Hajra Ćatić: Gubim nadu da ću ikada pronaći svog sina

Posmrtni ostaci Nihada Nine Ćatića, pjesnika, novinara i radioamatera koji je dan uoči pada Srebrenice 1995. godine očajnički tražio da se pomogne Srebrenici, nikada nisu pronađeni.

Danas, 19 godina nakon genocida u Srebrenici, pamte se njegove riječi i glas iz najdramatičnijih dana za Srebrenicu i Bosnu i Hercegovinu. Posljednji dani prije pada Srebrenice zapamćeni su i po očajničkim pozivima Nine Ćatića putem radiovalova da se pomogne ovom gradu i njegovom narodu.

No, nakon 10. jula 1995. Nino se više nikada nije javio. Imao je 26 godina.

Viđen je na jednom, drugom i trećem mjestu. Ranjen je, ali niko pouzdano ne može reći šta se dogodilo s njim. Jedino je sigurno da na slobodnu teritoriju pod kontrolom Armije RBiH nikad nije stigao.

Ni traga od sina

Ninina majka Hajra Ćatić, 19 godina nakon genocida u Srebrenici, gubi svaku nadu da će nekada pronaći i najmanji dio svoga sina. Kako kaže za Anadolu Agency (AA), tražila je na svim mjestima, išla na masovne grobnice, u minska polja, ali od Nine ni traga.

Dobivala je različite informacije od ljudi koji su ga posljednji vidjeli, neki su govorili da je bio ranjen, ali niko nije mogao reći kakva ga je sudbina snašla. Njegove izvještaje iz Srebrenice, grada koji je umirao i nestajao, koristili su svi državni mediji.

“Nino je non-stop slao svoje izvještaje iz Srebrenice. Najgore mi pada kada slušam njegov izvještaj od 10. jula. Nino je rekao da je alarmantna situacija u Srebrenici i ako nam niko ne pomogne, da će to biti njihovo posljednje javljanje, a nakon dva sata posmatrači UN-a šalju svoj izvještaj u kojem kažu da se smiruje situacija u Srebrenici”, prisjetila se Hajra kobnog 10. jula 1995. godine.

Kako je kazala, UN-ovi posmatrači nisu slali tačne izvještaje iz opkoljene Srebrenice.

Ninin otac Junuz je pronađen i sahranjen u Memorijalnom centru u Potočarima 2005. godine, a majka Hajra i dalje traži posmrtne ostatke sina kojeg čeka mjesto pored oca Junuza.

“Navršava se 19 godina od tragedije Srebrenice. Svake godine mislim da ću ga ukopati te godine, ali ni 19 godina nakon nisam pronašla njegove posmrtne ostatke”, pojasnila je Hajra za AA.

Nino je sa svojim drugovima pokušavao šumom doći do slobodne teritorije. Oni koji su preživjeli, pričaju da je bio ranjen, zatim su ga nosili njegovi prijatelji, ali niko nije mogao reći šta se na kraju dogodilo s njim.

“Oni koji su ga nosili, pronađeni su u masovnoj grobnici u Kravici. Išla sam na to područje, ušla sam u minsko polje”, prisjeća se Hajra.

Srebrenička majka Hajra je sina posljednji put vidjela 11. jula 1995. godine.

“Prije 11, šest dana nije dolazio kući, jer su radioamateri bili smješteni u pošti koja se nalazi na ulazu u Srebrenicu. Jedanaestog je došao kući i rekao: 'Mama, ti i babo idite u Potočare, a ja ću sa svojim društvom preko šume do Tuzle'”, prisjeća se Hajra posljednjeg dana koji je provela sa sinom.

U tim danima jedina veza između Srebrenice i svijeta su bili radioamateri. Samo oni su obavještavali svjetsku javnost o događanjima u Srebrenici. Hajra se prisjeća da joj je sin Nino često govorio da im u vezu upada Miloš Nikolić, koji je s Hajrom radio u općini, a koji je bio prijeratni radioamater.

Okrenuo glavu

“Kada sam ga, nakon rata, prvi put srela u gradu, prišao mi je da se pozdravi. Ja sam ga pitala šta su uradili s moga ljepotana. Okrenuo je glavu i otišao”, ispričala je ogorčena majka Hajra za AA.

"Međunarodna zajednica nas je izdala”, kazala je, dodavši kako joj je želja da pronađe barem prst od svog Nine te da ga ukopa pored njegovog oca.

“Spisak je spisak, danas ga ima, sutra nema, postoje negiranja genocida. Ako bi mogla birati, izabrala bih da je u nekoj masovnoj grobnici, jer će se ona nekada ekshumirati. Sve se bojim da ga neću nikada pronaći. To me ubija”, poručila je Hajra.

Odlučio ostati u Srebrenici

Njen stariji sin je napustio Srebrenicu 1992. godine i sada je u Švedskoj.

Prije odlaska je ubjeđivao i Ninu da ide s njim. Međutim, on je odlučio ostati u Srebrenici sa svojim drugovima i narodom.

“On je takav, kada nešto odluči i obeća, to se mora ispoštovati. Obećao je da će stražariti sa svojim drugovima i nije htio da to prekrši”, kazala je Hajra.

Kako kaže, svaki dan gubi nadu da će ga ikada pronaći.

"Znam kako je svakoj majci koja sahranjuje svoje, ali iščekivanje je još gore. Svi živimo za to da dođemo do posmrtnih ostataka, da ih ukopamo i imamo mjesto gdje ćemo proučiti Fatihu", poručila je Hajra, dodavši da se boji da ga neće pronaći dok je živa.