Izbjeglička djeca bez prava na pasoš
![Izbjeglička djeca bez prava na pasoš](https://radiosarajevo.ba/assets/default/article/871x540.jpg)
Izbjegla i raseljena lica u Bosni i
Hercegovini i danas se suočavaju s raznim vidovima diskriminacije. Radio Slobodna Evropa saznaje da se toj populaciji uskraćuje pravo na pasoše
jer je još prije osam godina načinjen zakonski propust koji do danas nije
ispravljen. Zbog toga grupa učenika iz Ljubije zimus nije otišla na ekskurziju
- država im je jasno stavila do znanja da, kao djeca izbjeglih, nemaju pravo na
slobodu kretanja.
Djeci izbjeglih i raseljenih u Bosni i Hercegovini uskraćeno je pravo na
putovanja van granica države jer u Zakon
o putnim ispravama nije uvršteno da pasoš mogu da dobiju i oni prijavljeni po
mjestu boravka. Kćerka Svetozara
Japundže nije otišla na ekskurziju u Holandiju, iako je rođena 2000. godine
u Ljubiji kod Prijedora. Za domaće činovnike, priča Svetozar, ona je, zbog
izbjegličkog statusa roditelja - strani državljanin i nema pravo na pasoš.
Izmjene i dopune Zakona o putnim ispravama, koje je Ministarstvo civilnih poslova predložilo 2010. godine, nisu prošle državni Parlament. Praktično, više od osam godina bosanskohercegovačko društvo ćutke posmatra diskriminaciju izbjeglih i raseljenih po tom osnovu. „Poruka koja se tu praktično iščitava jeste da su oni manje vrijedni od svojih vršnjaka čiji roditelji nisu izbjeglice, da oni ne mogu dobiti nešto što njihovi vršnjaci, čiji roditelji nisu izbjeglice, mogu dobiti. Pretpostavka jeste da to utiče na njihovu sliku o sebi, na samopouzdanje, tako da bih ja definitivno rekao da je ovo klasična diskriminacija“, zaključuje projekt-koordinator u Omladinskom centru Ljubija Goran Zorić.
„Ja sam
pitao zbog čega dijete ne može dobiti pasoš, a odgovorili su: 'Zato što ste vi
izbjeglice. Bez obzira što se dijete rodilo ovdje, vi imate status izbjeglice.'Rekli su da bih se trebao odreći statusa
izbjeglice, a ako se odreknem statusa izbjeglice, odričem se i prava na
alternativni smještaj. To mi se ne isplati, što bi dijete otišlo na mjesec dana
ili petnaest dana vani, da ja budem na ulici.“
Mladenka Galić iz Prijedora je
raseljeno lice i već 17 godina korisnica alternativnog smještaja u kojem živi
sa tri sina i majkom. Radost što je Centar za socijalni rad omogućio njenom
djetetu ljetovanje u Crnoj Gori – nije dugo trajala. Ni on nije dobio pasoš jer
je Mladenka prijavljena po mjestu boravišta. Za njeno dijete bio je to još
jedan od udaraca surovog bosanskohercegovačkog društva.
„Moj sin ima tek dvanaest godina. Jedino je bio tužan što nije mogao da ode
na more. Samo je znao reći: 'Kako ću ja biti izbjeglo lice, kada sam ovdje
rođen?'.“
Ombudsman za djecu RS Nada Grahovac pojašnjava ovu situaciju: „Što se nas tiče, dijete koje je rođeno u opštini, koje ima sva druga dokumenta, zdravstveno osiguranje, rodni list, ide u školu – nesporno je da ono ima prebivalište u toj opštini. Znači, ništa ne bi trebao biti razlog u osporavanju ovog njegovog prava.“
Izdavanje pasoša regulisano je Zakonom o putnim ispravama Bosne i Hercegovine.
U Ministarstvu civilnih poslova, nadležnom za tu oblast, objašnjavaju da je još
2004. godine došlo do propusta prilikom donošenja Zakona. U Članu 19 greškom je
izostavljeno mjesto boravka kao dokaz koji se prilaže za izdavanje pasoša –
objašnjava Milan Zjajić, pomoćnik
ministra za državljanstva i putne isprave BiH.
„Ovdje smo, zbog pogrešnog
razumijevanja ili nedovoljne jasnosti ove odredbe Člana 19, došli u situaciju
da su pojedini nadležni organi u Bosni i Hercegovini to razumjeli da osobe koje
imaju samo boravište, odnosno su, u našim slučajevima, raseljene osobe, nemaju
pravo na izdavanje putne isprave.“
Zjajić kaže, piše RSE, da zbog toga različiti
organi u Bosni i Hercegovini različito primjenjuju sporni zakon. Zbog toga
je, tvrdi, Ministarstvo civilnih poslova nedavno poslalo dopis nadležnim
institucijama u kojem sugeriše primjenu Evropske konvencije o ljudskim pravima
i izdavanje putnih isprava i po mjestu boravišta: „Od Ministarstva civilnih
poslova u više navrata smo tražili neki instruktivni akt, ne samo ka nama, nego
i drugim MUP-ovima u BiH, kako bismo znali kako postupiti u tim slučajevima. Mi
još uvijek takav akt nismo dobili. U ovom trenutnom stanju lice koje je
raseljeno ne može dobiti putnu ispravu ukoliko nema mjesto prebivališta u
Republici Srpskoj“, kaže portparolka Ministarstva unutrašnjih poslova RS Mirna
Šoja.
Milan Zjajić tvrdi da, ukoliko ministarstva unutrašnjih poslova ne budu
izdavala pasoše po mjestu boravišta, Ministarstvo civilnih poslova će u
žalbenom postupku rješavati zahtjeve u
korist raseljenih lica.
![Radiosarajevo.ba](https://radiosarajevo.ba/assets/img/rsa-box-logo.png)
Radiosarajevo.ba pratite putem aplikacije za Android | iOS i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram, kao i putem našeg Viber Chata.