Mladić tražio autobuse za evakuaciju muslimana

Penzionisani general VRS Petar Škrbić izjavio je na suđenju Ratku Mladiću pred Haškim tribunalom da mu je general Mladić tražio autobuse za evakuaciju muslimanskih civila, javlja agencija Beta.

Tadašnji komandant VRS, general Mladić, optužen je za genocid nad 7.000 muslimanskih muškaraca iz Srebrenice i progon hiljada članova njihovih porodica, u danima pošto je ta vojska 11. jula 1995, zauzela enklavu.

Po optužnici, autobusi su muškarce prebacili na više lokacija u opštini Zvornik, gdje su strijeljani, a žene i djecu su odveli na muslimansku teritoriju.

General Škrbić, u to vrijeme Mladićev pomoćnik za organizacione, mobilizacione i kadrovske poslove, posvjedočio je da mu je, kasno uveče 11. jula, telefonom iz Glavnog štaba (GŠ VRS) u Han Pijesku preneseno Mladićevo naređenje da "mobiliše 50 autobusa" i pošalje ih na fudbalski stadion u Bratuncu.

Svjedok je naznačio da je "iza toga stajao komandant GŠ VRS" general Mladić. Kako je kazao, Škrbić je naređenje prenio Ministarstvu odbrane RS, koje je autobuse sutradan, 12. jula 1995 "mobilisalo" u više opština.

'Nisam znao ko će biti evakuisan'

Autobuse je do Bratunca, po riječima svjedoka, pratila civilna i vojna policija iz zaštitnog puka pri GŠ VRS, koji je bio pod direktnom Mladićevom komandom.

Potvrđujući da je znao da će autobusi biti "upotrebljeni za evakuaciju", Škrbić je, međutim, tvrdio da nije znao "ko će biti evakuisan, niti gde će biti evakuisan".

Na televiziji je, poslije nekoliko dana, vidio da su evakuisani "žene i djeca" iz Srebrenice, koji su utočište našli u blizini baze UN u Potočarima. Potvrdu za to dobio je u GŠ VRS približno 18. jula.

Odgovarajući na pitanja Mladićevog branioca Branka Lukića, tokom unakrsnog ispitivanja, general Škrbić je izjavio da na sastancima na kojima je on bio u GŠ VRS nije bilo riječi o srebreničkoj ofanzivi. Rekao je i da nije znao ko je autobuse iz Bratunca slao u Potočare i da mu niko nije rekao da bi to trebalo da bude tajna.

Na sugestiju branioca Lukića sjvedok je potvrdio da je, tokom napada na Srebrenicu, vrhovni komandant oružanih snaga i predsjednik RS Radovan Karadžić imao direktnu komunikaciju sa zapovjednikom operacije generalom Radislavom Krstićem, koja je zaobilazila generala Mladića.

Tribunal je generala Krstića, tadašnjeg komandanta Drinskog korpusa VRS, pravosnažno osudio na 35 godina zatvora zbog pomaganja i podržavanja genocida u Srebrenici.

'Ja bih prećutao'

Odnose između Karadžića i Mladića u to vrijeme Škrbić je nazvao "vrlo poremećenim". Tužilac Peter McCloskey u dodatnom ispitivanju je svog svjedoka Škrbića suočio sa pitanjem: "Da li vam je problem da priznate da ste učestvovali u odvođenju civila (iz Srebrenice) autobusima zato što znate da je to zločin?"

"Ja bih prećutao ovo pitanje, ako mogu", odgovorio je Škrbić. Na pitanje ko je mogao odlučiti o krajnjem odredište autobusa, koje je on mobilisao i poslao u Bratunac, Škrbić je precizirao: "Komandant GŠ VRS".

Sugestiju branioca Lukića da je tu odluku mogao donijeti i general Krstić, svjedok je odbacio riječima: "Ne, bez odobrenja komandanta GŠ VRS".

'Stanovnici Srebrenice zahtijevali evakuaciju'

Tužioci tvrde da je odvođenje hiljada muškaraca, žena i djece iz Srebrenice bilo unaprijed planirano i da to potvrđuje Škrbićev iskaz da je naređenje za mobilizaciju autobusa dobio na dan pada enklave.

Mladićeva odbrana, suprotno tome, do sada je sugerisala da su UNprofor i sami stanovnici Srebrenice zahtijevali da budu evakuisani i da su taj zahtjev generalu Mladiću preneli na sastanku 12. jula 1995. u Bratuncu.

Snimak tog sastanka uveden je u dokaze i mnogo puta prikazan na više suđenja pred Tribunalom. General Mladić na snimku se vidi i čuje kako u jednom trenutku predstavnicima muslimana iz Srebrenice poručuje da "mogu opstati ili nestati".

Suđenje generalu Mladiću biće nastavljeno sutra, iskazom sljedećeg svedoka optužbe. Optužnica Mladića tereti i za progon muslimana i Hrvata širom BiH; terorisanje stanovništva Sarajeva kampanjom artiljerijskih i snajperskih napada i uzimanje za taoce "plavih šljemova" UN, 1992-95.