Lejla Akšamija, kćerka Alije Izetbegovića: Vjerovao je da ljudi različitih religija mogu zajedno

Mislilac i filozof, humanista i pravnik, državnik kojem se divio Istok, a poštovao ga Zapad, prvi predsjednik nezavisne Bosne i Hercegovine, vrhovni komandant Armije Republike BiH, cjeloživotni borac za ljudska prava i slobodu.

Tako rahmetli Aliju Izetbegovića opisuju lideri zemalja, prijatelji, bivši saradnici...

"Moj otac Alija Izetbegović bio je prvi demokratski izabrani predsjednik Predsjedništva Bosne i Hercegovine. Čitajući literaturu koju je ostavio iza sebe i koja je prevedena na sve svjetske jezike, nikada nećete pronaći nešto što se kosi sa principima dobra ili slobodom za čovjeka", kazala je za AA Alijina kćerka Lejla Akšamija.

Trending

Sestra preminule Džejle Drapić u teškom stanju zbog zuba: 'Liječila se kod istog stomatologa'

Mišljenja je da su "takvi njegovi stavovi proizašli iz njegovog dubokog vjerskog uvjerenja jer Bog je ostavio nama slobodu da biramo između dobra i zla".

"Takav stav koji se provlači kroz sve njegove knjige prepoznali su mnogi u svijetu i dodijelili su mu prestižne nagrade među kojima bih pomenula 'nagradu za demokraciju' i nagradu 'Mislilac godine'. Zato me čudi ali i zabrinjava činjenica da nigdje u našim školskim knjigama, nastavnim programima, na akademskom i srednjoškolskom nivou ne postoji sadržaj koji bi bez predrasuda, naučno iščitavali, proučavali njegove stavove. Ne mislim ovdje samo na bošnjački narod, mislim na sve narode, mislim da se on vrlo široko odnosio prema svima i predstavljao lidera Bosne i Hercegovine u svijetu", izjavila je Akšamija.

Smatra da je bio dosljedan - pisao je ono sto je mislio, a postupao je onako kako je pisao i cijeli život tako.

"Vjerovao je da ljudi različitih religija i nacija mogu živjeti zajedno. Njegove odluke uvijek su bile vođene tom činjenicom da je Bosna i Hercegovina država svih naroda i građana i da svi treba da budu ono sto jesu i da se Bogu mole onako kako ih je majka njihova naučila", istakla je Akšamija za AA.

Nažalost, prema njenim riječima, njegovo ogromno iskustvo kroz dva rata i dva zatvora, zatim vođenje države u odbrambenom ratu i te velike svjetske nagrade, nisu Aliji Izetbegoviću obezbjedili pozitivan okvir u historiji Bosne i Hercegovine.

Alija Izetbegović bio je prvi predsjednik Predsjedništva međunarodno priznate Republike Bosne i Hercegovine i vrhovni komandant Armije RBiH tokom agresije na BiH 1992-1995.

Rođen je 8. augusta 1925. godine u Bosanskom Šamcu, a umro je 19. oktobra 2003. godine u Sarajevu. Umro je u 78. godini od zatajenja srca. Sahranjen je na Šehidskom mezarju "Kovači" u Sarajevu.

Odrastao je i školovao se u Sarajevu, gdje je diplomirao na Pravnom fakultetu. Kao pravni savjetnik, radio je u više sarajevskih preduzeća. Zbog svojih političkih opredjeljenja i djelovanja, za vrijeme bivše SFR Jugoslavije dva puta je zatvaran i osuđivan. U poznatom, politički montiranom, "Sarajevskom procesu", kao prvooptuženi u grupi od trinaest muslimanskih intelektualaca, osuđen je na 14 godina zatvora 1983. godine.

Alija Izetbegović je utemeljitelj Stranke demokratske akcije (SDA) i na prvoj osnivačkoj skupštini SDA, 25. maja 1990. godine, postao prvi predsjednik stranke. Nakon pobjede SDA na prvim višestranačkim parlamentarnim izborima, 1990. godine, Izetbegović je izabran za prvog predsjednika Predsjedništva Republike BiH.

U uvjetima raspada bivše SFR Jugoslavije, proglašenja nezavisnosti njenih republika, gomilanja oružja i ljudstva nekadašnje Jugoslovenske narodne armije (JNA) u Bosni i Hercegovini, Izetbegović je bio jedan od pobornika referenduma o nezavisnosti Bosne i Hercegovine. Na referendum, održan 29. februara i 1. marta 1992. godine, izašlo je oko 64 posto građana BiH s pravom glasa, među kojima se 99 posto izjasnilo za nezavisnost Bosne i Hercegovine, nakon čega je u Skupštini RBiH usvojena Deklaracija o nezavisnosti i uslijedilo međunarodno priznanje Bosne i Hercegovine.

U turbulentnom vremenu početkom 1990-ih godina, Izetbegović je učestvovao u svim aktivnostima i razgovorima s ciljem očuvanja mira u Bosni i Hercegovini.

U najtežim vremenima agresije na Bosnu i Hercegovinu od bivše JNA i paravojnih srpskih jedinica, opsade glavnog grada Sarajeva, Izetbegović je ostao u državi, zajedno sa svojim narodom, a vrlo često se i sam nalazio u životnoj opasnosti.

Bio je učesnik mirovnih pregovora u američkom Daytonu 1995. godine, koji su rezultirali potpisivanjem Daytonskog mirovnog sporazuma, kojim je zaustavljen četverogodišnji rat u BiH.

"Ovo nije pravedan mir. Ali je pravedniji od nastavka rata. U situaciji kakva jeste, u svijetu kakav jeste, bolji mir se nije mogao postići", izjavio je Alija Izetbegović netom nakon potpisivanja Daytonskog sporazuma.

Nakon prvih poslijeratnih višestranačkih izbora, 1996. godine, izabran je za člana, a potom i za predsjedavajućeg Predsjedništva BiH.

Poslije deset godina obavljanja funkcije člana Predsjedništva BiH, iz zdravstvenih razloga, 2000. godine, podnio je ostavku na mjesto člana Predsjedništva BiH.

Alija Izetbegović je autor većeg broja publicističkih radova, studija i knjiga koje su prevedene na više svjetskih jezika, a islam i stanje islamskih naroda bili su u fokusu njegove pažnje. Najpoznatija djela su "Islamska deklaracija", "Islam između Istoka i Zapada", "Moj bijeg u slobodu"... Dobitnik je brojnih domaćih i međunarodnih nagrada za rad na promicanju demokratije, mira i islama.