Konkursi za državnu službu: Poslovi za već zaposlene

Piše: Centar za istraživačko novinarstvo

Od početka 2009. do kraja prošle godine se na konkurse za posao kod države – najpoželjnijeg poslodavca u Bosni i Hercegovini – javljalo skoropet hiljada ljudi godišnje. Institucije BiH su samo tokom 2011. raspisale 107 konkursa.

Kako do posla u državnoj službi

Mnogi od onih koji se javljaju na konkurse za državnu službu, kao i sagovornice CIN-a, se nakon prvobitnih frustracija vremenom pomire sa činjenicom da nikada neće dobiti posao u državnim institucijama

Na neke od njih su se više puta javljale i sagovornice Centra za istraživačko novinarstvo (CIN) iz Sarajeva: Adisa Okerić Zaid, Almina Omeragić,Dušica Nikolić i Emza Fazlić. Sve četiri dijele slična iskustva: uprkos obrazovanju i iskustvu, nijedna nije uspjela dobiti posao, svaka je bar dva puta bila drugoplasirana i, nakon svega, one vjeruju da je bez „veze“ nemoguće proći konkursnu proceduru koju u ime institucija sprovodi Agencija za državnu službu (ADS).

Ne pomažu ni žalbe na neobjektivno ocjenjivanje članova komisije. Naime, postojeća zakonska pravila ne dopuštaju mogućnost propitivanja odgovornosti pojedinačnih članova komisije - zbog čega su i na koji način ocijenili kandidate.

Priča prva: Uzaludne žalbe Almine Omeragić

Sarajka Almina Omeragić je tokom 2010. na konkursima za posao bila četiri puta među troje najboljih: nakon pokušaja u Komisiji za zaštitu spomenika i Ministarstvu finansija i trezora, krajem godine se prijavila na konkurs koji je ADS raspisao za Ministarstvo pravde BiH.

Do posla u institucijama BiH se dolazi polaganjem javnog i stručnog ispita. Nakon što ADS objavi oglas i kandidati pošalju tražene dokumente, oni koji ispunjavaju uvjete idu na testiranje znanja. Prvo se polaže javni ispit na kojem se provjerava znanje o uređenju i funkcionisanju zemlje. Svi koji znaju bar 28 odgovora od 42 pitanja javni ispit više ne moraju polagati do kraja karijere. Nakon toga slijedi provjera stručnog znanja koju čini pismeni i usmeni dio

Omeragić je na pismenom dijelu stručnog ispita u Ministarstvu pravde ocijenjena sa 90 bodova i nalazila se odmah iza dvojice kandidata koji su osvojili maksimalnih 100 bodova. CIN je otkrio da su obojica već tada radila u Ministarstvu pravde BiH i imala ugovor o radu na godinu dana, koji je isticao dva mjeseca nakon što je raspisan konkurs.

Nakon pismenog, Omeragić je na usmenom testu osvojila maksimalan broj bodova, baš kao i obojica kandidata koja su već radila u Ministarstvu. Kada je izašla konačna lista na kojoj je bila na drugom mjestu, Omeragić seodlučila žaliti Odboru državne službe za žalbe, i u žalbi je napisala da su dvojica najboljih kandidata već zaposlena u instituciji, što nju i ostale kandidate stavlja u neravnopravan položaj. Petnaest dana kasnije Odbor je njenužalbu odbacio, objasnivši da je Komisija za izbor imenovana i radila u skladu sa zakonom te da „paušalno osporavanje objektivnosti članova Komisije prilikom ocjenjivanja ne može biti razlog za žalbu“.

U Zakonu o državnoj službi piše da ADS imenuje članove Komisije. Detaljnija pravila o radu komisije je odredio ADS u Odluci o načinu polaganja javnog i stručnog ispita, u kojoj piše da „pojedine ocjene ne mogu biti razlog izjavljivanja žalbe, niti se preispitivati u postupku po pravnim lijekovima“. Prema istim pravilima, Odbor je ovlašten samo da provjeri da li je komisija formirana u skladu sa Zakonom, da li je procedura otvaranja koverata prošla legalno i da li postoji zapisnik o njihovom otvaranju i o broju prispjelih, prihvaćenih i odbačenih koverti…

To što su najbolji na konkursu već radili u instituciji koja je raspisala konkurs nije predstavljalo prepreku za njihovo učestvovanje, piše u rješenju. Po zakonu, Omeragić je imala pravo da se žali na legalnost procedure i da traži izuzeće bilo kojeg člana ili cijele komisije, ako za to ima razlog. Ona to nije učinila, već se po završetku cijele procedure žalila zbog ocjena koje su joj dodijeljene.

Članica Vijeća ove institucije Branka Kolar Mijatović je za CIN detaljnije objasnila ovu odluku i rekla da postojeći zakoni ne dopuštaju ni Odboru niti bilo kojoj drugoj instituciji da propituje razloge zbog kojih su članovi Komisije dali kandidatima određenu ocjenu.

Nakon što je dobila odgovor od Odbora, u martu 2011. Omeragić je odlučila da ovu instituciju tuži Sudu BiH.

Branka Kolar - Mijatović

Iznenadila se kada joj je krajem godine stigla presuda u kojoj piše da državni Sud uvažava njenu tužbu, odgovor Odbora za žalbe poništava i vraća cijeli postupak na ponovno razmatranje. Odbor je tako i uradio već krajem januara ove godine, ali je, nakon razmatranja, ponovo odbacio njenu žalbu, ne obazirući se na mišljenje Suda da su prethodni razlozi za odbacivanje žalbe bili paušalni, proizvoljni i bez oslonca u zakonima.

Omeragić je krajem januara ove godine na drugo rješenje Odbora uzvratila drugom tužbom. Na ovu presudu još čeka. Sudija Suda BiH Jadranka Brenjo kaže da se u ovakvim slučajevima tužba može napisati jednom ili dva puta. Nakon toga, ona bi željela vidjeti da sud poništava izbor kandidata. Međutim, prema podacima iz Suda BiH, nijedan od 46 riješenih predmeta nije završen na taj način, jer nije bilo slučajeva da je neko u jednom predmetu podnosio tužbu dvaput, kao što je to učinila Omeragić.

Brenjo kaže da su najveća prepreka kandidatima koji žele zaštititi svoja prava upravo zakonska rješenja koja umanjuju značaj žalbe kao glavnog mehanizma zaštite.

Priča druga: Iskustva Adise Okerić Zaid

Iskustvo sa drugim mjestom, porazom od kandidatkinje koja je već radila u instituciji i odbijenom žalbom imala je i Adisa Okerić Zaid, prevodilac sa desetogodišnjim iskustvom u međunarodnim institucijama u BiH. Okerić Zaid je na dva konkursa tokom 2010. bila drugoplasirana. I prije tih iskustava je izlazila na konkurse za posao u državnim institucijama, ali nijednom uspješno.

U julu 2010, dok je radila u Raiffeisen banci, javila se na konkurs na kojem je Ministarstvo finansija i trezora BiH tražilo prevodioca u Odsjeku za pripremu budžeta institucija. Na pismeni dio stručnog ispita izašlo je 13 kandidata. „Kad sam došla na taj pismeni, bio je prevod kreditnog ugovora, štoja radim svaki dan, bukvalno isto, tako da mi je to bilo toliko jednostavno“, kaže Okerić Zaid.

Adisa Okerić Zaid

„Zar njima samima nije sumnjivo da između dva člana komisije ima 30 poena razlike“, kaže Okerić Zaid

Međutim, kada su izašli rezultati, uslijedilo je iznenađenje. Okerić Zaid su dva člana komisije dala po 90 bodova, treći 95, dok je ostalo dvoje smatralo da uopće nije zaslužila prolaznu ocjenu te su joj dali po 65 bodova. Sa ovakvim ocjenama je bila na drugom mjestu - za 0,66 bodova iza prvoplasirane kandidatkinje.

Tada je napisala žalbu u kojoj je napisala da je evidentno da su joj ocjene dodijeljene isključivo radi „namještanja“ rezultata u korist druge kandidatkinje. Međutim, Odbor je, kao i u slučaju Omeragić, rekao da ocjene komisije ne mogu biti razlog izjavljivanja žalbe.

Sumnje je nemoguće otkloniti. U to su se uvjerili novinari CIN-a koji su od ADS- a zatražili obrasce sa pojedinačnim ocjenama članova komisije. Stanislavka Ilić, pomoćnik direktora ADS-a, koja bira tri od pet članova komisije, objasnila je da ti podaci više ne postoje. Svaki član komisije nakon ispita upisuje svoju ocjenu na „neformalnom obrascu“ – komadu papira koji predaje sekretaru komisije, koji je potom upisuje u zbirnu tabelu rezultata. Potom svi iz komisije potpisuju tabelu, bez redoslijeda imena i ocjena, i tako potvrđuju njihovu tačnost. Rezultati se po unosu u zbirnu tabelu ocjena uništavaju i ne čine sastavni dio zapisnika.

Priča treća: Rekorderka Dušica Nikolić

Ekonomista Dušica Nikolić je svojevrsni rekorder među sagovornicamaCIN-a. U periodu od 2009. do 2011. ona je na konkurse za posao u državnim institucijama izlazila 17 puta; četiri puta je bila na korak od posla, a tri puta treća. Za CIN je kratko izjavila da je nedavno našla posao u privatnoj firmi i da ne želi govoriti o vremenu kada je izlazila na konkurse za državnu službu.

„Ne bih da imam ništa više sa ADS-om. Zaista. Ljepše mi je kad ne mislim na njih“, kaže Nikolić.

CIN je pronašao da su najuspješniji kandidati na bar tri konkursa – u Ministarstvu finansija i trezora BiH 2011. godine i Ministarstvu komunikacija i prometa BiH 2010. – tamo radili već mjesecima, uglavnom po jednogodišnjim ugovorima. Nekoliko mjeseci prije isteka njihovih ugovora institucije su objavljivale pozive na konkurse.

Priča četvrta: Vječito druga Emza Fazlić

Emza Fazlić

Fazlić kaže da ju je sve jako pogodilo, jer je u konkursima navedeno da se radi o upražnjenom mjestu, a ona je tri puta bila plasirana iza osobe koja je prethodno već radila u službi. Mislila je da se žali Odboru, ali to nije uradila jer joj se činilo da nije vrijedno truda

Slično osjećanje dijeli i Emza Fazlić, novinarka sa pet godina iskustva koju krajem godine čeka diploma magistra međunarodnih odnosa i ekonomske diplomatije na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu. Tečno govori dva strana jezika, no: „Osjećam se grozno. Sve te procedure, konkursi, dovedu vas u takvu situaciju da se vi osjećate nesposobnom, mutavom. Uvjere vas i da ste i glupi, i ludi. Nemam više živaca da se time bavim.“

Ona je tokom 2010. bila četiri puta drugoplasirana na konkursima za posao u trima državnim institucijama. Među njima je bio i konkurs za stručnog saradnika u Odsjeku za istraživanje i analizu Direkcije za evropske integracije. Bolja od Fazlić je bila samo kandidatkinja za koju su novinariCIN-a saznali da je u Direkciji zaposlena od 2008. - prvo kao pripravnik, a potom na određeno vrijeme, upravo na poziciji za koju je bio raspisan konkurs za stalni posao. Drugi ugovor na određeno joj je isticao 9. juna 2010, pet dana nakon što su izašli konačni rezultati konkursa.

Fazlić kaže da je prije ovih iskustava vjerovala da ima šansu za posao u državnoj službi. Nakon dvije godine izlazaka na konkurse vjeruje da je to moguće samo ako „imate vezu“.