Mula Mustafa Bašeskija, mnogo više od narodnog pisara

Sarajevo je na današnji dan prije 205 godina izgubilo Mula Mustafu Bašeskiju, alima, učenjaka, bošnjačkog ljetopisca, čiji su zapisi najpouzdaniji podaci o Sarajevu iz 18. stoljeća, a koji se i danas koriste kao mjerodavni dokumenti iz tog stoljeća, piše bh. novinska agencija Patria.

Prema najnovijim istraživanjima, Bašeskija je umro 18. augusta 1809. godine. Sarajevu, ali i Bosni i Hercegovini dao je mnogo. Daleko je više od hroničara jednog vremena, a njegov Ljetopis prvo je ovakvo djelo kod Bošnjaka.

Bašeskija je bilježio događaje, pravio usporedbe, analizirao život Sarajlija tokom 18. stoljeća. Ali, ne samo to. Bašeskija je sve vrijeme podučavao i neuke u Sarajevu da pišu, čitaju, podučavao ih je vjeri, šerijatskom pravu i drugim stvarima, a obrazovanima je pomagao da nadograde svoje znanje.

Dakle, osim posla narodnog pisara, koji je obavljao u malom dućanu kod Sahat-kule, Bašeskija je bio mualim u nekoliko sarajevskih džamija, a jedno vrijeme i u džamiji u Zgošću kod Kaknja, a 1800. godine postao je i službenik Husrev-begova vakufa, piše NAP.

Bašeskija je rođen u Sarajevu 1731. ili 1732. godine u Mimar Sinanovoj mahali. O njemu znamo samo ono što je on o sebi zabilježio u svom Ljetopisu, pa je, prema tome, to i jedini izvor za upoznavanje njegova života i rada.

Puno mu je ime Mula Mustafa Bašeskija s pjesničkim pseudonimom Ševki. Sin je Ahmedov, a unuk Kadri-hodže.

Početno obrazovanje dobio je u mektebu kod hodže Sulejman-efendije Arnauta, gdje se isticao od ostalih vršnjaka. Izučio je i kazazski zanat kod majstora Šahinbašića, kazaza i imama jedne sarajevske džamije, ali tim poslom nije se bavio dugo. Produžio je obrazovanje u medresi pa je 1757. godine postavljen za sibjan-mualima u mektebu kod Ferhadija-džamije. Dvije godine kasnije primio se i dužnosti imama i hatiba Buzadži hadži-Hasanove džamije.

Bašeskija se nije zadovoljio ni mualimskom službom koju napušta i 1763. godine pa postaje narodni pisar (katibi-am). Ovo će biti njegovo glavno zanimanje, pa je zbog pisarskih poslova iznajmio jedan dućan u Mudželitima kod Sahat-kule.

Bašeskija je sastavljao i pisao nepismenom svijetu privatna pisma, molbe, žalbe, ugovore, potvrde, popisivao ostavštine umrlih građana i drugo. O tome da mu je pisarski posao dobro napredovao i donosio lijepe prihode, govori i činjenica što je iznajmio drugu, veći dućan te angažirao i druge pisare za pomoćnike.

Zanimljivo da Bašeskija svo vrijeme svog posla nije odustajao od usavršavanja obrazovanja pa i dalje slušao predavanja o šerijatskom pravu i astronomiji kod muderisa Gazi Husrev-begove medrese Mehmed-Razi Velihodžića. Kod šejha Hadži-Sinanove tekije hadži-Muhameda izučava misticizam (tesavvuf) i stupa u derviški red Kaderija.

U svom dućanu, osim pisarskih poslova, podučavao je i učenike medresa i druge osobe u arapskoj kaligrafiji i šerijatskom nasljednom pravu. Osim toga, on 1779. godine bilježi kako se s nekoliko prijatelja jednom sedmično sastajao u kući nekog Vilajetovića na Atmejdanu, gdje bi pored sijela i razgovora po pola sata posvećivali čitanju knjiga. Takva sijela uz halvu održavana su i na drugim mjestima u Sarajevu i nazivana "Sohbet-halva".

O porodici Bašeskije se ne zna mnogo, izuzev onoga što je on pisao, a to je da mu je otac umro kada je Mula Mustafa Bašeskija bio još dijete. Majka mu se preudala, a kasnije je i ona umrla. Sa Safijom se Bašeskija oženio kada je bio vrlo mlad, a ona će mu izroditi desetero djece, piše Patria.