Ispovijest Rahime koja traži spasitelja iz ratne Bijeljine: On je bio veliki čovjek

"Zovem se Rahima Hamzić. Tražim gospodina srpske nacionalnosti, koji je za vrijeme rata bio zaksista sa autom crvena 'zastava 101', u Bjeljini. On je jula mjeseca 1992. godine spasio nas četvoro muslimana iz mahale Bukreš. Prebacio nas je iz Bjeljine u Sremsku Mitrovicu, rizikujući svoj život Ako je preživeo rat i sazna za ovu poruku, obradovala bih se da mi se javi. To je bio čovjek, a u to vrijeme je bilo teško muslimanima pomoći, on je veliki čovjek za mene. Radovala bih se da mi se javi", glasi objava koju od jučer dijele mnogi stanovnici Balkana.

Rahima je rođena u Gračanici, dok danas živi i radi u Njemačkoj. Nakon 30 godina, odlučila se potražiti čovjeka koji je spasio njen život.

Njen apel je objavljen na Instagram i Facebook stranici 'Stranica ljubavi izmedu Srba, Hrvata i Bosnjaka. Širimo ljubav a ne mržnju', a prenijeli su ga i mnogi mediji.

Trending

Sergej Barbarez se oglasio dok su svi spavali, njegova objava oduševit će bh. navijače

"Okolnosti su bile loše, par komšija bosnjačke nacionalnosti su odvedene u kasarnu u Bijeljini na razgovor, kako nam je tada rekla srpska policija. Nisu se vratili niti smo znali ništa o njima", ispričala je Rahima.

Kako kaže, policija je noćnu upadala u kuće i nad narodom sprovodila silu. U isto vrijeme, u grad su pristizale izbjeglice u sve većem broju. 

"Autobusi sa srpskim izbjeglicama, pristizali su svaki dan. Stalno novi, i svi su tražili smještaj, dolazili su iz Tuzle i iz Banje Luke. Naravno da smo svi Bošnjaci bili u panici. Ja sam tri puta sa autobusom kretala za Austriju, pa su nas sve Bošnjake, istjerivali iz autobusa na Drini", rekla je Rahima, dodajući kako su im unutar autobusa tražili lične karte na osnovu kojih su pravili selekciju.

Od policije koja je legitimisala, rečeno im je da mogu da odu u obližnji logor koji se nalazio kod granice. Međutim, za nju i par sa djecom, sa kojima je i krenula u bijeg, to nije bila opcija. Uprkos svemu, željeli su da se domognu Austrije.

"Ja i jedan par sa djecom smo se vratili za Bjeljinu sa autobusom iz Srbije, u moju kuću koja nije još bila naseljena izbjeglicama. Tu smo počeli da razmišljamo ko bi nas za par stotina maraka prevezao u Srbiju, jer se za Tuzlu nije moglo. Taj par sa djecom je poznavao tog taksistu. Stupili su sa njim u kontakt i dogovorili su se da krenemo u pet sati ujutru", navela je Rahima.

Put od Bukreša do Sremske Mitrovice, djelovao je kao da putuju za SAD.

"On je došao u Bukreš po nas i krenuli smo ka granici. Kada smo trebali da pređemo, izveli su samo njega. Ispitali su ga, a nas su formalno pregledali i pustili su nas da prođemo do Sremske Mitrovice. Bila je velika panika i kod njega i kod nas, tu se mogla lako glava izgubiti. On je bio srećan da smo stigli u Sremsku Mitrovicu zdravi i živi. Činilo mi se da je jedva čekao da mi izađemo", rekla je Rahima.

Od staha koji je vladao, lika se jedva sjeća, kao i imena, za koga kaže da ne zna i da li je pitala. Ipak, nekih se karakteristika sjeća, te se nada da će na taj način možda i uspijeti da pronađe svog heroja.

"Uopšte se ne sjećam njegovog lika, znam da bi tada 1992. godine mogao imati oko 40 godina. Znam da je bio domaći, Bjelinac. Bio je srednje visine, izbrijan i lijepo kratko podšišan, šlank, tada i jako lijep. Mislim da je on i kamion imao i vozio", navela je Rahima.

Od Sremske Mitrovice, put ju je vodio preko Mađarske do Slovenije, pa onda dalje, trbuhom za kruhom. Tih godina, biti izbjeglica i biti prihvaćen, bilo je jako teško i o tome nije baš željela da priča.

"Na izlasku iz auta mi je rekao 'Srećno'. Velika je to bila panika i briga... Iz Sremske Mitrovice sam otputovala za Sloveniju preko Mađarske, ali ni to nije bilo lako, Slovenci ne daju ulaz izbjeglicama, a ja nemam kud, velike muke i problemi. Tog taksistu, tog gospodina, rado bih pronašla i lično mu se zahvalila od srca. Teško je bilo biti čovjek u to vrijeme, a on je bio veliki čovek za mene", navela je Rahima Hamzić na kraju razgovora za "Blic", dodajući kako se nada da je njen spasitelj živ i zdrav, te i da će konačno uspjeti da ga ponovo vidi.