Izet ef. Čamdžić iz Mekke za Radiosarajevo.ba: Bajramujte, ali nemojte zaboraviti na ljude u potrebi

Među ovogodišnjim hadžijama iz Bosne i Hercegovine koji trenutno borave u Mekki je i Izet ef. Čamdžić, imam iz Zavidovića. Bh. javnosti je poznat po vrlo otvorenim hutbama, a koje godinama izazivaju brojne pozitivne reakcije u našem društvu. 

Izet ef. Čamdžić javio se za portal Radiosarajevo.ba i iz Mekke je poslao snažne poruke o Kurban-bajramu, pomaganju onima koji su u potrebi, najvećim izazovima građana... 

Radiosarajevo.ba: Klanje kurbana je obred kojim se stavlja naglasak na drugu osobu. Koliko danas pomažemo jedni drugima.

Trending

Enis Bešlagić završio u policiji u Austriji: 'Izrezali su mi retrovizor, a Almiru tablicu'

Čamdžić: Rekao bih da kurban svjedoči tome da vjernik ne gleda šta je uložio u žrtvu, nego šta iz nje dobiva. Kurban je simbol žrtve, a žrtva, dijeljenje i pomaganje drugome je ustvari direktna linija, odnosno put približavanja Bogu. 

Kurban jeste jedan poseban obred koji treba da nas stalno potiče i podsjeća na obavezu pomaganje drugoga. Postoje ljudi koji radosno pomaži drugoga, postoje ljudi koji bi mogli da pomažu drugoga, a to ne čine, i postoje oni koji nisu u stanju pomoći drugima jer su u stanju potrebe. Sigurno je da bismo mogli mnogo više i sigurno je da bi nas kurban trebao potaknuti i još više utvrditi na tom putu okrenutosti prema čovjeku.

13.04.21. 18:33

Čamdžić: Nije cilj ramazana da se gladuje već da odgoji, pa i one koji lažu i varaju

Radiosarajevo.ba: Vi ste imam u Zavidovićima, čemu teže i u šta vjeruju vase džematlije?

Čamdžić: Oni teže miru i spokoju. Teško je to naći odjednom. To je jedna neprekidna borba. Čovjek ništa na ovom svijetu ne kontroliše, to je samo privid da mi nešto kontolišemo, ne znamo šta će nam se desiti za minut, sat, sutra. Ljudi teže jednom normalnom životu i jednoj skladnoj zadovoljnoj porodici. Ne treba puno da bi čovjek bio zadovoljan, kako kaže Poslanik, budi zadovoljan s onim što imaš i bit ćeš najbogatiji čovjek.

Radiosarajevo.ba: Vi ste poznati po tome što se ne libite otovreno govoriti o aktuelnoj političkoj i društvenoj situaciji u BiH. Zbog toga imate posjećene hutbe. Kako gledate na to, kakve su reakcije građana.

Čamdžić: Svaki čovjek voli istinu i prirodno je da je na strani istine. Od nas se očekuje da istinu zborimo i da istinu štitimo. Zahvaljujući tim hutbama i takvom pristupu, ljudi me rado susreću, počesto potapšu po ramenu. Iskreno, volio bih da živimo u društvu gdje ja nisam popularan, to bi značilo da živimo u društvu koje je normalno u kojem nema devijacije, nema korupcije, nema nepotizma, nereda, u kojem je marljivost vrijednost, u kojem je rad vrijednost, snanje vrijednost…

Naše je da govorimo o svim tim devijacijama i negativnom promjenama u društvu, a koje će zrno koje mi sijemo niknuti, to ne zavisi od nas, to zavisi od Boga.

Radiosarajevo.ba: Koji su trenutno najveći izazovi s kojima se suočavaju građani Bosne i Hercegvoine.

Čamdžić: Našem narodu su najveći izazov naši političari, dužnosnici koji bi mogli više i bolje. Oni bi trebali da svoja obećanja ispunjavaju radi nas i da se tako takmiče za svoje pozicije i time opravdaju naše povjerenje. Mnogi su problem oko nas, ali trebamo znati, mogao bi nas tome i kurban-bajram podsjetiti, da se nikakvi problem u našim životima neće biti riješeni nečijom rukom iz vana, nego svi naši problem čekaju na nas. Sigurno je da možemo načiniti zdravije i bolje društvo za našu djecu.

Nedužan svijet se ponovo okupio za dvije izgubljene mlade djevojke, to su strašne tragedije. Otišla su dva mlada života koja su trebala 40 godina služiti građanima u zdravstvu. Da je bilo ko u pitanju, to su teške stvari. Ne smijemo gubiti ljude zbog bahatih pojedinaca, zbog nerada naših političara, izabranih ljudi koji su se borili za te pozicije. Mnogo je problema s kojima se suočavamo.

Radiosarajevo.ba: Koja je Vaša bajramska poruka građanima BiH?

Čamdžić: Bajramujte! A, to znači da nas kurban približava Bogu, i međusobno nas približava. Približava nas Bogu našom spremnošću na žrtvu, a međusobno nas približava porukom da to što žrtvujemo trebamo dijeliti između svoje porodice i sebe, između naših komšija, i nikako zaboraviti na ljude u potrebi u našem okruženju, u komšiluku u porodici. Okrenimo se vrijednostima, a time ćemo donijeti sreću i sebi i ljudima oko sebe.