Majka Ajkuna Mujdža za Radiosarajevo.ba: 'Bol nikada ne prestaje, samo dolazi novi...'

Danas se u Sarajevu lako mogla prepoznati svaka srebrenička majka. Tuga na njihovim licima je neopisiva, a suze koje same teku sve govore…

Pogled stalno skreću u samo jednom smjeru, onom iz kojeg trebaju doći desetine tabuta s ostacima njihovih najmilijih, a pred kojima će još jednom podignuti ruke prije njihovog konačnog smiraja…

Takva tuga i neopisiva nemoć vidljiva je bila i u očima majke Ajkune Mujdže koja je u srebreničkom genocidu izgubila muža i dva sina, četiri brata, bratiće... Danas je pred Predsjedništvo BiH, a prije puta u Srebrenicu, došla da isprati jednoga brata… 

"Sve je teže, iz godine u godinu. Bol nikada ne prestaje, samo dolazi novi. Uvijek nekog ispraćam. Ukopala sam sinove i supruga, dvojicu braće... Mislila sam da će mi biti lakše, ali nije. Meni samo može biti gore. Ne znam koliko ću ovo moći da izdržim", kazala nam je Ajkuna Mujdža kroz suze dodavši da je umorna, da je noge izdaju pod tolikim bremenom koji nosi. 

Sutra će kaže na put prema Srebrenici, na mezarje u Potočare jer jedino tamo može i da ode. Nije moguće, kaže Mujdža, otići u rodni kraj. 

“Kada odem u Slatinu, odakle sam rodom, sve slike mi se vraćaju. To više ne može podnijeti. Samo odem na mezarje, sve obiđem“, kazala je Mujdža.

Voljela bi, ispričala nam je obnoviti kuću, da ima gdje prenoćiti kada ide na dženazu.  Ali da se vrati u rodni kraj, ne bi mogla nikada.