Zločinac Mladić mrtav, ali njegove zločine i dalje slave: "Haške presude nisu promijenile društvo"

Dok su individualna odgovornost Ratka Mladića i činjenice o počinjenim zločinima sudski utvrđene, u dijelu društava nastalih raspadom Jugoslavije, Mladićevo ime i dalje je predmet glorifikacije, a presuđeni zločini negiranja i relativiziranja. Jasmin Medić, viši naučni saradnik u Institutu za historiju Univerziteta u Sarajevu, smatra da sudski utvrđene činjenice o zločinima Ratka Mladića teško mogu promijeniti percepciju o njemu među dijelom srpskih nacionalista.

Negiranje, relativizacija i glorifikacija, kaže Medić za DW, nisu nove pojave. Postojale su još nakon počinjenih zločina, a kada je postalo izvjesno da će značajan broj osumnjičenih biti izveden pred Haški tribunal, počeo je narativ o Tribunalu kao „antisrpskom i pristrasnom sudu“ čije presude ne treba prihvatiti. „Danas su i u entitetu RS i u Srbiji na djelu sve ove pojave. Stvara se narativ koji je u suprotnosti s onim što je dokazano“, kaže Medić.

Haški tribunal je, podsjeća Medić, kroz brojne presude utvrdio individualnu odgovornost za ratne zločine, zločine protiv čovječnosti i genocid te ostavio značajnu pravnu i dokumentarnu zaostavštinu. U tome vidi paralelu s Nirnberškim procesom, ali i ključnu razliku u odnosu društva prema sudski utvrđenim činjenicama. Dok su presude Nirnberškog procesa s vremenom postale jedan od temelja suočavanja s prošlošću u Njemačkoj, taj proces na prostoru bivše Jugoslavije, smatra Medić, još nije zaživio. 

Trending

Džanan Musa se oglasio nakon skandala u reprezentaciji BiH: Pogledajte šta je poručio Laziću

Proces suočavanja s prošloću je doživio neuspjeh

Smrt Ratka Mladića tako ponovo otvara pitanje koliko su presude Haškog tribunala, uključujući i onu protiv bivšeg komandanta VRS, zaista promijenile odnos društava u BiH i regiji prema ratnim zločinima i njihovim počiniocima.

Historičar i publicista Dragan Markovina ranije je u autorskom tekstu za Peščanik ocijenio da Haški tribunal nije uspio ostvariti neke od ključnih ciljeva zbog kojih je osnovan. Kada je riječ o suočavanju postjugoslavenskih društava s prošlošću i zločinima počinjenim u ime vlastitih nacionalnih politika, taj je proces, prema njegovoj ocjeni, doživio neuspjeh.

Prije oko 1h

Zoran Vuletić: "Zašto je Ratko Mladić popularan u Srbiji?"

Markovina smatra da problem nije samo u nevjerovanju u činjenice utvrđene tokom brojnih suđenja, već i u njihovom negiranju i opravdavanju kada se ne uklapaju u dominantne nacionalne narative.

Kao primjer navodi odnos hrvatske javnosti i politike prema nekim presudama Haškog tribunala – neke su prihvaćene kada su odgovarale dominantnom narativu, dok su druge proglašavane političkim kada su dovodile u pitanje odgovornost hrvatske politike ili vojnih struktura, što potkrepljuje slučajevima Ante Gotovine i Jadranka Prlića.

Trajne vrijednosti Haškog suda

Kritičan je i prema širem učinku Tribunala na ostvarivanje pravde i suočavanje s posljedicama rata, posebno u Bosni i Hercegovini. Ipak, smatra da je njegov rad ostavio važnu zaostavštinu, jer mnogim počiniocima bez Tribunala vjerovatno nikada ne bi bilo suđeno, a kroz sudske procese opsežno je dokumentiran veliki broj ratnih zločina. Ta dokumentacija, zaključuje, ostaje trajna vrijednost, dostupna javnosti i historičarima.

Izvršni direktor i urednik Balkanske istraživačke mreže Bosne i Hercegovine Denis Džidić upozorava da su negiranje genocida i glorifikacija osuđenih ratnih zločinaca danas poprimili institucionalne, ali i međunarodne razmjere.

Prema njegovim riječima, u stvaranju narativa o Ratku Mladiću kao heroju i negiranju genocida u Srebrenici učestvuju političke strukture i organizacije iz Srbije i Republike Srpske, povezane i s međunarodnim desničarskim krugovima.

Prije oko 2h

Skandalozno: Kult zločinca Ratka Mladića živi od Zvornika do Višegrada, a Tužilaštvo BiH šuti

"Vidimo jedno spajanje domaćih i međunarodnih aktera u institucionaliziranju negiranja genocida i historijskog revizionizma. Mladić je i danas snažno prisutan, a zvaničnici Republike Srpske i Srbije ga i dalje predstavljaju kao heroja", kaže Džidić za DW.

Napominje da je krivično procesuiranje jedini ozbiljniji mehanizam tranzicijske pravde, dok sistematski procesi memorijalizacije, reparacija i priznanja izostaju.

„Haške presude su vjerovatno najveće bogatstvo koje danas imamo. Zahvaljujući njima postoje međunarodno sudski utvrđene činjenice o genocidu u Srebrenici, opsadi Sarajeva i brojnim drugim zločinima. Ali od sudova vjerovatno očekujemo previše – oni mogu utvrditi individualnu odgovornost, ali sami ne mogu ostvariti pomirenje“, zaključuje Džidić.

Ostatak teksta čitajte na linku OVDJE.