Miroslav Živanović o stanju ljudskih prava

Foto: Velija Hasanbegović, radiosarajevo

RadioSarajevo je ugostio Miroslava Živanovića, urednika spomenutog izvještaja i projekt managera Centra za ljudska prava.

Naime, Centar za ljudska prava Univerziteta u Sarajevu upravo je objavio obimnu knjigu od preko 500 strana. Radi se o Godišnjem izvještaju o stanju ljudskih prava u zemlji za 2008. godinu. Izvještaj je zvanično predstavljen u petak, u prostorijama Centra za interdisciplinarne postdiplomske studije Univerziteta u Sarajevu (CIPS).

RadioSarajevo: Pred nama je solidna knjiga od preko 500 strana. Zar su ljudska prava u našoj zemlji na tako niskom nivou da je potrebno toliko papira?

Živanović: Centar za ljudska prava Univerziteta u Sarajevu već duži niz godina pokušava da prikupi sredstava kako bi uradio sveoubuhvatni izvještaj. Konačno smo partnera našli u Fondu otvoreno društvo BiH, koji je finansirao izvještaj. Ova publikacija je specifična i tako velika prvenstveno zvog metodologije.

Izvještaj se sastoji od četiri dijela. Prvi dio nosi naziv Ljudska prava u pravnim propisima. U njemu smo suočili propise u BiH sa relevantnim međunarondim evropskim standardima

Drugi dio tiče se ljudskih prava u praksi. U njemu smo se oslanjali na medijske izvještaje i izvještaje pojedinih međunarodnih organizacija, a ne obuhvataju samo 2008. godinu nego i raniji period.

Željeli smo dati ilustraciju kako ono što je regulisano zakonom izgleda u primjeni s druge strane. Veliki broj članaka koje smo naveli nema komentara, oni su jasna ilustracija o neusklađenosti zakona na papiru i prakse.

Treći dio je istraživanje pravne svijesti građana i građanski. Zanimalo nas je koliko znaju o ljudskim pravima, koliko su svjesni i kakvi su njihovi stavovi. Postavili smo cijeli set pitanja koja obrađuju različite aspekte ljudskih prava.

U četvrtom dijelu obrađujemo posebne teme. To je prvenstveno suđenje za ratne zločine, koje po nama treba biti među prioritetima naše zemlje. Druga posebna tema je funkcionisanje ključnih institucija koje se bave ljudskim pravima u BiH.

RadioSarajevo: Zanimljiva rečenica nalazi se u vašem pozivu na promociju izvještaja. Ona otprilike glasi da „Niti građani traže svoja prava, niti ih država poštuje“. Da li bi situacija bila bolja kada bi ljudi znali šta su njihova prava?

Živanović: To je rečenica kojoom smo pokušali sažeti veliki dio izvještaja. Naime, preko 80 % ispitanika tvrdi da ne uspijeva ili da djelimično uspijeva zadovoljiti svoja ljudska prava. Istovremeno u narednom pitanju “Da li ste tražili zaštitu svojih prava” oko 80% ispitanika kaže da nisu tražili zaštitu. To je veoma opasna situacija koja ukazuje na to da su ljudi svjesni das u im prava uskraćena, ali da ih s druge strane i ne traže.



RadioSarajevo: Znači, prema onoj staroj narodnoj – „Ko nije tražio - nije ni dobio”

Živanović: Mi se polako moramo oslobađati one popularne floskule o pravnoj državi od ponedjeljka. Ništa ne dolazi samo po sebi. Za sve se treba izboriti.

Međutim, dobra je stvar da borba za ljudska prava u našoj zemlji danas ne povlači ljudske žrtva. Historijski gledano, heroji i heroine su u borbi za ljudska prava riskirali svoje živote. Očigledno je da mi danas moramo podnijeti neke žrtve, ali one nisu toliko dramatične.

Govoreći ekonomskim rječnikom, sve je po principu ponude i potražnje. Svijest našeg naroda je na niskom nivou, a shodno tome i vrijednost ljudskih prava. Ako nema vrijednosti, nema ni potražnje. Država ne osjeti da je to košta. A onda imamo dugoročan problem.

RadioSarajevo: Šta vas je najviše iznenadilo tokom pravljenja izvještaja?

Živanović: Najveća iznenađenja se tiču istraživanja stavova građana – postavljali smo standardna pitanja, npr. kako biste se osjećali da je vaš komšija, šef, član familije pripadnik manjine, npr. Albanac, Rom… Zabrinjavajući procenti govore da ljudi ne pristaju na to. Čak veliki procenat ljudi ne bi dozvolilo nekim manjinama da dobiju državljanstvo BiH.

Istovremeno, na pitanje “Šta najviše ugrožava život ljudi u BiH” četiri najpominjanija faktora su: neimaština, kriminal, nacionalizam i politika.

S jedne strane, ispitanici nacionalizam navode kao izvor problema koji proizvodi zlo, a s druge strane su i sami skloni nacionalizmu u velikom procentu. To govori u kakvom stranju se nalazi svijest – bolje govoriti o nesvijesti po određenim piratanjima. To je problem sa kojim se moramo pozabaviti dugoročno.

Neka pitanja tiču se upotrebe sile, npr. “Da li je u našoj zemlji, radi dobijanja priznanja, dozvoljena upotreba sile nad osumnjičenim za teško krivično djelo?”

Preko 12 % smatra da je dozvoljeno, a 33 % smatra da je dozvoljeno u mjeri koja ne ugrožava zdravlje osumnjičenog. Zabrinjavajuće, jer sutra će neko biti u situaciji da bude predmetom mučenja, ali se ne može žaliti, jer smatra da je to dozvoljeno.

RadioSarajevo: U pripremi za razgovor spominjali smo tužbu Evropskom sudu za ljudska prava u Strazburu koju su podnijeli Jakob Finci i Dervo Sejdić – radi se o tome da pripadnici nekonstitutivnih naroda nemaju ista prava.

Živanović: Sjajna ilustracija naše situacije, koja pokazuje da imamo ustav koji je neustavan. Ustav promovira Evropsku konvenciju o ljudskim pravima, koja je čak i iznad ustava, a istovremeno u njemu imamo odredbe koje priječe građana ili građanku koji se ne osjećaju pripadnikom jednog od tri konstitutivna naroda da uđu u Dom naroda ili Predsjedništvo. Čista diskriminacija i kršenje političnih prava.

Slučaj Fincija i Sejdića na sjajan način pokazuje kako se u našoj zemlji može boriti za ljudska prava. Državi treba ukazivati na greške, bilo javnim nastupom ili peticijom, ili konkretnom tužbom. Tako na konkretan način ukazujemo na greške koje nas udaljavaju od evropskih standarda, zbog čega ne možemo postati članica EU.

Međutim, ono što je prblematično je što presude Evropskog suda obično budu praćene finansijskim sankcijama – tako da država mora plaćati oštećenima - a to su novci poreskih obveznika. Dakle, praktičan aspekt nepoštivanja ljudskih prava građani osjete po džepu. Mi smo do sada imali, mislim, četiri presude i finansjska kompenzacija iznosi preko milion maraka.

RadioSarajevo: Na naslovnici izvještaja nalazi se fotografija sa portala www.radiosarajevo.ba čiji je autor naš Velija Hasanbegovića (foto uz naslov ovog teksta). To je fotografija sa protesta građana ispred Kantonalne vlade 13. februara 2008. Zašto ste izabrali baš ovu fotografiju?

Živanović: To je definitivno veoma efektna fotografija. Bila nam je vrlo inspirativna u smislu onoga čemu BiH ide ukoliko ne bude posebnu pažnju obratila ljudskim pravima. Kada uvežete tu fotografiju i naslov izvještaja – to je signal. Bolje strane ljudskih prava odvratit će nas od takvih prizora.

RadioSarajevo: Miroslave, hvala na razgovoru.

Pogledajte zanimljive tabela iz ovog izvještaja u fotogaleriji

radiosarajevo.ba