinamike korupcije u zemlji.

Izvještaj se temelji na podacima dobivenim od građana o:
• Uključenosti i ličnim iskustvima sa korupcijskim praksama
• Stavu javnosti prema korupciji
• Percepciji korupcije
• Očekivanjima povezanim sa korupcijom

Holger Schroeder, šef operacija pri Delegaciji EU u BiH kaže: "EU je vrlo zabrinuta zbog nivoa korupcije u Bosni i Hercegovini. Još nismo vidjeli potrebnu odlučnost u suzbijanju korupcije, a Bosna i Hercegovina nema vremena za gubljenje. EU podržava Bosnu i Hercegovinu u namjeri da
provede antikoruptivne mjere kroz instrumente za predpristupni proces".

Leila Bičakčić, direktorica CIN-a kaže: "Komparativni izvještaj o stanju korupcije u BiH u periodu 2001-2011 sublimira iskustva CSD-a i CIN-a i potvrđuje nalaze do kojih je CIN došao u svojim pričama u dosadašnjem radu".

Antikorupcijski okvir i infrastruktura

Antikorupcijske mjere u BiH su usvojene pod uticajem međunarodnih inicijativa, bez prilagođavanja lokalnim prilikama. Problem je i to što je zadatak provođenja antikorupcijskih mjera često povjeravan neadekvatnim domaćim institucijama. Čak i danas ove mjere predstavljaju više izolovani pokušaj promjene stvari nego dio sveobuhvatne nacionalne politike i strategije. Osim toga, odluke koje se odnose na reforme i antikorupcijske mjere najčešće nisu obuhvatale sve relevantne učesnike, a komunikacija i suradnja različitih državnih službenika je često nedostatna.

Postojeća struktura vlasti u BiH je složena i rasparčana. Porast antikorupcijskih aktivnosti je uočen nakon 2000. godine kada je došlo do promjene u brojnim strateškim dokumentima i razvoju zakonodavstva. Osim toga, brojne institucije u zemlji su dobile zadatak da se bave borbom protiv
korupcije. Procesuiranje korupcijskih djela u zemlji je podijeljeno između policijskih agencija, ministarstava i tužilaštava. Sa osnovnom infrastrukturom za procesuiranje Tužilaštva su počela istraživati i podizati optužnice za navodne slučajeve korupcije. Međutim, presuđeni predmeti su
još uvijek izuzetak, a ne pravilo. Uočljiv je mali broj sudskih predmeta protiv visoko pozicioniranih političara ili pripadnika organiziranog kriminala, a i kada takav slučaj dobije sudski epilog i sud donese presudu, osuđenici bivaju pomilovani i pušteni iz zatvora bez služenja kazne.

Reforma u sistemu javnih nabavki je spora i nezadovoljavajuća. U javnim natječajima još uvijek nedostaje transparentnost i odgovornost, a notorna praksa mijenjanja ili poništavanja tendera u interesu povlaštenih ponuđača je svakodnevna pojava.

Slično tome, velike reforme usmjerene ka povećanju poreznih prihoda i obračunu sa korupcijom su se ponovo zapetljale u poznate izazove slabe provedbe i nedovoljne prisilne naplate. Uprava za indirektno oporezivanje
se još suočava sa značajnim izazovima u vezi sa učinkovitim prikupljanjem poreza, smanjivanjem nivoa korupcije u sistemu, uvođenjem analize rizika i interne revizije, te smanjivanjem sive ekonomije.

Politički pritisak na medije

Često su mediji ti koji prvi izvještavaju o sumnjivim slučajevima korupcije i zbog svoje moći da utiču na percepciju javnosti predstavljuju glavni oslonac društva u borbi protiv korupcije. Iako zakon osigurava nezavisnost medija u BiH, politički pritisak na javne RTV servise se povećava.

Javnost je zabrinuta zbog postojanja snažnih saveza između političkih krugova, poslovnih interesa i medija, kao i sve većeg uticaja organiziranog kriminala na medije (što dovodi u pitanje rad istraživačkih novinara). Kada se pogledaju policijske istrage i hapšenja, dolazi se do zaključka da je malo toga poduzeto da se istraže navodi o korupciji koje su aktuelizirali mediji.
Ovaj projekat ukazuje na to da su adekvatne istrage provedene u samo 32% navodnih korupcijskih slučajeva.

Trendovi u korupciji

Nezaposlenost i korupcija su dvije najveće brige građana u svim regijama u Bosni i Hercegovini. U poređenju sa stanjem od prije deset godina, u 2011. godini još je više ljudi korupciju identificiralo kao drugi najveći problem u zemlji (50% ispitanika). U proteklih deset godina kriminal je značajno pao kao izvor zabrinutosti građana. Ispitanici su davali ocjene o korumpiranosti javnih profesija, a za svaku od njih postoji veći stepen percepcije korupcije u 2011. godini nego prije deset godina.

Policijski službenici se smatraju najkorumpiranijim, što predstavlja značajnu promjenu u odnosu na 2001. godinu kada se policija našla na devetom mjestu od 19 posmatranih insitucija po nivou korupcije. Carinski službenici i njihove kolege se također doživljvaju kao visoko korumpirani i rangirani su na drugom mjestu. Sa druge strane, učitelji i novinari se još uvijek doživljavaju kao najmanje korumpirani, kao i 2001. godine. Tačnije, ispitanici smatraju da je korupcija najmanje raširena u osnovnom obrazovanju i nevladinom sektoru.

Glavni uzročnici

Na pitanje koji su glavni uzročnici rasta korupcije u BiH u 2011. godini, više od polovine ispitnika su kao dva glavna uzročnika naveli nepostojanje zakona i osobno bogaćenje vladajuće elite. Nedovoljna primanja u javnom sektoru više se ne smatraju ključnim faktorom korupcije u zemlji. Nadalje, pravosudni sistem se smatra manje efikasnim nego što je bio prije deset godina.

U poređenju sa 2001. godinom, manji broj ispitanika je osobno iskusio korupciju. Unatoč činjenici da je direktan dodir građana sa korupcijom neznatno smanjen, percipiran je opći porast pritiska iz javne uprave na građane da se uključe u korupciju. Oni ispitanici koji su tokom protekle godine bili u kontaktu sa službenicima javnog sektora su češće bili pod pritiskom da obezbijede dodatni novac, darove ili usluge kako bi riješili svoj problem. Ovo se posebno odnosi na policiju i doktore.

Istraživanje pokazuje da građani BiH uglavnom pokazuju neprihvatanje koruptivne prakse. Većina (7 od 9) ne smatraju prihvatljivim da članovi parlamenta, vlade ili lokalni autoriteti prihvataju darove kako bi obavljali svoju dužnost. Ipak, podložnost korupciji (tj. sklonost građana da se pod pritiskom prilagode korupcijskim aktivnostima) pokazala se višom od tolerancije za korupciju, što upućuje na to da moralno osuđivanje korupcije ne isključuje svakodnevnu korupcijsku praksu.

Kada su praktični interesi u suprotnosti sa osobnim vrijednosnim sistemom
pojedinca, građani su skloniji praviti kompromise u korist postizanja osobnih ciljeva. 

Povećanje percepcije javnosti o tome da se korupcija više širi možda prestavlja izraz kolektivne obeshrabrenosti stepenom progresa u borbi protiv korupcije u posljednjoj deceniji. Takav stav ne zastupaju samo građani ove države već i neke međunarodne organizacije koje sve više ukazuju na to da ne postoji stvarni progres niti čvrsta politička volja u borbi protiv korupcije.