Kopić: Radnik je rob, vrijeme je za revoluciju, čega se više plašimo

Čelnik Sindikata solidarnosti Sakib Kopić koji je svoji borbu za prava radnika hrabro pokazivao na ulicama bh. gradova, i to od Tuzle preko Sarajeva do Neuma, zbog čega je čak šest puta hapšen, poručuje u povodu Prvog maja radnicima u našoj zemlji da nije vrijeme za slavlja, da se ne boje i da se konačno ustanu za svoja prava.

Razgovarao: Faruk Vele

O tome u kakvom su položaju bh. radnici otvoreno govori za Radiosarajevo.ba.

"Mi živimo u modernom robovlasničkom sistemu. Dakle, za težak položaj radnika, robovlasnički odnos u kojem žive radnici najviše su krivi sindikati. Sindikati su izdali radnike, izdali su radničku klasu. Vidite Savez samostalnih sindikata BiH. Njima je važnija fotelja, njima su važnija njihova lična prava, a borba za radnička prava je u sasvim desetom planu. Oni su nedavno minirali vlastiti Kongres i osramotili sve sindikate u BiH pred stranim gostima. Sve je, dakle, borba za sindikalne fotelje. Kao i političari. Situacija u zemlji je očajna ne samo u pogledu radničkih prava. U istom problemu su borci, penzioneri... Vlasti su sve uništile! Ovo je najteže vrijeme za položaj radnika od rata naovamo".

Radiosarajevo.ba: Nedavno smo objavili priču o radnicama u trgovinskom sektoru koje moraju nositi pelene jer im vlasnici ne daju da izađu iz trafika? Koliko takvih primjera ima?

"Radnik je ustvari rob! On ne smije pričati, ne smije stati pred kameru i reći šta poslodavac radi. Daleko najteži položaj je u privatnom sektoru. Da li će, recimo, za praznik otići ijedna inspekcija i vidjeti koje radnje rade, da li će radnicima biti plaćeno prekovremeno... Poznajem dobro situaciju, većina radnika u realnom sektoru ima fond radnih sat od 280 do čak 300 radnih sati, a plaćeno mu je samo 180 sati.

Također, u trgovinskom sektoru ima zaista primjera da ljudi ne smiju ići ni u WC, da moraju koristiti pelene. Gospođa iz Srbije je na jučerašnjoj debati o radnicama u trgovini otvoreno rekla da i kod njih imamo isti slučaj gdje radnici koriste pelene jer ne smiju otići u WC. To je van svake pameti šta se radi sa radničkom klasom".

Radiosarajevo.ba: Ko je, po Vama, kriv? Jesu li samo radnici?

"Moram priznati, za mene nisu krivi ni političari, niti poslodavci. Krivi smo mi i krivi su sindikati koji su izdali radnike. Mi trpimo tu torturu. Za 400 KM vi ste njemu rob! Oni samo uvećavaju svoj kapital. Varaju državu, varaju radnike, gomilaju... Stalno kukaju kako su veliki doprinosi na plaće. Da se smanje sutra doprinosi, hoće li oni povećati plaće? Nema šanse! Hitno treba zaustaviti "odljev mozgova", mladih od 20 do 30 godina koji odlaze iz ove zemlje. Kako se to može učiniti? Povećavanjem plate sa 400 na najmanje 700 KM, što je realna "platica" s kojom bi radnik kako-tako bio zadovoljan".

Radiosarajevo.ba: Do kad će biti ovako? Postoji li ikakva snaga za eventualni bunt ili je u radnicima ubijeno sve, pa i volja za otporom takvom izrabljivanju?

"Radnicima je ubijena volja. Oni su ubijeni u pojam, vjerujte. Oni misle da se sa "rogatima ne mogu bosti". Ljudi su u prošlosti u mnogi težim situacijama izvodili su revolucije, seljačke bune, kad nije bio interneta i ostalog. Čega se više taj svijet plaši?! Rješenje postoji. Moramo ojačati sindikalnu scenu, imati ljude koji će se istinski boriti za radnička prava, a ne za fotelju kao političari. Ne možemo imati 24 sindikata. Moramo okruniti radničku scenu. Vidite šta su uradili sa boračkim organizacijama, rascjepkali ih na preko 1600 udruženja. To je vam svake pameti. Za to se koriste ogromna sredstva i zato imate proteste boraca. Umjesto da se okrupnimo na dva ili tri sindikata, da kad krenemo u velike proteste, da imamo novac da finansiramo te aktivnost. Kod nas sindikati koriste pare za bezvezne stvari, umjesto da čuvaju novce za crne dane".

Radiosarajevo.ba: Na koncu, koja bi bila Vaša poruka radnicima u povodu Prvog maja?

"Ja uvijek govorim da nije u BiH vrijeme za slavlja. Ne vidim rješenja bez revolucije, budna, velikih protesta. Vlasti parcijalno rješavaju neka goruća pitanja, od povezivanja radnog staža. Imamo 30.000 ljudi koji su stekli uvjete za penziju. No oni ne mogu otići zato što im nije uvezan radni staž. Njima država ukrade 30.000, ne mjesečnih već godišnjih penzija, niko za to nije odgovarao! Vrijeme je za bunt, proteste, da skinemo s vlasti ove koje gledamo 25 godina. Obećavaju brda i doline i čim se završe izbori, oni to zaborave. Četvrt stoljeća su isti političari na sceni. Vrijeme je da odu i da propuste mjesto mlađim, stručnijim, sposobnijim, kojima će država i građani bit iznad, a njihovi interesi na 10 i 12 mjestu. Danas su interesi političara na prvom, a građana na 15 mjestu. Od obećanja nema ništa i to ostaje mrtvo slovo na papiru".