Karadžića su napustili najbliži saradnici i generali

Sutra će u Haškom tribunalu biti izrečena presuda u postupku zbog nepoštovanja Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju (ICTY) protiv ratnog komandanta Drinskog korpusa Vojske Republike Srpske (VRS), penzionisanog generala Radislava Krstića, koji je osuđen na 35 godina zatvora za genocid u Srebrenici, javlja Anadolija.

Radovan Karadžić, bivši predsjednik Republike Srpske, vođa Srpske demokratske stranke i vrhovni komandant vojske bosanskih Srba, tereti se za genocid, zločine protiv čovječnosti i kršenja zakona ili običaja ratovanja, počinjene u Bosni i Hercegovini od 1992. do 1995. godine.

Naime, Krstiću je suđeno jer je u tri navrata odbio da pred Haškim tribunalom svjedoči u odbranu svog nekadašnjeg vrhovnog komandanta Radovana Karadžića, uz obrazloženje da mu narušeno zdravlje to ne dozvoljava.

Dok se čeka presuda Krstiću, stigla je odluka bivše predsjednice RS Biljane Plavšić da i ona ne želi da svjedoči u korist Karadžića jer, kako je navela, nije u stanju, a ''taj čovjek je ničim dobrim nije zadužio''.

Raspravno vijeće je i u maju ove godine odobrilo tri zahtjeva Karadžića i izdalo obavezujuće naloge za svjedočenje bivšim generalima Vojske RS Zdravku Tolimiru, Ljubiši Beari i Radivoju Miletiću. Sva trojica su, iz različitih razloga, otkazali poslušnost nekadašnjem vrhovnom komandantu i odbili su da svjedoče u njegovu odbranu.

Nakon toga još su dva generala, Milenko Živanović i Svetozar Andrić, otkazali poslušnost i odbili da dobrovoljno svjedoče pa su im izdati obavezujući nalozi.

Novinar agencije Anadolija istraživao je šta je razlog pobune najbližih saradnika i generala protiv bivšeg vrhovnog komandanta.

Direktor i urednik agencije Sense i dugogodišnji izvještač iz Haškog tribunala Mirko Klarin kazao je za agenciju Anadolija da je ''puno generala VRS poslednjih meseci otkazalo poslušnost svom bivšem vrhovnom komandantu i odbilo da svedoči u njegovu odbranu''.

Prebacivanje odgovornosti i strah

''To pokazuje da ostaju stare (ratne) podele između 'Mladićevih' i 'Radovanovih' generala (poput Stanislava Galića i Dragomira Miloševića, koji su se rado odazvali predsednikovom pozivu). Drugo, generali ne žele da se podvrgnu unakrsnom ispitivanju od strane tužioca, u strahu da bi se mogli inkriminisati i, pošto su neki već osuđeni, umanjiti svoje šanse u žalbenom postupku'', komentirao je Klarin.

Kako se na oba suđenja trenutno izvode dokazi o genocidu u Srebrenici, podsjeća Klarin (Haško tužilaštvo u slučaju 'Mladić', a odbrana u slučaju 'Karadžić'), zanimljivo je vidjeti kako jedan na drugog prebacuju odgovornost za ono sto se dogodilo.

''Karadžić to čini direktnije i otvorenije od Mladićevih branilaca'', ocijenio je Klarin.

Bošnjački oficir za vezu sa Haškim tribunalom Amir Ahmić naglasio je kako se u ovom slučaju radi o odnosima koji su naslijeđeni iz ratnog perioda u BiH.

''Plavšić se u jednom periodu odvojila od Karadžića. Ti animoziteti su se prenijeli i u Hag. Osim toga, drugačiji su pristupi u odbrani Ratka Mladića i Radovana Karadžića. Očigledno da svako tu ima svoje favorite i svoje svjedoke. Kao da su se između sebe dogovorili i podijelili svjedoke'', komentirao je Ahmić.

U priči nedostaju Beograd i Srbija

Sonja Biserko, predsjednica Helsinškog odbora za ljudska prava u Srbiji, kazala je novinaru Anadolije da se u ovom slučaju radi o ljudima iz najužeg rukovodstva RS-a, koji se danas praktično distanciraju od Karadžića i njegovih (ne)djela.

''Moguće je da odbijaju da svedoče jer bi njihova svedočanstva mogla da budu optužujuća po Karadžića. Karadžić za mnogo toga treba odgovarati'', dodala je Biserko i upozorila kako se u procesu pred Haškim tribunalom cijela stvar svela na RS i njenu vojsku, te da u cijeloj priči praktično nedostaju Beograd i Srbija, koji su imali značajnu ulogu u užasu koji se 90-tih dešavao na zapadnom Balkanu.

Radovan Karadžić je nakon višegodišnjeg skrivanja uhapšen u Srbiji prije pet godina, a u pritvor Međunarodnog suda prebačen je 30. jula 2008.