Mujačić: Sjećam se tog muka, tame i trenutaka poslije kada su se začuli jauci

Tog kobnog 25. maja 1995. godine, Adnan Mujačić je s prijateljem krenuo na tuzlansku Kapiju.

Kapija je sve do tada bila mjesto susreta stotina mladih Tuzlaka. Samo 15 minuta nakon što je došao na Kapiju pala je granata i ubila 71 osobu, a više od 200 ih ranila.

Među povrijeđenima je bio i Adnan Mujačić, koji i danas od te granate ima gelere u tijelu.

Kaže da sjećanja na taj dan nisu ni 24 godine poslije izblijedila.

„Sjećam se i sada tog muka, tame i trenutaka poslije kada su se začuli jauci i vriska. U prvom trenutku nisam ni osjetio da sam ranjen. Htio sam ustati da pomognem prijatelju koji je također ranjen, ali onda sam shvatio da se ni ja ne mogu pomjeriti. I kada bih htio zaboraviti, tijelo mi ne da jer imam i sada posljedice od te granate, a i sjećanja stalno naviru na onaj strašni prizor kada sam otvorio oči“, kaže Mujačić.

Iako je za zločin na Kapiji na 20 godina zatvora osuđen Novak Đukić, on se već godinama nalazi u Srbiji na slobodi i nikada nije izručen BiH.

„Od takve nepravde još više boli činjenica da imamo sugrađane koji negiraju zločin na Kapiji, koji misle da smo podmetali bombu pod nekog golfa i da smo mi sami sebi to napravili. Jako boli to omalovažavanje žrtava, pogotovo ponižavanje boli roditelja“, rekao je Mujačić.

Mišljenja je da za Kapiju neće nikada više niko ni odgovarati, jer se po svaku cijenu želi izjednačiti žrtva i agresor. Poručuje, međutim, da im to neće uspjeti jer ta djeca nisu bili agresori već su bili vojna meta.

„Kapija je zločin nad zločinima. Sve generacije trebaju znati šta se dogodilo 25. maja 1995. godine, svi trebaju svoju djecu učiti i opominjati da se ovakvo zlo nikome ne bi ponovilo. Djeci treba govoriti ko je bio agresor, a ko je bio branitelj ove države“, istaknuo je Adnan Mujačić, ranjenik s Kapije.

Danas je u Tuzli dan žalosti, iako ranjenici i porodice ubijene djece cijeli maj teško podnose.

„Čovjek je nastavio živjeti, normalno se ponašamo. Ali kada dođe maj vrate se sva sjećanja. Najsretniji bih bio kad bi mogao izbrisati maj, da ne postoji. Ja u svojoj kući imam heroinu koja je izgubila dijete na Kapiji i jednostavno sve uz nju proživljavam. Moja bol je nebitna naspram njene. Njena bol i bol svih roditelja je najteža. Ona me drži u životu, da pored sebe imam osobu koja ne mrzi, to je žena koja ne zna mrziti iako su oni nas ubili i osakatili iz mržnje“, poručio je Mujačić.

Prosječna dob ubijenih i ranjenih u zločinu na tuzlanskoj Kapiji 25. maja 1995. godine bila je 23 godine, a najmlađa žrtva imala je tri godine.